Čejn-Stouksovo disanje
Čejn-Stouksovo disanje | |
---|---|
![]() | |
Uporedni grafički prikaz Čejn-Stouksovog i normalnog disanja | |
Specijalnosti | pulmologija |
Čejn-Stoksovo disanje je poseban oblik patološkog disanja kod koga se periodično smjenjuju rastuća hiperpneja i apneja tako da disajni ciklus traje 45 sekundi do 3 minute.[1]
Čejn-Stouksovo disanje se najčešće javlja kod srčane insuficijencije.[2][3]
Ostaju kontroverze oko toga da li je ovaj obrazac disanja sam po sebi štetan ili je samo marker osnovne težine srčane bolesti.[4]
Epidemiologija
[уреди | уреди извор]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/69/Obstruction_ventilation_apn%C3%A9e_sommeil.svg/220px-Obstruction_ventilation_apn%C3%A9e_sommeil.svg.png)
Čejn-Stouksovo disanje predstavlja oko 5% do 10% svih slučajeva apneje u snu-Stouksovo disanje kao oblik ventilacione nestabilnosti javlja se kod 30% do 40% pacijenata sa sistolnom disfunkcijom leve srčane komore i srčanom insuficijencijom.[4]
Čejn-Stouksovo disanje predstavlja oko 5% do 10% svih slučajeva apneje u snu i nije uobičajeno među pacijentima koji nemaju srčanu insuficijenciju.[4]
Muški pol, starije doba, nizak početni PaCO2 i atrijalna fibrilacija su faktori rizika za Čejn-Stouksovo disanje kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom.[4]
Istorija
[уреди | уреди извор]Ovaj oblik patološkog disanja dobio je naziv po lekarima Johnu Cheineu i Villiamu Stokesu, koji su ga prvi opisali u 19. veku.[5][6]
Izraz je postao široko poznat, nakon što je korišćen u Sovjetskom Savezu posle smrti Staljina 1953. godine, koji je prema pisanju sovjetska štampe, u okviru osnovne bolesti imao napade Čejn-Stoksovog disanja.[7][8]
- Lekari po kojima je ovaj oblik disanja dobio naziv Čejn-Stoksovo disanje
-
Džon Čejn
-
Vilijem Stoks
Etiopatogeneza
[уреди | уреди извор]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/88/Breathing_abnormalities.svg/220px-Breathing_abnormalities.svg.png)
Čejn-Stoksovo disanje se sastoji od ponavljajućeg smenjivanja perioda povećanja i smanjenja volumena disanja i apnočnih pauza,odnosno od dubokog disanja i apneje u redovnim vremenskim intervalima. Periodi apneje traju 15-60 sec i bivaju praćeni ventilacijama koje se povećavaju u volumenu do dostizanja pika, posle koga se ventilacije snižavaju ponovo do apneje. Trajanje disajnih faza je 30-40 ciklusa.[2][3]
Karakteristično za ovaj poremećaj disanja je da u fazi hiperventilacije u alveolarnim prostorima dolazi do prekomernog izbacivanja ugljen-dioksida i razvoja hipokapnije koja uslovljava postepeno snženje ventilacije. Međutim kod ovih bolesnika je hipokapnija prisutna čak i u fazi smanjenog disanja. Zbog toga se smatra da je u osnovi poremećaja povećana osteljovost na PaCO2.[9]
Uzroci mogu uključivati zatajenje srca, zatajenje bubrega, trovanje narkoticima i povišen intrakranijalni pritisak.[1]
U stabilno, fiziološkom stanju stopa prodikcija CO2 jednaka je neto brzini kojom se on izdiše iz tela u spoljašnju sredinu (pod pretpostavkom da u spoljašnjem vazduhu nema CO2), i jednaka je optimalnoj koncentracije CO2 u telu. Međutim u patološkim stanjima Čejn-Stouksovim disanje se može sažeto prikazati kao apneja koja dovodi do povećanja CO2 u alveolarnom vazduhu što uzrokuje prekomernu kompenzacijsku hiperventilaciju, koja potom uzrokuje smanjenu koncentraciju CO2 i ponovo dovodi do apneje, odnosno pokretanja ciklusa poremećenog disanja.[1]
Mogući uzroci
