Pređi na sadržaj

Jukon (reka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jukon
Jukon blizu Dosona
Sliv reke Jukon[1][2]
Opšte informacije
Dužina3.190[3][4] km
Basen854.700 km2
Pr. protok6,0402 m3/s (213,31 cu ft/s)[5] do 6,1306 m3/s (216,50 cu ft/s)[6] m3s
Vodotok
Koor. izvora59° 35′ 00″ N 133° 47′ 00″ W / 59.58333° S; 133.78333° Z / 59.58333; -133.78333
UšćeBeringovo more[7][6][5]
Koor. ušća62° 35′ 55″ N 164° 48′ 00″ W / 62.59861° S; 164.80000° Z / 62.59861; -164.80000
Geografske karakteristike
Država/e Kanada
 SAD
PritokeBiver Krik, Tanana, Peli, Porkjupajn, Kojukuk, ...
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Jukon (engl. Yukon River) je reka koja protiče kroz Kanadu i SAD.[8] Duga je 3,185 km.[2][9] Protiče kroz kanadske pokrajine Britansku Kolumbiju i Jukon i američku saveznu državu Aljasku. Uliva se u Beringovo more. Sliv reke iznosi 839.200 km². Izvire iz jezera Tagiš (engl. Tagish), Atlin (engl. Atlin) i Tezlin (engl. Teslin) koja se nalaze na granici kanadskih oblasti Britanska Kolumbija i Jukon. Reka na početku teče severozapadno kroz teritoriju Jukon pored gradova Vajthors (engl. Whitehorse), Karmaks (engl. Carmacks), Fort Selkerk (engl. Fort Selkirk) i Doson (engl. Dawson). Glavne pritoke u ovoj oblasti su Peli (engl. Pelly), Stjuart (engl. Stewart) i Klondajk (engl. Klondike). Jukon potom skreće ka zapadu, ulazi u Aljasku i teče preko ove teritorije u dužini od oko 2.000 km i završava svoj put u Beringovom moru stvarajući pritom široku deltu. Glavne pritoke na teritoriji Aljaske su reke Porkjupajn (engl. Porcupine), Tanana (engl. Tanana), i Kojukuk (engl. Koyukuk). Na ušću Jukona i Porkjupajna stvara se prostrana Jukonska ravnica dužine od oko 250 km, oblast poznata po velikom broju kanala, bara, peščanih i pošumljenih ostrva. Ova reka je plovna uzvodno od grada Vajthors, ali isključivo za brodove sa plitkim gazom. Jukon je dosta korišćen od strane ruskih trgovaca krznom na početku 19. veka, a i bio je značajna transportna ruta.

Danas se uglavnom koristi za lokalni saobraćaj. Najduža reka na Aljasci i Jukonu, bila je jedna od glavnih prevoznih ruta tokom zlatne groznice u Klondajku 1896–1903. Deo reke u Jukonu — deo „Trideset milja“, od jezera Laberž do reke Teslin — je reka nacionalnog nasleđa i jedinica Međunarodnog istorijskog parka Klondajk zlatna groznica.[10][11] Rečni brodovi na točak sa lopaticama nastavili su da plove rekom sve do 1950-ih, kada je završen autoput Klondajk. Nakon kupovine Aljaske od strane Sjedinjenih Država 1867. godine, Aljaska komercijalna kompanija je stekla imovinu Rusko-američke kompanije i izgradila nekoliko stajališta na različitim lokacijama na reci Jukon. Ogromno prostranstvo i obale ove reke su uglavnom divlje i nenastanjene s obzirom da se reka kreće kroz predele gde su uslovi za život veoma surovi. Stanovnici obala Jukona su uglavnom eskimskog porekla i za preživljavanje se oslanjaju na lov i ribolov.

