Jukon (reka)
Jukon | |
---|---|
Opšte informacije | |
Dužina | 3.190[3][4] km |
Basen | 854.700 km2 |
Pr. protok | 6,0402 m3/s (213,31 cu ft/s)[5] do 6,1306 m3/s (216,50 cu ft/s)[6] m3⁄s |
Vodotok | |
Koor. izvora | 59° 35′ 00″ N 133° 47′ 00″ W / 59.58333° S; 133.78333° Z |
Ušće | Beringovo more[7][6][5] |
Koor. ušća | 62° 35′ 55″ N 164° 48′ 00″ W / 62.59861° S; 164.80000° Z |
Geografske karakteristike | |
Država/e | Kanada SAD |
Pritoke | Biver Krik, Tanana, Peli, Porkjupajn, Kojukuk, ... |
Reka na Vikimedijinoj ostavi |
Jukon (engl. Yukon River) je reka koja protiče kroz Kanadu i SAD.[8] Duga je 3,185 km.[2][9] Protiče kroz kanadske pokrajine Britansku Kolumbiju i Jukon i američku saveznu državu Aljasku. Uliva se u Beringovo more. Sliv reke iznosi 839.200 km². Izvire iz jezera Tagiš (engl. Tagish), Atlin (engl. Atlin) i Tezlin (engl. Teslin) koja se nalaze na granici kanadskih oblasti Britanska Kolumbija i Jukon. Reka na početku teče severozapadno kroz teritoriju Jukon pored gradova Vajthors (engl. Whitehorse), Karmaks (engl. Carmacks), Fort Selkerk (engl. Fort Selkirk) i Doson (engl. Dawson). Glavne pritoke u ovoj oblasti su Peli (engl. Pelly), Stjuart (engl. Stewart) i Klondajk (engl. Klondike). Jukon potom skreće ka zapadu, ulazi u Aljasku i teče preko ove teritorije u dužini od oko 2.000 km i završava svoj put u Beringovom moru stvarajući pritom široku deltu. Glavne pritoke na teritoriji Aljaske su reke Porkjupajn (engl. Porcupine), Tanana (engl. Tanana), i Kojukuk (engl. Koyukuk). Na ušću Jukona i Porkjupajna stvara se prostrana Jukonska ravnica dužine od oko 250 km, oblast poznata po velikom broju kanala, bara, peščanih i pošumljenih ostrva. Ova reka je plovna uzvodno od grada Vajthors, ali isključivo za brodove sa plitkim gazom. Jukon je dosta korišćen od strane ruskih trgovaca krznom na početku 19. veka, a i bio je značajna transportna ruta.
Danas se uglavnom koristi za lokalni saobraćaj. Najduža reka na Aljasci i Jukonu, bila je jedna od glavnih prevoznih ruta tokom zlatne groznice u Klondajku 1896–1903. Deo reke u Jukonu — deo „Trideset milja“, od jezera Laberž do reke Teslin — je reka nacionalnog nasleđa i jedinica Međunarodnog istorijskog parka Klondajk zlatna groznica.[10][11] Rečni brodovi na točak sa lopaticama nastavili su da plove rekom sve do 1950-ih, kada je završen autoput Klondajk. Nakon kupovine Aljaske od strane Sjedinjenih Država 1867. godine, Aljaska komercijalna kompanija je stekla imovinu Rusko-američke kompanije i izgradila nekoliko stajališta na različitim lokacijama na reci Jukon. Ogromno prostranstvo i obale ove reke su uglavnom divlje i nenastanjene s obzirom da se reka kreće kroz predele gde su uslovi za život veoma surovi. Stanovnici obala Jukona su uglavnom eskimskog porekla i za preživljavanje se oslanjaju na lov i ribolov.
