General Motors
![]() | |
Tip | Javna |
---|---|
Simbol | NYSE: GM S&P 100 komponenta S&P 500 komponenta |
Industrija | Automobilska industrija |
Osnovana | 16. septembar 1908. god.[1] (originalna kompanija) 10. jul 2009. god. (današnja kompanija) |
Sedište | Detrojt, Mičigen, Sjedinjene Države Renesansni centar |
Broj lokacija | 396 postrojenja na šest kontinenata[2] |
Područja | Širom sveta |
Ključni ljudi |
|
Proizvod(i) |
|
Proizvodnja | ![]() |
Usluge | Finansiranje vozila |
Prihod | ![]() |
Zarada | ![]() |
Neto zarada | ![]() |
Aktiva | ![]() |
Akcijski kapital | ![]() |
Zaposlenih | 155.000 (decembar 2020)[5] |
Filijala | |
Podružnice | List
|
Vebsajt | gm |
Reference: [6] |
General Motors Company (транскр. Dženeral motors kampani; skraćeno GM)[5] američki je proizvođač automobila sa sedištem u Detroitu.[7] Pozant je kao proizvođač četiri marke automobila — Chevrolet, GMC, Cadillac i Buick. Najveći je proizvođač automobila u Sjedinjenim Američkim Državama, a 77 godina uzastopno je bio i najveći na svetu dok ga tokom 2008. nije pretekla Toyota.[8][9]
Osnovan je 16. septembra 1908. kao holding za Buick, najvećeg proizvođača konjskih zaprega u to vreme. U prvoj polovini 20. veka General Motors je prerastao u automobilskog velikana kroz akvizicije. U drugoj polovini, General Motors je težio inovacijama i novim ponudama potrošačima, kao i saradnji sa Nasom na razvoju najranijih električnih vozila.[10][11] Današnji entitet je osnovan 2009. nakon reorganizacije preduzeća.[12]
Od 2024. General Motors zauzima 25. mesto po ukupnom prihodu na top-listi Fortune 500 i 50. mesto na top-listi Fortune Global 500.[13][14] Godine 2023. našao se na 70. mestu top-liste Forbes Global 2000.[15] Godine 2021. General Motors je objavio svoju nameru da okonča proizvodnju vozila sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem do 2035, kao deo svog plana da postigne neutralnost ugljenika do 2040.[16]
Istorija[уреди | уреди извор]
Osnivanje i konsolidacija[уреди | уреди извор]
Do 1900. godine, Durant-Dort karidž kompanija Vilijama K. Duranta iz Flinta u Mičigenu, postala je najveći proizvođač vozila na konjski pogon u Sjedinjenim Državama.[17] Durant je bio nesklon automobilima, ali njegov kolega biznismen iz Flinta Džejms H. Vajting, vlasnik kompanije Flint vagon vorks, prodao mu je kompaniju Bjuik motor 1904. godine.[18] Durant je 1908. osnovao kompaniju Dženeral motors kao holding kompaniju, pozajmivši konvenciju o imenovanju od Dženeral elektrika.[19] GM-ova prva akvizicija bio je Bjuik, koji je Durant već posedovao, a zatim Olds motor vorks 12. novembra 1908. godine.[20] Pod Durantom, GM je nastavio da kupuje Kadilak, Elmor, Velč, Karterkar, Oukland (prethodnik Pontijaka), kompaniju Brza motorna vozila iz Pontijaka, Mičigana, i Rilijans motorna kola kompaniju iz Detroita, Mičigen (prethodnici GMC-a) godine. 1909. godine.
