Pređi na sadržaj

Tetronarce californica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tetronarce californica
A gray disc-shaped fish with many tiny dark spots, swimming over a bed of sea stars
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Chondrichthyes
Red: Torpediniformes
Porodica: Torpedinidae
Rod: Tetronarce
Vrsta:
T. californica
Binomno ime
Tetronarce californica
Vilijam Orvil Ajres, 1855
World map with blue shading along the western coast of North America
Rasprostranjenost Tetronarce californica na mapi sveta
Sinonimi

Torpedo californica Ayres, 1855

Tetronarce californica, poznata i kao paficička električna raža vrsta je električne raže iz porodice Torpedinidae endemične za priobalne vode severnoistočnog dela Tihog okeana, od Bahe Kalifornije do Britanske Kolumbije. Obično naseljava peščana vodena dna, kamenite grebene i površine gde ima dosta algi, dubine do 200 m, a ponekada odlazi u otvoren okean.

Raste do 1,4 m, ima uparene otvore za disanje iza očiju i tamno sivu ili smeđu boju kože, ponekada sa tamnim mrljama, dva leđna peraja nejednake veličine i dobro razvijeno kaudalno peraje.

Uglavnom lovi noću, a može da proizvede struju do 45 volti kako bi se odbranila ili napala plen. Hrani se uglavnom pravim košljoribama, a tokom dana uglavnom miruje na dnu. Tokom razmnožavanja embrion se hrani sa žumancem i histotrofom odnosno materičnim mlekom. Ženka može da rodi od 17 do 20 potomaka, verovatno svake druge godine. Međunarodna unija za očuvanje prirode ističe da za ovu vrstu postoji najmanja zabrinuotost, jer se ne lovi mnogo.

Taksonomija i stanište[uredi | uredi izvor]

Tetronarce californica je prvi opisao američki ihtiolog Bilijam Orvil Ajres, prvi kustos ihtiologije u Kaliforniji, koji je ovu vrstu nazvao po državi u kojoj ju je otkrio. Ajres je svoj rad o ovoj vrsti objavio 1885. godine u uvodnom delu Zbornika Akademije Kalifornije. Teodor Gil je 1861. godine ovu vrstu smestio u rod Tetronarce. Nakon toga slične vrste viđene su u Čileu, Peruu i u Japanu i sve danas pripadaju rodu Tetronarce.

Pripadnici ove vrste nađeni su i van Severne Amerike, u zalivu Sebastijan u vodama Bahe Kalifornije, na potezu do Britanske Kolumbije. Van Kalifornije ova vrsta se uglavnom susreće u Tihom okeanu na dubini od 3 do 30 m, dok se kod Baha Kalifornije susreće na dubini od 100 do 200m. Postoje izveštaji koji ukazuju da je Tetronarce californica primećena i na 425 m dubine. Uglavnom nastanjuje vode koje su temperature od 10°S do 13°S, često boravi na peščanom dnu, kamenitim grebenima i na mestima gde ima dosta algi i biljnog rastinja. Jedan pripadnik ove vrste snimljen je 17 km zapadno od Point Pinosa u okrugu Monterej u Kaliforniji, a plivao je samo 10 m ispod površine u vodi dubokoj 3000 metara. Ovo zapažanje ukazuje da Tetronarce californica ponekad ode dalje od obalnih voda u epipelagijsku zonu.

Opis i biologija[uredi | uredi izvor]

Tetronarce californica ima meko, razbarušeno telo. Njeno telo je poput diska, dugo oko 1,2 m sa skoro ravnim prednjim rubom i parom bubrega koji su vidljivi ispod kože. Oči su male, između nozdrva nalazi se kožni pokrivač koji dopire do usta, a na uglovima je duboka brazda. Razmak između usta i vrha njuške približno je jednak širini usta i na tri puta većoj od udaljenosti između nozdrva. Ova vrsta ima 25–28 gornjih redova zuba i 19–26 donjih redova zuba; svaki zub je sitan i gladak, sa jednim oštrim rezom.[2][3][4]

