Hemimorfit
Изглед
Hemimorfit | |
---|---|
Opšte informacije | |
Kategorija | Sorosilikati |
Formula | Zn4Si2O7(OH)2·H2O |
Strunc klasifikacija | 9.BD.10 |
Kristalne sisteme | Ortorombni |
Kristalna klasa | Piramidalna (mm2) H-M symbol: (mm2) |
Space group | Imm2 |
Unit cell | a = 8.367(5), b = 10.73 c = 5.155(3) [Å]; Z = 2 |
Identifikacija | |
Boja | Bela, plava, zelenkasta |
Kristalni habitus | Polarni kristali, sa različitim ili hemimorfnim krajevima. |
Bližnjenje | Retko na {001} |
Cepljivost | Perfekta na {110}, slab na {101}, {001} retko |
Prelom | Neravan do konhoidalnog |
Čvrstina | Krt |
Tvrdoća po Mosu | 4.5-5 |
Sjajnost | Staklast, adamantin |
Ogreb | Beo |
Providnost | Transparentan do translucentnog |
Specifična težina | 3.516 - 3.525 |
Optičke osobine | Biaksijalan (+) |
Indeks prelamanja | nα = 1.614 nβ = 1.617 nγ = 1.636 |
Dvojno prelamanje | δ = 0.022 |
2V ugao | Izmeren: 46°, proračunat: 44° |
Rastvorljivost | Rastvoran u kiselini |
Hemimorfit, je Zn4(Si2O7)(OH)2·H2O, komponenta kalamina. To je sorosilikatni mineral koji se tipično iskopava sa gornih slojeva rude cinka i olova, uglavnom zajedno sa smitsonitom, ZnCO3. Oni se smatraju istim mineralom i oba su klasifikovana pod istim imenom kalamin. U drugoj polovini 18. veka je otkriveno da su ta dva različita minerala prisutna u kalaminu. Oni blisko podsećaju jedan na drugi.[1][2][3]
Reference
[уреди | уреди извор]Literatura
[уреди | уреди извор]- Hurlbut, Cornelius S.; Klein, Cornelis, 1985, Manual of Mineralogy, ,. (20th изд.). ISBN 978-0-471-80580-9.
- Boni, M., Gilg, H.A., Aversa, G., and Balassone, G., 2003, The "Calamine" of southwest Sardinia: Geology, mineralogy, and stable isotope geochemistry of supergene Zn mineralization: Economic Geology, v. 98. стр. 731-748.
- Reynolds, N.A., Chisnall, T.W., Kaewsang, K., Keesaneyabutr, C., and Taksavasu, T., 2003, The Padaeng supergene nonsulfide zinc deposit, Mae Sod, Thailand: Economic Geology, v. 98. стр. 773-785.
- Mineral galleries