Durant je, uz odobrenje odbora, takođe pokušao da kupi Ford motor kompaniju, ali mu je bilo potrebno dodatnih 2 miliona dolara.[21] Durant je preterao sa GM-om u akvizicijama, te ga je upravni odbor smenio 1910. po nalogu bankara koji su podržali zajmove da bi GM održao posao.[18] Na akciju bankara delimično je uticala panika 1910–1911 koja je usledila nakon ranije primene Šermanovog antimonopolskog zakona iz 1890. Godine 1911, Čarls F. Ketering iz kompanije Dajtonska inženjerska laboratorija (DELCO) i Henri M. Liland izumeli su i patentirali prvi električni starter u Americi.[22]Š U novembru 1911. Durant je osnovao Ševrolet zajedno sa vozačem trkačkih automobila Luisom Ševroletom, koji je napustio kompaniju 1915. nakon neslaganja sa Durantom.[23]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6b/General_Motors_Company_1916.jpg/220px-General_Motors_Company_1916.jpg)
GM je ponovo osnovan u Detroitu 1916. godine kao Dženeral motors korporacija i postao javno preduzeće putem inicijalne javne ponude. Do 1917. godine, Ševrolet je postao dovoljno uspešan da je Durant, uz podršku Semjuela Maklaflina i Pjera S. du Ponta, ponovo stekao kontrolni udeo u GM-u. Iste godine, GM je kupio Samson traktor.[24] Ševrolet motor kompanija je konsolidovana u GM 2. maja 1918, a iste godine GM je kupio Junajted motors, dobavljača delova koji je osnovao Durant, a na čijem je čelu bio Alfred P. Sloun za 45 miliona dolara. Makloflin motor kar kompanija, koju je osnovao R. S. Makloflin, postala je Dženeral motors Kanada.[25][26][27] Godine 1919, GM je kupio kompaniju Gardian fridžerejtor, u vlasništvu Duranta, koja je preimenovana u Fridžidear. Takođe 1919. godine, osnovana je Dženeral motors akseptans korporacija (GMAC), koja obezbeđuje finansiranje kupaca u automobilskoj industriji.[28][18]
Godine 1920, du Pont je ponovo organizovao uklanjanje Duranta i zamenio ga Alfredom P. Slounom.[29] U vreme kada se GM u velikoj meri takmičio sa Ford motor kompanijom, Sloun je uspostavio godišnje promene modela, čineći modele iz prethodnih godina „datiranim” i stvorio tržište za polovne automobile.[30] Takođe je primenio strategiju određivanja cena koju danas koriste automobilske kompanije. Ova strategija određivanja cena je postavila za Ševrolet, Pontijak, Oldsmobil, Bjuik i Kadilak cene od najjeftinije do najskuplje, respektivno.[31]
Godine 1921, Tomas Midžli mlađi, inženjer za GM, otkrio je tetraetilolovo (olovni benzin) kao sredstvo protiv detonacija, a GM je patentirao jedinjenje jer etanol nije mogao da se patentira.[32] To je dovelo do razvoja motora sa većom kompresijom, što je rezultiralo većom snagom i efikasnošću. Javnost je kasnije saznala da je olovo sadržano u benzinu štetno za različite biološke organizme uključujući i ljude.[33] Dokazi pokazuju da su korporativni rukovodioci od samog početka razumeli zdravstvene implikacije tetraetilolova.[34] Kao inženjer za GM, Midžli je takođe razvio hlorofluorougljenike, koji su sada zabranjeni zbog njihovog doprinosa klimatskim promenama.[35]
Pod ohrabrenjem predsednika GM-a Alfreda P. Slouna mlađeg, GM je kupio Voksol motors za 2,5 miliona dolara 1925. godine.[36] Kompanija je takođe stekla učešće u proizvodnoj kompaniji Jelou kab iste godine, a njen predsednik, Džon D. Herc, pridružio se upravnom odboru GM-a; ostatak kompanije je kupljen 1943. godine.[18]
Rast i akvizicije[уреди | уреди извор]
Godine 1926, kompanija je predstavila brend Pontijak i uspostavila program osiguranja Dženeral motors grupe za pružanje životnog osiguranja svojim zaposlenima.[18] Sledeće godine, nakon uspeha modela Kadilak LaSal iz 1927. koji je dizajnirao Harli Erl, Sloun je stvorio „Odeljenje za umetnost i boje” GM-a i imenovao Erla za njegovog prvog direktora. Erl je bio prvi dizajner koji je postavljen na čelo velike američke korporacije. Erl je stvorio sistem dizajna automobila koji se i danas praktikuje.[37] Dvadesetčetvorogodišnjeg Bila Mičela je Erl regrutovao u dizajnerski tim u GM-u, a kasnije je imenovan za glavnog dizajnera Kadilaka. Nakon što se Earl penzionisao u decembru 1958. godine, Mičel je preuzeo dizajn automobila za GM.[38] Takođe 1926. godine, kompanija je kupila Fišer bodi, svog dobavljača karoserija za automobile..[39]
