Корисник:ZeljanaZelja
Mangrove su neobične drvenaste biljke koje prekrivaju više od polovine tropskih obala. One predstavljaju jedinstven ekosastav i obično rastu u plićacima blizu obale, gde se mešaju morska i slatka voda ,na tropskim obalama Amerike, Afrike, Azije i Australije. One predstavljaju utočište za mnogobrojne kopnene i vodene organizme kao što su razni puževi, školjke, rakovi, ribe. Naučnici pretpostavljaju da su se prve vrste mangrova pojavile u Indo-malajskom području. Tu teoriju potkrepljuje činjenica da na tom području ima više različitih vrsta mangrova nego bilo gde drugde na svetu. To su vrste koje su prilagođene životu na vlažnom, slanom staništu. Takve šume nalazimo uglavnom između 30 stepeni severno i 30 stepeni južno od ekvatora. Šume mangrova prekrivaju površinu od oko 150 000 km2, od toga 41% otpada na četiri zemlje (Indonezija, Brazil, Nigerija i Australija). Iako u šumama mangrova dolazi velik broj biljnih vrsta, samo se oko 54 vrste, iz 16 porodica, smatraju „ pravim“ mangrove vrstama. Poseduju fiziološke adaptacije zbog kojih prevazilaze probleme poput visokog saliniteta i čestog poplavljivanja. Šume mangrova su visokoproduktivni, ekološki vrlo značajni sastavi.
Život u slanoj vodi
[уреди | уреди извор]U područjima gde obično rastu mangrove voda je mnogo slanija nego što većina biljaka može podneti, ali mangrove u njoj odlično uspevaju tako što se služe s nekoliko zanimljivih metoda, a ponekad i kombinacijama tih metoda, kako bi se zaštitile od soli. Neke mangrove na svom korenju imaju filter koji sprečava ulazak soli. Taj mehanizam je toliko pouzdan da žedan putnik samo treba prerezati koren da bi došao do vode za piće.Neke druge vrste mangrova puštaju da korenje upija so i da se ona nakuplja u starim listovima ili drugim delovima drveta koji s vremenom otpadnu. Postoje i mangrove koje upijaju so, a potom je uz pomoć posebnih žlezda brzo izlučuju, obično kroz posebne pore na lišću. Kad bi se polizao list, osetilo bi se da je slan.
Borba za opstanak
[уреди | уреди извор]Većini biljaka treba tlo bogato kiseonikom da bi mogla opstati i razvijati se. Međutim, mangrove spašava to što imaju korenje, koje strči iz tla i može uzimati kiseonik direktno iz vazduha. Jedna od njih je kolenasto korenje, koje izbija iz tla i potom se vraća u njega, stvarajući kvrgave izbočine. Neke vrste drveća imaju korenje koje izgleda poput širokih, uspravno postavljenih dasaka. Ono raste iz najdonjeg dela debla. Sve ove vrste korenja omogućavaju drveću da dobije dovoljno kiseonika i čvrsto stoji u mekom tlu.
Razmnožavanje
[уреди | уреди извор]Jedna vrsta mangrove ima velike okrugle plodove pune semenki nepravilnih oblika. Kad plodovi sazre, rasprsnu se i iz njih izlete semenke koje padnu u vodu. Neke od njih plimni talas odnese do mesta na kojem će proklijati. Kod nekih drugih vrsta mangrova semenke proklijaju još dok se nalaze na matičnom stablu. To je retka pojava u biljnom svetu. Mladice neko vreme rastu na drvetu, a potom padnu s njega i plutaju na vodi nekoliko meseci, a ponekad čak i godinu dana, dok ne nađu mesto na kojem će pustiti korenje.
