Jovo Mijatović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jovo Mijatović
Datum rođenja1886.
Mesto rođenjaZagajeviAustrougarska
Datum smrti1986.
Mesto smrtiSFR Jugoslavija

Jovo Mijatović (Zagajevi[1], 18861986) je bio srpski travar, u narodu poznat kao travar sa Romanije.

Život[uredi | uredi izvor]

U matičnim knjigama u Rogatici je upisano da je rođen 1886.[2] u selu Zagajevi.[1] Pošto u to vrijeme sva novorođenčad nisu odmah upisivana u matične knjige rođenih, nego nekad i po nekoliko godina kasnije, pretpostavlja se da je živio i duže od 100 godina.[2] Bio je zemljoradnik a bavio se narodnom medicinom i travarstvom.[1] Nakon Drugog svjetskog rata se širom Jugoslavije pročuo kao travar tako da su u njegovo rodno selo dolazile grupe ljudi da zatraže pomoć.[1][3][4] Na putu Podromanija-Rogatica je stajao drveni putokaz na kome je pisalo „Jovina stanica“, tako da bi kolone posjetilaca znale kako pješice da dođu do njegovog zabačenog sela na Romaniji.[4][2]

Sa suprugom Milenom je imao šesnaestoro djece, 11 sinova i pet kćeri.[4] Sebi je 1975. podigao spomenik od mermera u prirodnoj veličini, gdje je i sahranjen.[4][5] Njegova supruga Milena je umrla 1983, a Jovo je izvršio samoubistvo 1986.[4][2]

Film Jova Mijatović[uredi | uredi izvor]

O Jovi Mijatoviću je 1964. snimljen dokumenatrni film Jova Mijatović u režiji Puriše Đorđevića.[1] Film se bavi njegovim životom.[1]

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Travar - trave i melemi, Eccom, Beograd, (1973); Porodica i domaćinstvo, Beograd (1982)
  • Lečenje biljem, Studio Line, Beograd (1998); Studio Line, Beograd (2004)
  • Prirodno lečenje hranom, Siligon, Beograd, 94 str.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ Jova Mijatović, Puriša Đorđević (1964)
  2. ^ a b v g „Stopama deda Jove sa Romanije”. Politika. 02. 11. 2009. Pristupljeno 3. 5. 2012. 
  3. ^ „Legende koje žive - Jovo Mijatović”. Palelive.com. 18. 1. 2011. Pristupljeno 3. 5. 2012. 
  4. ^ a b v g d „Liječio je Niksonovog sina”. eNovosti. 13. 08. 2007. Arhivirano iz originala 10. 03. 2016. g. Pristupljeno 3. 5. 2012. 
  5. ^ „Slika spomenika”. Arhivirano iz originala 24. 04. 2012. g. Pristupljeno 03. 05. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]