Jovan Đajić
jovan đajić | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
![]() Jovan Đajić | ||||||
Lični podaci | ||||||
Datum rođenja | 14. septembar 1905. | |||||
Mesto rođenja | Orahovac, kod Trebinja, Austrougarska | |||||
Datum smrti | 28. novembar 1974.69 god.) ( | |||||
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija | |||||
Profesija | rudar | |||||
Porodica | ||||||
Supružnik | Danica Đajić | |||||
Deca | Radovan Đajić[1] | |||||
Delovanje | ||||||
Učešće u ratovima | Španski građanski rat Narodnooslobodilačka borba | |||||
Odlikovanja |
|
Jovan T. Đajić (Orahovac, 14. septembar 1905 — Beograd, 28. novembar 1974) bio je učesnik Španskog građanskog rata i Narodnooslobodilačke borbe.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Preselio se u Kanadu (u grad Timins) 3. maja 1928. godine gde je pet godina kasnije postao član Komunističke partije Kanade.[2] Bio je sindikalni rukovodilac i urednik „Borbe” i drugih listova jugoslovenskih iseljenika. Učestvovao je kao dobrovoljac u Španskom građanskom ratu od 1. juna 1937. do 3. februara 1939. godine. Borio se u redovima Internacionalnih brigada na strani Republikanske armije.
Po povratku u Kanadu postao je član Centralnog komiteta KP Kanade. Kao novinar radio je na organizovanju pomoći Narodnooslobodilačkom pokretu Jugoslavije (NOP). Posle izbacivanja FNR Jugoslavije iz Komunističkog informacionog biroa 1948. godine, podržao je Komunističku partiju Jugoslavije i zbog toga je izbačen iz KP Kanade (koja je podržala SSSR). Od tada bio je na dužnosti prvog sekretara Ambasade Jugoslavije u Vašingtonu. Godine 1950. vraća se u zemlju i jedan je od osnivača i počasni predsednik Matice iseljenika Srbije.
Oženio se 1943. godine u Torontu Danicom (rođ. Kostić) sa kojom je imao sina Radovana.[3]
Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Nikola Ivanišević, Jurij Matešič i Jovan Đajić za vreme Španskog građanskog rata
-
Đajićev grob u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu
Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Tekst sekretara CK SKJ Đorđa Momčilovića za istoriju SKJ u Enciklopediji Jugoslavije. Jugoslovenski leksikografski zavod pod uredništvom Miroslava Krleže, Zagreb 1984. godine: tom 3, str. 724