Tetronarce californica ima dva leđna peraja, pri čemu je prvo dvostruko veća od drugog, a postavljeno je nasuprot velikih karličnih peraja. Rep je kratak i prstenast, završava se velikim trokutastim kaudalnim perajima.[5] Ova vrsta je tamno siva, smeđa na gornjoj strani tela, ponekad sa malim tamnijim mrljama koje se povećavaju s godinama; donja strana je bela. Mužjaci dostižu maksimalnu poznatu dužinu od 0,9 m, a ženke 1,4 m. Maksimalna zabeležena težina je 41 kg.[4][5]

Sa velikom masnom jetrom i tkivima niske gustine, ova vrsta je gotovo neutralna i može se kretati uz pomoć vrlo malo napora. Propulzivnu snagu obezbeđuje mišićavi rep, dok je disk čvrst.[6] Studije su pokazale da ova vrsta pliva prvenstveno noću, kada ulazi u grebene i druga staništa sa visokim reljefom terena, a veći deo dana provodi u obližnjim otvorenim površinama, zatrpanim sedimentom.[1][4] Nomadska je i živi u samoći, iako u istoj oblasti vreme može provoditi nekoliko pojedinaca.[7]

Kao i ostali članovi njegove porodice, Tetronarce californica proizvodi snažne električne udare za napad i odbranu. Njeni upareni električni organi izvedeni su iz mišića i čine oko 15% njene ukupne težine, koja se sastoji od više hiljada „električnih ploča” napunjenih u vertikalne šesterokutne stubove.[8][9] Ovi stubovi funkcionišu u osnovi kao baterije spojene paralelno; odrasle jedinke mogu da proizvedu oko 45 volti električne energije sa snagom od jednog kilovata, usled niskog unutrašnjeg otpora.[10] Električni organi ispuštaju direktnu struju u impulsima, od kojih svaki traje 4–5 milisekundi. Kada napada plen, u prvim trenucima ova vrsta obično proizvodi impulse brzinom od 150–200 u sekundi, usporavajući tokom vremena. Preko hiljadu impulsa može proizvesti u celini, u zavisnosti od vremena koliko je potrebno da se plen onesposobi.[4][7] Brzina pulsa ove vrste raste sa temperaturom vode.[8]

Zbog svoje veličine i načina odbrane, Tetronarce californica retko postaje plen drugim životinjama. Postoje zapisi o tome da je na ostrvu Santa Katalina ova vrsta napala kita ubicu. Cancellaria cooperi je specijalizovani parazit ove vrste.[4] Ostali poznati paraziti ove vrste su Trebius latifurcatus, Amphibdelloides maccallumi i Acanthobothrium hispidum.[11][12]

Tetronarce californica uglanom se hrani pravim košljoribama uključujući haringe, skuše, Sciaenidae, Sebastidae i Paralabrax clathratus, ali takođe i sa glavonošcima i beskičmenjacima. Čeljusti ove vrste se lako šire, što joj omogućava da lako i iznenađujuće proguta plen.[7] Jedna ženka, dugačka 1,2 m primećena je kako guta srebrnog lososa koji je bio gotovo njene dužine.[13][14]

Tokom dana, ova vrsta vreba iz zasede, a u trenutku kada joj se potencijalni plen približi, ona izlazi iz svog staništa i napada ga. Tokom noći, kada se mnoge ribe spuste ka dnu, ova vrsta prelazi na aktivnu strategiju lova.[15][16] U jednom slučaju zabeleženo je da je ženka duga 75 cm pojela 20 cm dugačku skušu za manje od deset sekundi.[17] Iako se Tetronarce californica hraniti u bilo koje doba, noću dosta brže reaguje kada ugleda svoj plen. Većinom lovi u mutnim vodama ili na mestima gde je totalni mrak, a oči su joj uglavnom beskorisne.[18]