GM je kupio kompaniju Alison indžin[18][40] i počeo da razvija avionski motor sa tečnim hlađenjem od 1000 konjskih snaga 1929. godine.[18] Iste godine, GM je kupio 80% Opela, koji je u to vreme imao 37,5% tržišnog udela u Evropi, za 26 miliona dolara. Preostalih 20% je stečeno 1931. godine.[36]
Krajem 1920-ih, Čarls Ketering je započeo program za razvoj laganog dvotaktnog dizel motora za moguću upotrebu u automobilima.[41] Ubrzo nakon toga, GM je kupio Elektro-motiv kompaniju i Vinton indžin korporaciju, a 1941. je proširio oblast EMC-a na proizvodnju motora za lokomotive.[42]
Godine 1932, GM je kupio Pakard elektrik[18][43] (što ne treba mešati sa automobilskom kompanijom Pakard, koja se godinama kasnije spojila sa Studebejkerom). Sledeće godine, GM je stekao kontrolni udeo u Severnoameričkoj avijaciji i spojio ga sa korporacijom Generalna avijacijska proizvodnja.[44]
Radna snaga GM-a učestvovala je u formiranju sindikata Ujedinjenih automobilskih radnika 1935. godine, a 1936. godine UAW je organizovao Flint Sit-Don štrajk, koji je u početku obuhvatao dve ključne fabrike u Flintu, Mičigen, a kasnije se proširio na 6 drugih fabrika uključujući one u Džejnsvilu, Viskonsin i Fort Vejnu, Indijana. U Flintu je policija pokušala da uđe u fabriku da uhapsi štrajkače, što je dovelo do nasilja; u drugim gradovima postrojenja su mirno zatvorena. Štrajk je rešen 11. februara 1937, kada je GM priznao UAW kao ekskluzivnog predstavnika za pregovaranje svojih radnika i dao radnicima povišicu od 5% i dozvolu da održavaju govore u trpezariji.[45]
Volter E. Džomini i A.L. Bodžhold iz GM-a su 1937. godine izumeli Džominijev test za kaljivost ugljeničnog čelika, što je napredak u termičkoj obradi koji se i danas koristi kao ASTM A255.[46] GM je sledeće godine osnovao Detroit dizel.[47]
Godine 1939, kompanija je osnovala Motors osiguravajuću korporaciju i ušla na tržište osiguranja vozila.[28] Iste godine, GM je predstavio Hajdramatik, prvi pristupačan i uspešan automatski menjač, za Oldsmobil iz 1940. godine.[48][49]
-
Logo hladnjaka Pontijaka iz 1926
-
1928 Pontijak serija 6-28 dvovratna petoroosobna limuzina
-
1932 Pontijak serija 402 šest dvovratna petoroosobna limuzina
-
1936 Pontijak master šesta serija 6BB kupe
Tokom Drugog svetskog rata, GM je proizveo ogromne količine naoružanja, vozila i aviona za saveznike iz Drugog svetskog rata. Godine 1940, GM-ov [[William S. Knudsen|Vilijam S. Knudsen služio je kao šef američke ratne produkcije predsednika Frenklina Ruzvelta, a do 1942. cela GM-ova proizvodnja je bila u službi ratne podrške.[50] GM-ov Voksol motors je proizveo seriju tenkova Čerčil za saveznike, što je bilo ključno u kampanji u Severnoj Africi.[18] Međutim, njegova Opel divizija, sa sedištem u Nemačkoj, snabdevala je Vermaht vozilima. Politički, Sloun, kao šef GM-a u to vreme, bio je vatreni protivnik Nju dila, koji je podsticao sindikate i javni prevoz. Sloun se divio i podržavao Adolfa Hitlera.[51] Nacistički šef za naoružanje Albert Šper je navodno 1977. rekao da Hitler „nikada ne bi razmišljao o invaziji Poljske” bez tehnologije sintetičkog goriva koju je obezbedio Dženeral motors. Američka vlada je kompenzovala GM sa 32 miliona dolara, jer su njegove nemačke fabrike bombardovale američke snage tokom rata.[52]
Od 28. januara 1953, Dvajt D. Ajzenhauer je imenovao Čarlsa Ervina Vilsona, tadašnjeg predsednika GM-a, za ministra odbrane Sjedinjenih Država.[18]
U decembru 1953, GM je kupio Juklid traks, proizvođača teške opreme za zemljane radove, uključujući kipere, utovarivače i wheel tractor-scraperstrugače za traktore na točkovima, što je kasnije dovelo do brenda Tereks.[53][54]
Napomene[уреди | уреди извор]
- ^ Sales of General Motors Company and associated companies, not its actual production volume.