Reka Jukon ima nedavnu istoriju zagađenja od vojnih objekata, deponija, otpadnih voda i drugih izvora.[12] Međutim, Agencija za zaštitu životne sredine ne navodi reku Jukon među svojim zagađenim slivovima, a podaci o kvalitetu vode iz Geološkog zavoda SAD pokazuju relativno dobre nivoe zamućenosti, metala i rastvorenog kiseonika.[13] Reke Jukon i Mekenzi imaju mnogo veće koncentracije suspendovanih sedimenata od velikih sibirskih arktičkih reka.[14]

Geografija i ekologija[uredi | uredi izvor]

Neke od gornjih padina ovog sliva (npr. brda Nulato) su pošumljena crnom smrčom.[15] Ovaj lokalitet u blizini poluostrva Sivord predstavlja najbližu najzapadniju granicu crne smrče, Picea mariana,[16] jednog od najrasprostranjenijih četinara u severnoj Severnoj Americi.

Pražnjenje[uredi | uredi izvor]

Jukon na pilot stanici (121 milja uzvodno od ušća) minimalno, prosečno i maksimalno pražnjenje.[17]

Godina Pražnjenje (Period: 1975/10/01 – 2022/09/30)
Min Srednja vrednost Maks
cfs m³/s cfs m³/s km³ cfs m³/s
1976 65,000 1,840 218,300 6,182 195 700,000 19,800
1977 44,000 1,250 204,100 5,779 182 669,000 18,900
1978 42,000 1,190 185,300 5,247 166 465,000 13,200
1979 40,000 1,130 224,200 6,349 200 587,000 16,600
1980 50,000 1,420 236,900 6,708 212 660,000 18,700
1981 40,000 1,130 229,600 6,502 205 563,000 15,900
1982 38,000 1,080 240,800 6,819 215 866,000 24,500
1983 45,000 1,270 218,900 6,199 196 554,000 15,700
1984 35,000 990 231,900 6,567 207 642,000 18,200
1985 40,000 1,130 239,200 6,773 214 1,100,000 31,150
1986 50,000 1,420 231,400 6,553 207 585,000 16,600
1987 47,000 1,330 223,800 6,337 200 649,000 18,400
1988 50,000 1,420 218,700 6,193 195 680,000 19,300
1989 55,000 1,560 225,500 6,385 202 800,000 22,650
1990 47,000 1,330 235,400 6,666 210 900,000 25,500
1991 50,000 1,420 249,800 7,074 223 1,070,000 30,300
1992 46,000 1,300 239,500 6,782 214 788,000 22,300
1993 50,000 1,420 240,400 6,807 215 854,000 24,200
1994 50,000 1,420 253,700 7,184 227 660,000 18,700
1995 42,000 1,190 218,300 6,182 195 696,000 19,700
1996 36,000 1,020 209,700 5,938 187 502,000 14,200
1997 Nepotpuni podaci nisu korišćeni
za statističko izračunavanje
1998
1999
2000
1976–1996 45,800 1,300 227,400 6,439 203 713,800 20,200
2001 46,000 1,300 249,500 7,067 223 901,000 25,500
2002 38,000 1,080 210,400 5,958 188 884,000 25,000
2003 48,000 1,360 236,500 6,697 211 543,000 15,400
2004 46,500 1,320 211,800 5,998 189 648,000 18,350
2005 41,000 1,160 254,600 7,209 228 1,240,000 35,100
2006 45,000 1,270 252,300 7,144 226 920,000 26,050
2007 38,000 1,080 213,600 6,048 191 531,000 15,000
2008 40,500 1,150 231,600 6,558 207 775,000 21,950
2009 48,000 1,360 231,900 6,567 207 1,090,000 30,900
2010 42,000 1,190 205,600 5,822 184 675,000 19,100
2011 47,000 1,330 227,000 6,428 203 670,000 19,000
2012 44,000 1,250 247,700 7,014 221 660,000 18,700
2013 48,500 1,370 231,700 6,561 207 820,000 23,200
2014 45,000 1,270 266,400 7,544 238 553,000 15,700
2015 55,000 1,560 229,400 6,499 205 621,000 17,600
2016 58,000 1,640 274,600 7,776 245 603,000 17,100
2017 46,700 1,320 214,900 6,085 192 562,000 15,900
2018 48,000 1,360 257,600 7,294 230 669,000 18,900
2019 60,900 1,730 233,300 6,606 208 647,000 18,300
2020 52,400 1,480 290,900 8,237 260 704,000 19,900
2021 50,900 1,440 262,200 7,425 234 589,000 16,700
2022 49,400 1,400 280,800 7,952 251 682,000 19,300
2001–2022 47,200 1,340 241,600 6,840 216 695,700 19,700
1976–2022 46,500 1,320 232,750 6,591 208 704,500 19,950