Tetronarce californica je živahna vrsta, embrion kod ženki hrani se žumancem, a kasnije od histotrofa odnosno mleka iz materice koje sadžri proteine, masnoću i sluz.[19] Zrele ženke imaju dva funkcionalna jajnika i matericu.[13][20][9] Razmnožavanje se sprovodi tokom cele godine, pri čemu su mužjaci sposobni da se pare svake godine, a ženke svake druge.[21] Period gestacije nije poznat.[17][16] Prijavljeno je da ženka može nositi od 17 do 20 mladih jedinki, krupniji primerci i više.[5]

Kontakt sa ljudima[uredi | uredi izvor]

Šok izazvan strujom koju proizvodi Tetronarce californica može u potpunosti paralisati odraslkog čoveka..[4][2] Poznato je da pušta ronioce u svoje stanište ako je ne uznemiravaju.[4][18] Nije poznato da li je ova vrsta odgovorna za smrtne ishode ljudi.[4] Tetronarce californica teško se prilagođava zatočeništvu, gde odbija da se hrani.[16] Od 2000. godine, neki javni akvarijumi su imali uspeha da naprave idealno stanište za ovu vrstu, nudeći im živu hranu.[22] Ova vrsta koristi se i u biomedicinska istraživanja, jer njihovi električni organi sadrže obilje proteina nervnog sistema, kao što su acetilholinski receptor i acetilholinesteraza.[9][23]

Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka, receptori ove vrste postali su prvi neurotransmiterski receptori koji su izolovani i sekvencionirani i to se smatra uspehom na polju neurobiologije.[24][13][16] Taj uspeh doveo je do niza daljih napretka, a jedan od njih bio je razjašnjenje patofiziologije.[4][13][4]

