Yponomeuta
Yponomeuta | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Arthropoda |
Klasa: | Insecta |
Red: | Lepidoptera |
Porodica: | Yponomeutidae |
Potporodica: | Yponomeutinae |
Rod: | Yponomeuta Latreille, [1796] |
Sinonimi | |
|
Yponomeuta je rod moljaca iz porodice Yponomeutidae.[1]
Vrste
[uredi | uredi izvor]Od 76 vrsta (broj potvrđen molekularnim analizama)[2] u svetu, polovina je palearktičkog rasprostranjenja. U Evropi su zabeležene sledeće vrste[1]:
- Yponomeuta cagnagella (Hübner, 1813)
- Yponomeuta evonymella (Linnaeus, 1758)
- Yponomeuta gigas (Rebel, 1892)
- Yponomeuta irrorella (Hübner, 1796)
- Yponomeuta mahalebella (Guenée, 1845)
- Yponomeuta malinellus (Zeller, 1838)
- Yponomeuta padella (Linnaeus, 1758)
- Yponomeuta plumbella (Denis & Schiffermüller, 1775)
- Yponomeuta rorrella (Hübner, 1796)
- Yponomeuta sedella (Treitschke, 1832)
U Srbiji je potvrđeno prisustvo 8 vrsta, i to Y. sedella, Y. plumbella, Y. irrorella, Y. cagnagella, Y. rorrella, Y. malinellus, Y. padella i Y. evonymella.[3]
Opis
[uredi | uredi izvor]Raspon krila ovih vrsta kreće se između 8 i 30 milimetara. Krila su najčešće bele boje i veoma izdužena, ponekad markirana crnim tačkama. Gusenice dostižu dužinu od 15 do 20 milimetara, najčešće su blede do žućkaste boje i dorzalna vena se nazire kroz integument. Često su protorakalni štit i analna ploča izraženi, sklerotizovani, sjajni i crne boje. Subdorzum može biti markiran tačkastim markacijama u nizu. Lutke su sitne i žućkaste, zaštićene izduženim svilenim omotačem.[4]
Ekonomski značaj
[uredi | uredi izvor]Ekonomski značajan stadijum vrsta iz roda Yponomeuta je stadijum gusenice. Osim u slučaju vrste Yponomeuta irrorella, žive i hrane se gregarno. Gusenice uz pomoć sericigenih žlezdi ispredaju komunalnu mrežu, koja istovremeno pruža zaštitu i olakšava hranjenje. Iako veoma sitne, gusenice progrizaju listove ostavljajući za sobom samo lisnu nervaturu, i potom prelaze na sledeći deo biljke ili susednu biljku.[5] Napadnute biljke se lako prepoznaju, jer su prekrivene svilenim nitima. U zavisnosti od vrste, gusenice su monofagne ili oligofagne, a Y. malinellus, Y. evonymella i Y. padella naročito proučavane zbog štete koju nanose ekonomski značajnim biljnim vrstama poput onih iz rodova Malus i Prunus.[3]
Galerija
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b „Yponomeuta Latreille, 1796 | Fauna Europaea”. fauna-eu.org. Pristupljeno 2020-12-06.
- ^ Ulenberg, S. A. (2009). „Phylogeny of the Yponomeuta species (Lepidoptera, Yponomeutidae) and the history of their host plant associations”. Tijdschrift voor Entomologie. 152 (2): 187—207. ISSN 0040-7496. doi:10.1163/22119434-900000275.
- ^ a b Žikić, Vladimir; Lotfalizadeh, Hossein; Schwarz, Martin; Stanković, Saša S.; Lazarević, Maja; Kos, Katarina; Rakhshani, Ehsan; Tschorsnig, Hans-Peter (2018-11-01). „Parasitoids of European species of the genus Yponomeuta Latreille 1796 (Lepidoptera: Yponomeutidae): new findings with an updated checklist”. Phytoparasitica (na jeziku: engleski). 46 (5): 617—626. ISSN 1876-7184. doi:10.1007/s12600-018-0703-5.
- ^ HENDRIKSE, ANS; VOS-BÜNNEMEYER, ELLY (1987-11). „Role of host-plant stimuli in sexual behaviour of small ermine moths(Yponomeuta)”. Ecological Entomology. 12 (4): 363—371. ISSN 0307-6946. doi:10.1111/j.1365-2311.1987.tb01017.x. Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - ^ Alonso, Conchita (1999). „Variation in herbivory by Yponomeuta mahalebella on its only host plant Prunus mahaleb along an elevational gradient”. Ecological Entomology (na jeziku: engleski). 24 (4): 371—379. ISSN 1365-2311. doi:10.1046/j.1365-2311.1999.00211.x.