Ribarstvo[uredi | uredi izvor]

Tokom poslednjih 20 godina „regrutovanje” lososa, broj odraslih koji se vraćaju, pretrpeo je nekoliko šokova. Kasne 1980-te, 1990-te i 2000-te su obeležene radikalno smanjenim ulovima različitih vrsta lososa. Ministarstvo trgovine Sjedinjenih Američkih Država izdalo je Federalnu deklaraciju o katastrofama za komercijalni činuški ribolov na reci Jukon 2008. i 2009. godine, pozivajući na potpuno zatvaranje komercijalnog ribolova zajedno sa ograničenjima ribolova za potrebe izdržavanja. O osnovnom uzroku ovih loših povrataka lososa i dalje se raspravlja, sa pitanjima o efektima klimatskih promena na snabdevanje okeanom hranom i rasprostranjenosti bolesti kod odraslih povratnika, metodama ribolova koji se koriste na reci i efektima flote za lov mrežom poloka iz Beringovog mora na snabdevanje hranom i usputni ulov lososa.[18][19] Godine 2010, Odbor za ribarstvo Aljaskog ministarstva za ribu i divljač izdao je prvo ograničenje za veličinu mreže na Jukonu, smanjivši je na 75 in (1.900 mm).[20]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Brabets, Timothy P; Wang, Bronwen; Meade, Robert H. (2000). „Environmental and Hydrologic Overview of the Yukon River Basin, Alaska and Canada” (PDF). United States Geological Survey. Pristupljeno 5. 3. 2010. 
  2. ^ a b Jukon (reka) na sajtu Enciklopedija Britanika
  3. ^ „Yukon River Panel”. 
  4. ^ „Yukon (Pilot) River”. 
  5. ^ a b „GRDC”. 
  6. ^ a b „USGS”. 
  7. ^ Stadnyk, Tricia A.; Tefs, A.; Broesky, M.; Déry, S. J.; Myers, P. G.; Ridenour, N. A.; Koenig, K.; Vonderbank, L.; Gustafsson, D. (2021). „Changing freshwater contributions to the Arctic”. Elementa: Science of the Anthropocene. 9. doi:10.1525/elementa.2020.00098Slobodan pristup. 
  8. ^ Walvoord, Michelle A.; Striegl, Robert G. (2007-06-28). „Increased groundwater to stream discharge from permafrost thawing in the Yukon River basin: Potential impacts on lateral export of carbon and nitrogen”. Geophysical Research Letters (na jeziku: engleski). 34 (12): L12402. ISSN 0094-8276. S2CID 128894194. doi:10.1029/2007GL030216Slobodan pristup. 
  9. ^ „Yukoninfo.com”. Yukoninfo.com. Arhivirano iz originala 24. 10. 2013. g. Pristupljeno 2013-08-18. 
  10. ^ The Thirty Mile (Yukon River) National Heritage River Arhivirano januar 6, 2011 na sajtu Wayback Machine, National Heritage Rivers System
  11. ^ Klondike Gold Rush International Historical Park Arhivirano oktobar 9, 2012 na sajtu Wayback Machine, Parks Canada
  12. ^ „Earth Snapshot • Yukon River”. Eosnap.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 27. 10. 2020. g. Pristupljeno 2018-02-09. 
  13. ^ „USGS Water Quality Samples – 1 sites found”. Nwis.waterdata.usgs.gov. Pristupljeno 2013-08-18. 
  14. ^ „Arctic Great Rivers Observatory”. Arctic Great Rivers (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-04-10. 
  15. ^ Scott R. Robinson. 1988. Movement and Distribution of Western Arctic Caribou Herd across the Buckland Valley and Nulato Hills, U.S. Bureau of Land Management Open file Report 23, Alaska
  16. ^ C. Michael Hogan, Black Spruce: Picea mariana, GlobalTwitcher.com, ed. Nicklas Stromberg, November, 2008 Arhivirano oktobar 5, 2011 na sajtu Wayback Machine
  17. ^ „USGS 15565447 YUKON R AT PILOT STATION AK”. 
  18. ^ Thiessen, Mark. Feds declare fisheries disaster for Yukon River Arhivirano decembar 6, 2010 na sajtu Wayback Machine. Fairbanks Daily News-Miner. Retrieved 15 March 2010
  19. ^ Hopkins, Kyle. Pollock vs. salmon bycatch issue stirs waters at meeting Arhivirano jun 10, 2011 na sajtu Wayback Machine. Anchorage Daily News. Retrieved 15 March 2010
  20. ^ Associated Press. Fisheries board restricts Yukon salmon gillnets Arhivirano mart 9, 2010 na sajtu Wayback Machine. Anchorage Daily News. Retrieved 15 March 2010

