Savršena informacija
U ekonomiji, savršena informacija (koja se ponekad naziva „bez skrivenih informacija“) je karakteristika savršene konkurencije. Sa savršenim informacijama na tržištu, svi potrošači i proizvođači imaju potpuno i trenutno znanje o svim tržišnim cenama, sopstvenoj korisnosti i sopstvenim funkcijama troškova.
U teoriji igara, sekvencijalna igra ima savršene informacije ako je svaki igrač, prilikom donošenja bilo kakve odluke, savršeno informisan o svim događajima koji su se prethodno desili, uključujući „događaj inicijalizacije“ igre (npr. početne ruke svakog igrača u kartaškoj igri).[1][2][3][4]
Savršene informacije se bitno razlikuju od potpunih informacija, što podrazumeva opšte poznavanje korisnih funkcija, isplata, strategija i „tipova” svakog igrača. Igra sa savršenim informacijama može, ali ne mora imati potpune informacije.
Igre u kojima je neki aspekt igre skriven od protivnika – kao što su karte u pokeru i bridžu – su primeri igara sa nesavršenim informacijama.[5][6]
Reference
[уреди | уреди извор]- ^ Osborne, M. J.; Rubinstein, A. (1994). „Chapter 6: Extensive Games with Perfect Information”. A Course in Game Theory. Cambridge, Massachusetts: The MIT Press. ISBN 0-262-65040-1.
- ^ Khomskii, Yurii (2010). „Infinite Games (section 1.1)” (PDF).
- ^ Archived at Ghostarchive and the Wayback Machine: „Infinite Chess”. PBS Infinite Series. 2. 3. 2017. Perfect information defined at 0:25, with academic sources arXiv:1302.4377 and arXiv:1510.08155.
- ^ Mycielski, Jan (1992). „Games with Perfect Information”. Handbook of Game Theory with Economic Applications. 1. стр. 41—70. ISBN 978-0-444-88098-7. doi:10.1016/S1574-0005(05)80006-2.
- ^ Thomas, L. C. (2003). Games, Theory and Applications
. Mineola New York: Dover Publications. стр. 19. ISBN 0-486-43237-8.
- ^ Osborne, M. J.; Rubinstein, A. (1994). „Chapter 11: Extensive Games with Imperfect Information”. A Course in Game Theory. Cambridge Massachusetts: The MIT Press. ISBN 0-262-65040-1.
Literatura
[уреди | уреди извор]- Fudenberg, D. and Tirole, J. (1993) Game Theory, MIT Press. (see Chapter 3, sect 2.2)
- Gibbons, R (1992). A primer in game theory., Harvester-Wheatsheaf. (see Chapter 2)
- Luce, R.D. and Raiffa, H. (1957) Games and Decisions: Introduction and Critical Survey, Wiley & Sons (see Chapter 3, section 2)
- The Economics of Groundhog Day by economist D.W. MacKenzie, using the 1993 film Groundhog Day to argue that perfect information, and therefore perfect competition, is impossible.
- Watson, J (2013). Strategy: An Introduction to Game Theory., W.W. Norton and Co.