Jedinstveni svet mangrova
[уреди | уреди извор]U šumama mangrova otpalo lišće i ostalo trulo rastinje služe kao hrana za mikroorganizme, a njima se hrane i druge životinje. Mnoge životinje nalaze hranu, razmnožavaju se i podižu potomstvo upravo u šumama mangrova. Stotine vrsta ptica dolaze u mangrove kako bi u njima svile svoja gnezda, donele na svet mlade, pronašle hranu ili se odmorile u toku seobe. Tako na obalama Belizea u mangrovama živi preko 500 vrsta ptica. Mnoge vrste riba započnu život u mangrovama ili dolaze u njih u potrazi za hranom. U mangrovama Sundarbansa pronađeno je preko 120 vrsta riba. U šumama mangrova rastu mnoge vrste cveća i nižih biljaka. Na istočnoj obali Australije na drveću je pronađeno 105 vrsta lišajeva.
Značaj
[уреди | уреди извор]Mangrove su izvor mnogih korisnih proizvoda, kao što su drvo za ogrev, tanin, stočna hrana i lekovi. U njima se takođe mogu naći ribe, rakovi, mekušci i med. Mangrove takođe daju sirovine za papirnu, tekstilnu, kožnu i građevinsku industriju. Od njih imaju koristi i ribarstvo i turizam. One pružaju zaklon mnogim ugroženim vrstama sisara, ptica i gmizavaca. Doprinose i očuvanju okoline tako što pročišćavaju vodu. . One štite obalna područja od razornih vetrova i uragana, jakih talasa i poplavljivanja. Takođe, pomažu u sprečavanju erozije jer stabilizuju sediment svojim zamršenim korenjem, održavaju kvalitet i prozirnost vode.
Uprkos tome, svake godine nestane oko 100 000 hektara tih šuma. Ljudi ih često krče radi nekih naizgled profitabilnijih delatnosti, kao što su poljoprivreda i izgradnja stanova. Mnogi ljudi zamišljaju mangrove kao muljevite močvare pune smrada i komaraca u kojima se ne bi voleli naći. Međutim, činjenica je da su mangrove itekako korisne. Njihovo prilagodljivo zračno korenje i potporno korenje koje filtrira so omogućilo je razvoj bogatih i složenih ekosistema. Mangrove su važne za ribolov, drvnu industriju i životinjski svet. Osim toga, one štite priobalni pojas od erozije tako što smanjuju silinu uragana koji bi mogli usmrtiti na hiljadu ljudi.
Sakupljanje divljeg meda u mangrovama
[уреди | уреди извор]Najveće šume mangrova na svetu nalaze se u Sundarbansu- močvarnom području koje se nalazi delom u Indiji, a delom u Bangladešu. Tu žive sakupljači meda. Oni zarađuju za život sakupljajući med u mangrovama. To je jedan od najopasnijih poslova na tom području. U aprilu i maju svake godine krenu u šume mangrova u potrazi za saćem divovske pčele. To su pčele koje mogu narasti i do četiri centimetra. Osim toga, vrlo su nasrtljive. Zato sakupljači meda nose zapaljene baklje načinjene od lišća mangrova kako bi dimom rasterali pčele. Mudri sakupljači ostave deo saća kako bi svake godine iznova mogli da sakupljaju med. Osim pčela,pretnju sakupljačima meda zadaju i krokodili i otrovne zmije. Osim toga, kad se sakupljači meda vraćaju kući, ponekad ih iz zasede napadnu kradljivci te im otmu med i vosak. Ali najveća opasnost je bengalski tigar koji svake godine ubije 15 do 20 ljudi.
Ugroženost
[уреди | уреди извор]Šume mangrova se svakodnevno uništavaju, a procenat njihoovog smanjivanja je viši nego kod drugih vrsta šuma. Površina šuma mangrove pala je s 18,8 miliona hektara(1980) na 15,2 miliona(2005). Glavni uzroci nestanka mangrove su izgradnja ribnjaka, isušivanje radi zemljoradnje i građevinarstva itd. Šume mangrova su jedan od najugroženijh tropskih ekosistema. Više od 35% svjetskih mangrova je uništeno. Ta brojka je još veća, oko 50%, u zemljama kao što su Indija, Filipini i Vijetnam.