Reference[уреди | уреди извор]
- ^ „Department of State, Division of Corporations (General Information Name Search)”. State of Delaware. 11. 8. 2009. стр. File#=4718317. Архивирано из оригинала 6. 1. 2010. г. Приступљено 14. 4. 2015.
- ^ „About General Motors”. General Motors. 2018. Архивирано из оригинала 25. 8. 2018. г. Приступљено 30. 1. 2018.
- ^ „Mary Barra | GM Corporate Officer”. General Motors. јун 2017. Архивирано из оригинала 24. 8. 2018. г. Приступљено 23. 7. 2017.
- ^ LaReau, Jamie L (12. 8. 2020). „General Motors CFO Dhivya Suryadevara resigns; John Stapleton named acting GM CFO”. MSN. Архивирано из оригинала 9. 10. 2020. г. Приступљено 12. 8. 2020.
- ^ а б в г д ђ е ж „General Motors Company 2020 Annual Report (Form 10-K)”. U.S. Securities and Exchange Commission. 10. 2. 2021. Приступљено 15. 5. 2021.
- ^ „Form 10-K Annual Report Pursuant to Section 13 or 15(d) of the Securities Exchange Act of 1934 for the Fiscal Year Ended December 31, 2012 Commission File Number 001-34960 General Motors Company”. General Motors. 15. 2. 2013. Архивирано из оригинала (PDF) 6. 8. 2013. г. Приступљено 6. 8. 2013.
- ^ „General Motors | History, Deals, & Facts”. Britannica (на језику: енглески). Приступљено 2. 5. 2022.
- ^ Bunkley, Nick (21. 1. 2009). „Toyota Ahead of G.M. in 2008 Sales”
. The New York Times.
- ^ „U.S. light vehicle market share by automotive manufacturers”. Statista.
- ^ „GM Heritage | General Motors”. www.gm.com (на језику: енглески). Приступљено 18. 9. 2023.
- ^ „William Durant creates General Motors”. HISTORY (на језику: енглески). Приступљено 2. 5. 2022.
- ^ Bigman, Dan. „How General Motors Was Really Saved: The Untold True Story Of The Most Important Bankruptcy In U.S. History”. Forbes (на језику: енглески). Приступљено 2. 5. 2022.
- ^ „General Motors | 2023 Fortune Global 500”. Fortune (на језику: енглески). Приступљено 18. 9. 2023.
- ^ „Fortune 500: General Motors”. Архивирано из оригинала 14. 1. 2023. г.
- ^ „The Global 2000 2023”. Forbes (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 2024-01-29. г. Приступљено 2024-02-07.
- ^ Boudette, Neal E.; Davenport, Coral (28. 1. 2021). „G.M. Will Sell Only Zero-Emission Vehicles by 2035”
. The New York Times.
- ^ Wynn, Neil A. (16. 7. 2009). The A to Z from the Great War to the Great Depression (на језику: енглески). Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-6330-9.
- ^ а б в г д ђ е ж з и „Story of General Motors” (PDF). Архивирано (PDF) из оригинала 8. 1. 2022. г.
- ^ „The history of General Motors”. The Guardian (на језику: енглески). 30. 4. 2009. Приступљено 2. 5. 2022.
- ^ „The end of the road for Oldsmobile”. HISTORY (на језику: енглески). Приступљено 2. 5. 2022.
- ^ „Durant almost landed Ford, but couldn't come up with $2 million”
. Automotive News. 14. 9. 2008.
- ^ „Cadillac's Electric Self Starter Turns 100”. media.gm.com (на језику: енглески). 15. 2. 2012. Приступљено 2. 5. 2022.
- ^ „Louis Chevrolet | Biography & Facts”. Encyclopedia Britannica (на језику: енглески). Приступљено 2. 5. 2022.
- ^ United States Senate Committee on the Judiciary (1955). A Study of the Antitrust Laws: General Motors Corporation. United States Government Printing Office.
