Ftalazin
| |
| Nazivi | |
|---|---|
| IUPAC naziv
Ftalazin
| |
| Drugi nazivi
Benzo-ortodiazin
2,3-Benzodiazin Benzo[d]piridazin | |
| Identifikacija | |
3D model (Jmol)
|
|
| ECHA InfoCard | 100.005.422 |
| |
| Svojstva | |
| C8H6N2 | |
| Molarna masa | 130,15 g·mol−1 |
| Agregatno stanje | Bledo žute igle |
| Miscible | |
| Kiselost (pKa) | 3,39[4] |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
 verifikuj (šta je   ?)
| |
| Reference infokutije | |
Ftalazin (benzo-ortodiazin ili benzopiridazin) je heterociklično organsko jedinjenje sa molekulskom formulom C8H6N2. On je strukturni izomer sa hinoksalinom, cinolinom i hinazolinom.
Sinteza
[уреди | уреди извор]Ftalazin se može dobiti kondenzacijom w-tetrabromortoksilena sa hidrazinom, ili redukcijom hlorftalazina fosforom i jodovodoničnom kiselinom.
Osobine
[уреди | уреди извор]On poseduje bazna svojstva i formira adicione proizvode sa alkil jodidima.
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Merck Index, 11th Edition, 7344.
- ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.
- ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ^ Brown, H.C., et al., in Baude, E.A. and Nachod, F.C., Determination of Organic Structures by Physical Methods, Academic Press, New York, 1955.
