Pređi na sadržaj

Južna kruna (sazvežđe)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Južna kruna
Sazvežđe
Južna kruna
Latinsko imeCorona Australis
SkraćenicaCrA
GenitivCoronae Australis /
Coronae Austrinae[1][2][3]
SimbolizujeDionisova kruna
Rektascenzija19[4]
Deklinacija-40[4]
Površina128 sq. deg. (80)
Najsjajnija zvezdaAlfa Južne krune (4,10m)
Meteorski rojevinema
Susedna
sazvežđa
Vidljivo u rasponu +40° i −90°.
U najboljem položaju za posmatranje u 21:00 čas u avgustu.
NGC 6729, emisiono-refleksiona maglina

Južna kruna (lat. Corona Australis) je jedno od 88 modernih i 48 originalnih Ptolemejevih sazvežđa. Pre Ptolemeja nije smatrano za posebno sazvežđe, već samo za asterizam u Strelcu.

Zvezde[uredi | uredi izvor]

U južnoj kruni nema zvezda sjajnijih od četvrte magnitude. Najsjajnije su alfa i beta Južne krune, megnitude 4,11. Alfa je i jedina zvezda ovog sazvežđa sa ličnim imenom — Alfeka meridijana.

U Južnoj kruni se nalazi i jedna od najbližih (na oko 200 svetlosnih godina) neutronskih zvezdaRX J1856.5-3754 — za koju se smatra da je nastala u eksploziji supernove pre oko milion godina.

Gama, kapa i lambda Južne krune su binarne zvezde.

Objekti dubokog neba[uredi | uredi izvor]

Na pola puta između tete Južne krune i tete Škorpije se nalazi NGC 6541 — veliko, svetlo globularno jato. NGC 6729 je kombinacija refleksione i emisione magline koja se nalazi oko promenljive zvezde R Južne krune.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]