- ^ Lassa, Todd (15. 9. 2008). „Happy 100th Birthday, General Motors”. Motor Trend.
- ^ „GM buys Chevrolet”. History TV network.
- ^ „General Motors Finances; Plan for Absorbing Chevrolet Company Indicated”
. The New York Times. 24. 2. 1918.
- ^ а б Warren, Elizabeth (2011). „Unique Treatment of General Motors Acceptance Corp. (GMAC) Under the TARP”. DIANE Publishing. ISBN 978-1-4379-3080-1.
- ^ „Alfred P. Sloan, Jr.”. automotivehalloffame.org. Приступљено 2. 5. 2022.
- ^ „Annual model change was the result of affluence, technology, advertising”. Automotive News (на језику: енглески). 25. 8. 2008. Приступљено 2. 5. 2022.
- ^ English, Paul F. (2011). Safety Performance in a Lean Environment. United Kingdom: CRC Press. стр. 3. ISBN 9781439821138.
- ^ „Thomas Midgley, Jr. | American chemical engineer”. Encyclopedia Britannica (на језику: енглески). Приступљено 2. 5. 2022.
- ^ Kitman, Jamie (2. 3. 2000). „The Secret History of Lead”. The Nation. Архивирано из оригинала 10. 5. 2014. г.
- ^ Eschner, Kat (9. 12. 2016). „Leaded Gas Was a Known Poison the Day It Was Invented”. Smithsonian.
- ^ Eschner, Kat (18. 5. 2017). „One Man Invented Two of the Deadliest Substances of the 20th Century”. Smithsonian.
- ^ а б Snavely, Brent (6. 3. 2017). „A look at the history of Opel and Vauxhall, the European brands GM is selling”. Detroit Free Press.
- ^ Gartman, David (1994). „Harley Earl and the Art and Color Section: The Birth of Styling at General Motors”. Design Issues. 10 (2): 3—26. JSTOR 1511626. doi:10.2307/1511626 — преко JSTOR.
- ^ „Bill Mitchell's design vision shaped 5 decades of GM vehicles”
. Automotive News. 31. 10. 2011.
- ^ Coase, R. H. (април 2000). „The Acquisition of Fisher Body By General Motors”. The Journal of Law and Economics (на језику: енглески). 43 (1): 15—32. ISSN 0022-2186. S2CID 154712364. doi:10.1086/467446.
- ^ „Motors Acquires Allison Company; Sloan's Announcement Says the Work on Aviation Engines Will Be "Intensified." Diesel Development Seen Race to Perfect Type Said to Be Indicated--$1,000,000 Expansion Plan Recently Made Public. To Expand Operations. $1,000,000 Airplane Contract.”
. The New York Times. 25. 5. 1929.
- ^ Senefsky, Bill (1. 3. 2006). „General Motors' Diesel History - Baselines”. Motor Trend.
- ^ Gold, Aaron (7. 2. 2017). „General Motors Once Built Locomotives — Really Good Ones”. Autotrader.com.
- ^ „Packard Electric Sold; Shareholders Ratify Deal With General Motors by Stock Trade”
. The New York Times. 7. 4. 1932.
- ^ „Planes, trains were also part of GM's grand plan”
. Automotive News. 14. 9. 2008.
- ^ „Sit-down strike begins in Flint”. History TV network.
- ^ „ASTM A255-10: Standard Test Methods for Determining Hardenability of Steel”. ASTM International. Архивирано из оригинала 30. 10. 2013. г.
- ^ Owings, Lauren (16. 6. 2021). „Leading the way for over 83 years”. DTE Energy.
- ^ Martin, Murilee (6. 4. 2021). „Selling the First Successful Automatic Transmission: GM's Hydra-Matic”. AutoWeek.
- ^ Strohl, Daniel (16. 5. 2014). „Oldsmobile's Hydra-Matic, first mass-produced fully automatic transmission, turns 75”. Hemmings Motor News.
- ^ Kollewe, Julia (30. 4. 2009). „The history of General Motors”. The Guardian.
- ^ Black, Edwin (6. 12. 2006). „Hitler's carmaker”. The Jerusalem Post.
- ^ Dobbs, Michael (30. 11. 1998). „Ford and GM Scrutinized for Alleged Nazi Collaboration”. The Washington Post.