[уреди | уреди извор]![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f3/%D0%A1%D1%80%D1%86%D0%B5%D0%B2%D0%B0_%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B1%D0%BE%D1%81%D1%82.jpg/220px-%D0%A1%D1%80%D1%86%D0%B5%D0%B2%D0%B0_%D1%81%D0%BB%D0%B0%D0%B1%D0%BE%D1%81%D1%82.jpg)
Čejn-Stouksovo disanje se najčešće javlja kod:[2][3]
- insuficijencije levog srca,[10][11]
- moždanog udara,
- hiponatremije,
- endogenih intoksikacija — uremija, delovanja narkotika (trovanje morfinom)
- starijih osob u snu, zbog odloženog odgovora neurorgulatornog mehanizma regulacije disanja,
- oštećenja moždanog stabla nakon traumatičnih povreda mozga — zbog prekida eferentnih puteva kod neuroloških porermećaja iznad moždanog stabla.[9]
- tumora mozga,
- nekih slučajeva, inače zdravih ljudi tokom spavanja na velikim visinama
- trovanja ugljen-monoksidom, zajedno sa sinkopom ili komom.[12]
Klinička slika
[уреди | уреди извор]Klinička slika ovog tipa patološkog disanja je vrlo dinamična. Nastaje kao posledica bilo kojih stanja koja snižavaju priliv krvi u moždano stablo što ima za posledicu usporavanja aferentnih impulsa ka respiratornom centru, i čest je slučaj kod insuficijencije levog srca.[3]
Vidi još
[уреди | уреди извор]Izvori
[уреди | уреди извор]- ^ а б в „What is Cheyne-Stokes respiration? A brief Cheyne-Stokes definition”. Sleep Apnea (на језику: енглески). Приступљено 2021-01-28.
- ^ а б в Hall, John . Guyton and Hall textbook of medical physiology. Hall, John Edward; Guyton, Arthur C. (2011). Guyton and Hall Textbook of Medical Physiology (12th изд.). Saunders/Elsevier. стр. 5. ISBN 978-1-4160-4574-8.. Philadelphia, Pa.: Saunders/Elsevier.
- ^ а б в г Rudrappa, Mohan; Modi, Pranav; Bollu, Pradeep C. (2020), Cheyne Stokes Respirations, StatPearls Publishing, PMID 28846350, Приступљено 2021-01-28
- ^ а б в г Malhotra, Atul (2012), Disorders of Ventilatory Control, Elsevier, стр. 527—531, ISBN 978-1-4377-1604-7, Приступљено 2025-01-14
- ^ J. Cheyne: „A case of apoplexy in which the fleshy part of the heart was converted into fat”. Dublin Hospital Reports. 2: 216—223. 1818.. Reprinted in F. A. Willius & T. E. Keys: Cardiac Classics, 1941, pp. 317-320
- ^ William Stokes (1854), Fatty degeneration of the heart. In his: The Diseases of the Heart and Aorta Dublin, by alok mishra pp. 320–327.
- ^ Gessen, Masha (6. 3. 2018). „"The Death of Stalin" Captures the Terrifying Absurdity of a Tyrant”. The New Yorker (на језику: енглески).
- ^ Wolf J, Narkiewicz K (јун 2018). „Managing comorbid cardiovascular disease and sleep apnea with pharmacotherapy”. Expert Opin Pharmacother. 19 (9): 961—969.
- ^ а б Ali J. Sumer WL, Levitzky MG, eds. Pulmonary pathophisiology. clinical approach. 3rd eclition Toronto The MeGrew Hill companies: 2010
- ^ Lanfranchi PA, Braghiroli A, Bosimini E, et al. (1. 3. 1999). „Prognostic value of nocturnal Cheyne–Stokes respiration in chronic heart failure”. Circulation. 99 (11): 1435—40. PMID 10086966. doi:10.1161/01.cir.99.11.1435.
- ^ Brack T, Thüer I, Clarenbach CF, et al. (1. 11. 2007). „Daytime Cheyne–Stokes respiration in ambulatory patients with severe congestive heart failure is associated with increased mortality”. Chest. 132 (5): 1463—71. PMID 17646230. doi:10.1378/chest.07-0121.
- ^ Plum, Fred; Posner, Jerome B. (1982). The Diagnosis of Stupor and Coma. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-513898-6.
Spoljašnje veze
[уреди | уреди извор]![]() | Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |