Пређи на садржај

Studijski sistem

С Википедије, слободне енциклопедије

Studijski sistem (koja je korišćen tokom perioda poznatog kao zlatno doba Holivuda) je metoda filmske produkcije i distribucije kojom dominira mali broj „glavnih“ studija u Holivudu. Iako se taj termin i danas koristi kao referenca na sisteme i produkciju glavnih studija, istorijski se taj termin odnosi na praksu velikih filmskih studija između 1920-ih i 1960-ih godina, čime je obuhvaćeno (a) stvaranje filmova prvenstveno na njihovim sopstvenim filmskim lokacijama sa kreativnim osobljem pod često dugoročnim ugovorom, i (b) dominiranje prikazivanja putem vertikalne integracije, tj. vlasništvom ili efektivnom kontrolom distributera i prikazivača, garantujući dodatnu prodaju filmova manipulativnim tehnikama rezervacije kao što je blok rezervacija.

Vladavina velikih studija i prvi pad

[уреди | уреди извор]

Poredak Velike petorke u pogledu profitabilnosti (usko povezan sa tržišnim udelom) bio je u velikoj meri konzistentan tokom Zlatnog doba: MGM je bio broj jedan jedanaest godina, 1931–41. Paramount, najprofitabilniji studio rane zvučne ere (1928–30), bledeo je tokom većeg dela naredne decenije, a Foks je bio broj dva tokom većine vladavine MGM-a. Paramount je počeo sa postojanim usponom 1940. godine, konačno prelazeći MGM dve godine kasnije; od tada do reorganizacije 1949. ponovo je bila finansijski najuspešnija firma u Velikoj petorci. Izuzev 1932. godine - kada su sve kompanije, osim MGM-a, izgubile novac, pri čemu je RKO nešto manje od svojih konkurenata - RKO je bio poslednji ili (obično) poslednji svake godine tokom Zlatnog doba, sa Vornerom generalno u sličnoj poziciji. Među manjim firmama, Malom trojkom, Ujedinjeni umetnici su uglavnom bili na dnu, Kolumbija je bila najjača tokom 1930-ih, a Juniverzal je prednjačio tokom većig dela 1940-ih.[1]

Holivudski uspeh je rastao tokom Velike depresije, verovatno zato što su filmovi pomagali publici da zaboravi na lične poteškoće. Predsednik Frenklin Delano Ruzvelt rekao je za Širli Templ, „Kada je duh ljudi niži nego u bilo koje drugo vreme tokom ove depresije, sjajna je stvar što Amerikanac za samo petnaest centi može otići u bioskop i gledati nasmejano lice bebe i zaboraviti na njegove nevolje".[2] Do 1939. godine u Sjedinjenim Državama je bilo 15.000 bioskopa, više od banaka; broj dvorana po stanovniku bio je dvostruko veći od sredine 1980-ih. Bioskopska industrija bila je veća od one za kancelarijske mašine. Iako je bila četrnaesta po prihodu, ova industrija je bila druga po procentu dobiti njenih rukovodilaca. Vrhunske zvezde poput Binga Krozbija i Klodet Kolber bile su plaćene više od 400.000 američkih dolara godišnje ($7.204.785 danas[3]).[4]

Kraj sistema i gašenje RKO

[уреди | уреди извор]

Jedna od tehnika koja se koristila za podršku studijskom sistemu bila je blok-rezervacija, sistem prodaje više filmova bioskopskoj firmi kao celine. Takva jedinica - pet filmova bila je standardna praksa tokom većeg dela četrdesetih godina prošlog veka - obično je obuhvatala samo jedan posebno dobar film, a ostatak je bila kombinacija A-budžetskih dela slabijeg kvaliteta i B filmova.[5] Kao što je časopis Life napisao 1957. godine u retrospektivi o studijskom sistemu, „To nije bila dobra zabava i nije bila umetnost, a većina proizvedenih filmova imala je ujednačenu osrednjost, ali su oni bili ujednačeno profitabilni ... Milion-dolarska osrednjost bila je okosnica Holivuda“.[6]

Zvezdama vođeni sistem

[уреди | уреди извор]

Pedesetih godina 20. veka Holivud se suočio sa tri velika izazova: slučaj Paramount koji je okončao studijski sistem, novonastala popularnost televizije i posleratna potrošačka potrošnja nakon Drugog svetskog rata, pružajući svojoj publici mnoge druge mogućnosti u slobodno vreme. Skala uspeha i neuspeha na blagajnama je rasla, sa „opasnom sredinom“ sačinjenom od filmova koji bi u prethodnoj eri ostvarivali zarade. Jedan filmski stvaralac je izjavio 1957. godine da je „jedna od apsolutnih katastrofa današnjice je praviti milion-dolarske prosečnosti. S jednim takvim poduhvatom možete izgubiti ne samo ukupnu investiciju, već i košulju s leđa.” Do te godine Holivud je snimao samo oko 300 igranih filmova godišnje, u poređenju sa oko 700 tokom 1920-ih.[6] Daril F. Zanuk, šef kompanije 20. Senčuri Foks, nije imao direktnog učešća u radu studija od 1956. do 1962,[7] a Luis B. Majer, otpušten iz MGM 1951. godine, umro je 1957.[8] Većina glumaca je radila honorarno nakon okončanja studijskog sistema.[9]

Sindikacija, televizija, recesija i konglomerat Holivuda

[уреди | уреди извор]

Početkom 1960-ih glavni studiji počeli su da ponovo izdaju starije filmove za udruživanje i transformisali se na uglavnom proizvodnju telefilmova i b-filmova kako bi zadovoljili potražnju televizije za programom.[10]:p. 17 Između 1969. i 1971. industrija je pretrpela ozbiljnu recesiju, delimično i zbog velikog pada budžeta, ali se ubrzo umetnički oporavila filmovima poput Kuma (1972) i Kineske četvrti (1974).

Početak Ratova zvezda (1977) Džordža Lukasa postao je prototip modernog blokbastera.[10]:p. 19 Puštanje filmova na stotine mesta postalo je norma uz hitove poput nastavaka Lukasovih Ratova zvezda, Imperija uzvraća udarac i Povratak Džedaja, Spilbergovih uspeha sa Otimačima izgubljenog kovčega i E.T. vanzemaljcem, i razvojem kućnog videa i kablovske televizije. U međuvremenu, nekontrolisani budžet Nebeskih vrata (1980), i njegov ograničeni prihod od prodaje ulaznica doveli su do prodaje preduzeća Ujedinjeni umetnici.

Od 1990. do 1995, Novi Holivud pretvorio se u većoj meri u konglomeratni Holivud i brzo je ostvario dominaciju nad čitavom globalnom industrijom zabave.[10]:pp. 25–26

  1. ^ Financial analysis based on Finler (1988), pp. 286–287.
  2. ^ "Shirley Temple, iconic child star, dies at 85", Associated Press (February 11, 2014).
  3. ^ Federal Reserve Bank of Minneapolis Community Development Project. „Consumer Price Index (estimate) 1800–”. Federal Reserve Bank of Minneapolis. Приступљено 21. октобар 2016. 
  4. ^ Friedrich, Otto (1997). City of Nets: A Portrait of Hollywood in the 1940s (reprint изд.). Berkeley and Los Angeles: University of California Press. стр. 13–14. ISBN 0-520-20949-4. 
  5. ^ See Schatz (1999), pp. 19–21, 45, 72.
  6. ^ а б Hodgins, Eric (1957-06-10). „Amid Ruins of an Empire a New Hollywood Arises”. Life. стр. 146. Приступљено 22. 4. 2012. 
  7. ^ Douglas Martin "Richard Zanuck, Producer of Blockbusters, Dies at 77", New York Times, 13 July 2012
  8. ^ Leo Verswijver (ed.) Verswijver, Leo, ур. (13. 3. 2003). "Movies Were Always Magical": Interviews with 19 Actors, Directors, and Producers from the Hollywood of the 1930s through the 1950s. Jefferson, NC: McFarland. стр. 60. ISBN 978-0-7864-1129-0. . n.1
  9. ^ Davis, L. J. (1989-07-09). „Hollywood's Most Secret Agent”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2019-04-13. 
  10. ^ а б в McDonald, Paul; Wasko, Janet (2008). The Contemporary Hollywood Film Industry. MA: Blackwell Publishing. ISBN 978-1-4051-3387-6. 

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]