- ^ „General Motors Moves to Enter Field of Off-Road Heavy Trucks; Offers an Exchange of Stock to the Holders of Shares of Euclid Machinery Co.”
. The New York Times. 8. 8. 1953.
- ^ Berry, Tom (4. 2. 2014). „The Tangled Web of Euclid and Terex Truck History”. Construction Equipment.
Literatura[уреди | уреди извор]
- „G.M.'s Road From Prosperity to Crisis”. The New York Times. 31. 5. 2009. Архивирано из оригинала 4. 6. 2009. г. Приступљено 1. 6. 2009.
- Bunkley, Nick (25. 5. 2011). „Automotive Industry Crisis”. The New York Times. Архивирано из оригинала 26. 10. 2012. г. Приступљено 9. 9. 2012.
- Goolsbee, Austan D.; Krueger, Alan B. (2015). „A retrospective look at rescuing and restructuring General Motors and Chrysler”. Journal of Economic Perspectives. 29 (2): 3—24.
- Barabba, Vincent P. (2004). Surviving Transformation: Lessons from GM's Surprising Turnaround. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-517141-9. OCLC 474580094. Архивирано из оригинала 01. 01. 2016. г. Приступљено 29. 10. 2015.
- Chandler, Alfred D., Jr. (1964). Giant Enterprise: Ford, General Motors, and the Automobile Industry
. New York: Harcourt, Brace & World. ISBN 978-0-405-13349-7. OCLC 63017200.
- Cray, Ed (1980). Chrome Colossus: General Motors and Its Times
. New York: McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-013493-5. OCLC 6223723.
- Farber, David R. (2002). Sloan Rules: Alfred P. Sloan and the Triumph of General Motors. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-23804-3. OCLC 49558636. Архивирано из оригинала 1. 1. 2016. г. Приступљено 29. 10. 2015.
- Gustin, Lawrence R. (2008) [1973]. Billy Durant: Creator of General Motors. Ann Arbor: University of Michigan Press. ISBN 978-0-472-03302-7. OCLC 179794253.
- Halberstam, David (1986). The Reckoning
. A Thomas Congdon book. New York: Morrow. ISBN 978-0-688-04838-9. OCLC 246158814.
- Keller, Maryann (1989). Rude Awakening: The Rise, Fall, and Struggle for Recovery of General Motors. New York: Morrow. ISBN 978-0-688-07527-9. OCLC 423222597.
- Kimes, Beverly Rae, ур. (1989). The Standard Catalogue of American Cars 1805–1942 (2nd изд.). Iola, Wisconsin: Krause Publications. ISBN 978-0-87341-111-0.
- Leslie, Stuart W. (1983). Boss Kettering. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-05600-7. OCLC 8845819.
- Maxton, Graeme P.; Wormald, John (2004). Time for a Model Change: Re-Engineering the Global Automotive Industry. Cambridge, England: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-83715-6. OCLC 54826137. Архивирано из оригинала 1. 1. 2016. г. Приступљено 29. 10. 2015.
- Maynard, Micheline (2003). The End of Detroit: How the Big Three Lost Their Grip on the American Car Market. New York: Currency/Doubleday. ISBN 978-0-385-50769-1. OCLC 52623614.
- Pelfrey, William (2006). Billy, Alfred, and General Motors: The Story of Two Unique Men, a Legendary Company, and a Remarkable Time in American History. New York: AMACOM. ISBN 978-0-8144-0869-8. OCLC 61362777. Архивирано из оригинала 1. 1. 2016. г. Приступљено 29. 10. 2015.
- Pound, Arthur (1934). The turning wheel; the story of General Motors through twenty-five years, 1908-1933.
- Rae, John Bell (1965). The American Automobile; A Brief History
. The Chicago history of American civilization. Chicago: University of Chicago Press. OCLC 236834.
- Robertson, Heather (1995). Driving force: The McLaughlin family and the age of the car. McClelland & Stewart. ISBN 978-0-7710-7556-8A history of the businesses of Samuel McLaughlin and family, and the beginnings of General Motors Canada Ltd.
- Weisberger, Bernard A. (1979). The Dream Maker: William C. Durant, Founder of General Motors. Boston: Little, Brown. ISBN 978-0-316-92874-8. OCLC 5736758.