Komercijalni ribolov na ovu vrstu prisutan je u malom broju u južnoj Kaliforniji, uglavnom u istraživačke svrhe.[25][1][8] Ova raža nema ekonomsku vredost i uglavnom se slučajno ulovi u mrežama. Čini se da ove aktivnosti imaju malo uticaja na populaciju, ali Međunarodna unija za zaštitu prirode navela je malu zabrinutost za ovu vrstu.[17][26]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Neer, J.A. (2005). Torpedo californica. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2005. Pristupljeno 22. 3. 2010. 
  2. ^ a b Scandalios, J.G. & Wright, T.R.F. (1991). Advances in Genetics. Academic Press. str. 178. ISBN 0-12-017629-7. 
  3. ^ Ayres, W.O. (1855). „Descriptions of new species of Californian fishes”. Proceedings of the California Academy of Sciences. Series 1. 1 (1): 23—77. 
  4. ^ a b v g d đ e ž z i Ebert, D.A. (2003). Sharks, Rays, and Chimaeras of California. University of California Press. str. 190–192. ISBN 0-520-23484-7. 
  5. ^ a b v Fowler, S.L.; Cavanagh, R.D.; Camhi, M.; Burgess, G.H.; Cailliet, G.M.; Fordham, S.V.; Simpfendorfer, C.A. & Musick, J.A. (2005). Sharks, Rays and Chimaeras: The Status of the Chondrichthyan Fishes. International Union for Conservation of Nature and Natural Resources. str. 331–332. ISBN 2-8317-0700-5. 
  6. ^ Gill, T.N. (1862). „Analytical synopsis of the order of Squali; and revision of the nomenclature of the genera”. Annals of the Lyceum of Natural History of New York. 7: 371—408. 
  7. ^ a b v Froese, Rainer; Pauly, Daniel; ur. (2015). Torpedo californica na FishBase-u. [verzija na datum: April 2015]
  8. ^ a b v Tough, S. Biological Profiles: Pacific Electric Ray Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. januar 2016). Florida Museum of Natural History Ichthyology Department. Retrieved on November 23, 2008.
  9. ^ a b v Hennemann, R.M. (2001). Sharks & Rays: Elasmobranch Guide of the World. IKAN-Unterwasserarchiv. str. 230. ISBN 3-925919-33-3. 
  10. ^ Eschmeyer, W. N. (ed.) californica, Torpedo Arhivirano 2012-02-21 na sajtu Wayback Machine. Catalog of Fishes electronic version (February 19, 2010). Retrieved on March 22, 2010.
  11. ^ Carvalho, M.R. de. (2015): Torpedinidae. In : Heemstra, P.C., Heemstra, E. & Ebert, D.A. (Eds.), Coastal Fishes of the Western Indian Ocean. Vol. 1. South African Institute for Aquatic Biodiversity, Grahamstown, South Africa. In press.
  12. ^ O'Sullivan, J.B.; McConnaughey, R.R. & Huber, M.E. (1987). „A blood-sucking snail: the Cooper's nutmeg, Cancellaria cooperi Gabb, parasitizes the California electric ray, Torpedo californica Ayres”. The Biological Bulletin. Biological Bulletin, Vol. 172, No. 3. 172 (3): 362—366. JSTOR 1541716. doi:10.2307/1541716. 
  13. ^ а б в г Bigelow, H.B. & W.C. Schroeder (1953). Fishes of the Western North Atlantic, Part 2. Sears Foundation for Marine Research, Yale University. стр. 80—96. 
  14. ^ Boschung, H.T. (Jr.); Williams, J.D.; Gorshall, D.W.; Caldwell, D.K.; Caldwell, B.C.; Nehring, C. & Verner, J. (1983). The Audubon Society Field Guide to North American Fishes, Whales, and Dolphins. Alfred A. Knopf. стр. 352. ISBN 0-394-53405-0. 
  15. ^ Allen, J.G.; Pondella, D.J. & Horn, M.H. (2006). The Ecology of Marine Fishes: California and Adjacent Waters. University of California Press. стр. 335. ISBN 0-520-24653-5. 
  16. ^ а б в г Lowe, C.G.; Bray, R.N. & Nelson, D.R. (1994). „Feeding and associated electrical behavior of the Pacific electric ray Torpedo californica in the field”. Marine Biology. 120 (1): 161—169. doi:10.1007/BF00381951. 
  17. ^ а б в Bray, R.N. & Hixon, M.A. (1978). „Night-Shocker: Predatory Behavior of the Pacific Electric Ray (Torpedo californica)”. Science. New Series. 200 (4339): 333—334. Bibcode:1978Sci...200..333B. PMID 17745565. doi:10.1126/science.200.4339.333. 
  18. ^ а б Neer, J.A. & Cailliet, G.M. (2001). McEachran, J. D., ур. „Aspects of the Life History of the Pacific Electric Ray, Torpedo californica (Ayres)”. Copeia. 2001 (3): 842—847. doi:10.1643/0045-8511(2001)001[0842:aotlho]2.0.co;2. 
  19. ^ Bullock, T.H. (2005). Electroreception. Birkhäuser. стр. 41. ISBN 0-387-23192-7. 
  20. ^ Jordan, D.S. & Evermann, B.W. (1896). The Fishes of North and Middle America, Part I. Government Printing Office. стр. 76–77. 
  21. ^ Deets, G.B. & Dojiri, M. (1989). „Three species of Trebius Krøyer, 1838 (Copepoda: Siphonostomatoida) parasitic on Pacific elasmobranchs”. Systematic Parasitology. 13 (2): 81—101. doi:10.1007/bf00015217. 
  22. ^ Goldstein, R.J. (1967). „The Genus Acanthobothrium Van Beneden, 1849 (Cestoda: Tetraphyllidea)”. The Journal of Parasitology. 53 (3): 455—483. JSTOR 3276705. PMID 6026837. doi:10.2307/3276705. 
  23. ^ Colowick, S.P.; Kaplan, N.O.; Abelson, J. & Simon, M.I. (1998). Methods in Enzymology. Gulf Professional Publishing. стр. 108. ISBN 0-12-182197-8. 
  24. ^ Alexander, C.G. (1954). „Microcotyle macracantha n. sp., a Monogenetic Trematode from the Gulf of California, with a Redescription of Amphibdelloides maccallumi (Johnston and Tiegs, 1922) Price, 1937”. The Journal of Parasitology. 40 (3): 279—283. JSTOR 3273739. doi:10.2307/3273739. 
  25. ^ Lewand, K. & Slager, C.J. (2003). „Feeding Techniques for the Pacific Torpedo Ray, Torpedo californica”. Drum and Croaker. 34: 19—21. 
  26. ^ Norris, K.S. & Prescott, J.H. (1961). „Observations on Pacific cetaceans of Californian and Mexican waters”. University of California Publications in Zoology. 63 (4): 291—402. 