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Alaska Department of Fish and Games, 2001, ADF&G 2001, Policy for the Management of Sustainable Salmon Fisheries
  • FAO Fisheries Department, 2002, FAO 2002, The State of World Fisheries and Aquaculture, Rome: Food and Agriculture Organization of the United Nations.
  • Adams, Charles W. (2002). A Cheechako Goes to the Klondike. Alaska Heritage Library. 
  • Affleck, Edward L. (2000). A Century of Paddlewheelers in the Pacific Northwest, the Yukon and Alaska. Alexander Nicolls Press. 
  • Alig, Joyce L. (2001). Old Gold Rush to Alaska Diaries of 1898–1900. Mercer County Historical Society. 
  • Anderson, Barry C. (1983). Lifeline to the Yukon: A History of Yukon River Navigation. Superior Publishing Co. 
  • Bennett, Gordon (1978). Yukon Transportation: A History. Canadian Historic Sites (Occasional Paper No. 19). 
  • California Digital Newspaper Collection, Center for Bibliographic Studies and Research, University of California, Riverside.
  • Downs, Art (1992). British Columbia–Yukon Sternwheel Days. Heritage House Publishing Co. 
  • Ferrell, Nancy Warren (2008). White Water Skippers of the North: The Barringtons. Hancock House. 
  • Hedrick, Basil; Susan Savage (1988). Steamboats on the Chena. Epicenter Press. 
  • Kitchener, Lois D. (1954). Flag Over the North. Superior Publishing Co. 
  • Knutson, Arthur E. (1990). "Can We Do It?" "Hell, We Gotta!" [Miles Canyon history], available through Alaska State Museum
  • Knutson, Arthur E. (1979) Sternwheels on the Yukon, available through Alaska State Museum
  • Newell, Gordon, ur. (1966). The H. W. McCurdy Marine History of the Pacific Northwest. Superior Publishing Co. 
  • Motherwell, John L. (2012). Gold Rush Steamboats: Francis Rattenbury's Yukon Venture. John L. Motherwell. 
  • Wright, E. W., ur. (1895). Lewis and Dryden's Marine History of the Pacific Northwest]. Lewis & Dryden Printing Co. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]