Jovan II Kosača
| Jovan II Kosača | |
|---|---|
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | oko 1552. |
| Mesto rođenja | Mletačka republika |
| Datum smrti | oko 1602. |
| Mesto smrti | Mletačka republika |
| Porodica | |
| Potomstvo | Vlatko IV Kosača |
| Roditelji | Vlatko III Kosača Tadea Belazio |
| Dinastija | Kosače |
| titularni herceg od svetog Save | |
 | |
Jovan II Kosača (ital. Giovanni Cosazza, r. oko 1552. - u. oko 1602) je bio titularni herceg od svetog Save (lat. Dux Sancti Sabbae) iz srpske velikaške porodice Kosača, a takođe i mletački plemić. Kao sin Vlatka III Kosače (u. 1591) i unuk Jovana I Kosače (u. 1537), koji je bio član mletačkog Velikog veća i Veća desetorice, Jovan II je nasledio razna prava koja su pripadala njegovoj porodici, uključujući i pravo na počasni herceški naslov i prihode koje je Dubrovačka republika isplaćivala pripadnicima porodice Kosača na ime Konavoskog dohotka. O ugledu koji su Kosače uživale svedoči i intervencija pape Klementa VIII (1592-1605) u Jovanovu korist, povodom izvesnih sporova koji su 1598. godine nastali sa mletačkim vlastima. Porodične povelje i privilegije, sa dva zlatna pečata, izričito se pominju u Jovanovoj oporuci, koju je sastavio 1598. godine. Pošto je želeo da ima svoje primerke porodičnih povelja, Jovanov mlađi brat Alfonso je 1591. godine zatražio i dobio potvrdu plemićke diplome, koju mu je izdao mletački dužd Paskvale Čikonja (1585-1595). Jovan se 1577. godine oženio Elizabetom Đorđi, a njihov sin i naslednik Vlatko IV Kosača, koji je umro oko 1642. godine, bio je poslednji muški pripadnik venecijanskog ogranka porodice Kosača.[1][2][3][4][5]
Prvi rodoslov porodice Kosača, koji je objavljen 1621. godine u delu "Genealogia diversarum principum familiarum mundi incipiendo ab Adamo", sadržao je i osnovne podatke o venecijanskom ogranku, uključujući i pomen Jovana II Kosače, a isti rodoslov je kasnije preuzeo i objavio francuski istoričar Šarl Difren (u. 1688).[6][7]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ivić 1928, str. IX.
- ^ Dinić 1935, str. 245-247.
- ^ Atanasovski 1979, str. 178-181, 186, 229-231.
- ^ Čoralić 1993, str. 53—55.
- ^ Čoralić 2017, str. 149—151.
- ^ Du Fresne 1680, str. 342.
- ^ Du Fresne 1746, str. 129.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Atanasovski, Veljan (1979). Pad Hercegovine. Beograd: Istorijski institut.
- Dinić, Mihailo (1935). „Dubrovački tributi: Mogoriš, Svetodmitarski i Konavoski dohodak, Provižiun braće Vlatkovića”. Glas Srpske kraljevske akademije. 168: 203—257.
- Du Fresne, Carolus (1680). Historia Byzantina duplici commentario illustrata. Lutetiae Parisiorum: Apud Ludovicum Billaine.
- Du Fresne, Carolus (1746). Illyricum vetus & novum, siue, Historia regnorum Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Bosniae, Serviae, atque Bulgariae. Posonii: Typis Hæredum Royerianorum.
- Ivić, Aleksa (1928) [1919]. Rodoslovne tablice srpskih dinastija i vlastele (3. dop. izd.). Novi Sad: Matica srpskay.
- Čoralić, Lovorka (1993). „Prilozi poznavanju prisutnosti i djelovanja doseljenika iz Bosne u Veneciji od XIV. do XVII. stoljeća”. Historijski zbornik. 46: 31—60.
- Čoralić, Lovorka (2017). „Ogranak humske velikaške obitelji Kosača u Mlecima: Tragom oporučnih spisa (16.-17. stoljeće)”. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU. 35: 145—155.