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Flower, S.S. (1935) Further notes on the duration of life in animals. I. Fishes: as determined by otolith and scale-readings and direct observations on living individuals Proc. Zool. Soc. London 2:265-304.
  • Food and Agriculture Organization (1992). FAO yearbook 1990. Fishery statistics. Catches and landings FAO Fish. Ser. (38). FAO Stat. Ser. 70:(105):647 p.
  • Joensen, J.S. and Å. Vedel Tåning (1970) Marine and freshwater fishes. Zoology of the Faroes LXII - LXIII, 241 p. Reprinted from,
  • Jonsson, G. (1992). Islenskir fiskar. Fiolvi, Reykjavik, 568 pp.
  • Kinzer, J. (1983) Aquarium Kiel: Beschreibungen zur Biologie der ausgestellten Tierarten. Institut für Meereskunde an der Universität Kiel. pag. var.
  • Koli, L. (1990) Suomen kalat. [Fishes of Finland] Werner Söderström Osakeyhtiö. Helsinki. 357 p. (in Finnish).
  • Laffaille, P., E. Feunteun and J.C. Lefeuvre (2000) Composition of fish communities in a European macrotidal salt marsh (the Mont Saint-Michel Bay, France) Estuar. Coast. Shelf Sci. 51(4):429-438.
  • Landbrugs -og Fiskeriministeriet. (1995). Fiskeriårbogen 1996 Årbog for den danske fiskerflåde Fiskeriårbogens Forlag ved Iver C. Weilbach & Co A/S, Toldbodgade 35, Postbox 1560, DK-1253 København K, Denmark. p 333–338, 388, 389 (in Danish).
  • Linnaeus, C. (1758) Systema Naturae per Regna Tria Naturae secundum Classes, Ordinus, Genera, Species cum Characteribus, Differentiis Synonymis, Locis 10th ed., Vol. 1. Holmiae Salvii. 824 p.
  • Munroe, Thomas, A. / Collette, Bruce B., and Grace Klein-MacPhee, eds. 2002 Herrings: Family Clupeidae. Bigelow and Schroeder's Fishes of the Gulf of Maine, Third Edition. Smithsonian Institution Press. Washington, DC, USA. 111–160. ISBN 1-56098-951-3.
  • Muus, B., F. Salomonsen and C. Vibe (1990) Grønlands fauna (Fisk, Fugle, Pattedyr) Gyldendalske Boghandel, Nordisk Forlag A/S København, 464 p. (in Danish).
  • Muus, B.J. and J.G. Nielsen (1999) Sea fish. Scandinavian Fishing Year Book Hedehusene, Denmark. 340 p.
  • Muus, B.J. and P. Dahlström (1974) Collins guide to the sea fishes of Britain and North-Western Europe Collins, London, UK. 244 p.
  • Reid RN, Cargnelli LM, Griesbach SJ, Packer DB, Johnson DL, Zetlin CA, Morse WW and Berrien PL (1999) Atlantic Herring, Clupea harengus, Life History and Habitat Characteristics NOAA Technical Memorandum NMFS-NE-126, NOAA.
  • Robins, Richard C., Reeve M. Bailey, Carl E. Bond, James R. Brooker, Ernest A. Lachner, et al. 1991 Common and Scientific Names of Fishes from the United States and Canada, Fifth Edition. American Fisheries Society Special Publication, no. 20. American Fisheries Society. Bethesda, Maryland, USA. 183. ISBN 0-913235-70-9.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]