Reka Jukon ima nedavnu istoriju zagađenja od vojnih objekata, deponija, otpadnih voda i drugih izvora.[12] Međutim, Agencija za zaštitu životne sredine ne navodi reku Jukon među svojim zagađenim slivovima, a podaci o kvalitetu vode iz Geološkog zavoda SAD pokazuju relativno dobre nivoe zamućenosti, metala i rastvorenog kiseonika.[13] Reke Jukon i Mekenzi imaju mnogo veće koncentracije suspendovanih sedimenata od velikih sibirskih arktičkih reka.[14]
Geografija i ekologija[uredi | uredi izvor]
Neke od gornjih padina ovog sliva (npr. brda Nulato) su pošumljena crnom smrčom.[15] Ovaj lokalitet u blizini poluostrva Sivord predstavlja najbližu najzapadniju granicu crne smrče, Picea mariana,[16] jednog od najrasprostranjenijih četinara u severnoj Severnoj Americi.
Pražnjenje[uredi | uredi izvor]
Jukon na pilot stanici (121 milja uzvodno od ušća) minimalno, prosečno i maksimalno pražnjenje.[17]
Godina | Pražnjenje (Period: 1975/10/01 – 2022/09/30) | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Min | Srednja vrednost | Maks | |||||
cfs | m³/s | cfs | m³/s | km³ | cfs | m³/s | |
1976 | 65,000 | 1,840 | 218,300 | 6,182 | 195 | 700,000 | 19,800 |
1977 | 44,000 | 1,250 | 204,100 | 5,779 | 182 | 669,000 | 18,900 |
1978 | 42,000 | 1,190 | 185,300 | 5,247 | 166 | 465,000 | 13,200 |
1979 | 40,000 | 1,130 | 224,200 | 6,349 | 200 | 587,000 | 16,600 |
1980 | 50,000 | 1,420 | 236,900 | 6,708 | 212 | 660,000 | 18,700 |
1981 | 40,000 | 1,130 | 229,600 | 6,502 | 205 | 563,000 | 15,900 |
1982 | 38,000 | 1,080 | 240,800 | 6,819 | 215 | 866,000 | 24,500 |
1983 | 45,000 | 1,270 | 218,900 | 6,199 | 196 | 554,000 | 15,700 |
1984 | 35,000 | 990 | 231,900 | 6,567 | 207 | 642,000 | 18,200 |
1985 | 40,000 | 1,130 | 239,200 | 6,773 | 214 | 1,100,000 | 31,150 |
1986 | 50,000 | 1,420 | 231,400 | 6,553 | 207 | 585,000 | 16,600 |
1987 | 47,000 | 1,330 | 223,800 | 6,337 | 200 | 649,000 | 18,400 |
1988 | 50,000 | 1,420 | 218,700 | 6,193 | 195 | 680,000 | 19,300 |
1989 | 55,000 | 1,560 | 225,500 | 6,385 | 202 | 800,000 | 22,650 |
1990 | 47,000 | 1,330 | 235,400 | 6,666 | 210 | 900,000 | 25,500 |
1991 | 50,000 | 1,420 | 249,800 | 7,074 | 223 | 1,070,000 | 30,300 |
1992 | 46,000 | 1,300 | 239,500 | 6,782 | 214 | 788,000 | 22,300 |
1993 | 50,000 | 1,420 | 240,400 | 6,807 | 215 | 854,000 | 24,200 |
1994 | 50,000 | 1,420 | 253,700 | 7,184 | 227 | 660,000 | 18,700 |
1995 | 42,000 | 1,190 | 218,300 | 6,182 | 195 | 696,000 | 19,700 |
1996 | 36,000 | 1,020 | 209,700 | 5,938 | 187 | 502,000 | 14,200 |
1997 | Nepotpuni podaci nisu korišćeni za statističko izračunavanje | ||||||
1998 | |||||||
1999 | |||||||
2000 | |||||||
1976–1996 | 45,800 | 1,300 | 227,400 | 6,439 | 203 | 713,800 | 20,200 |
2001 | 46,000 | 1,300 | 249,500 | 7,067 | 223 | 901,000 | 25,500 |
2002 | 38,000 | 1,080 | 210,400 | 5,958 | 188 | 884,000 | 25,000 |
2003 | 48,000 | 1,360 | 236,500 | 6,697 | 211 | 543,000 | 15,400 |
2004 | 46,500 | 1,320 | 211,800 | 5,998 | 189 | 648,000 | 18,350 |
2005 | 41,000 | 1,160 | 254,600 | 7,209 | 228 | 1,240,000 | 35,100 |
2006 | 45,000 | 1,270 | 252,300 | 7,144 | 226 | 920,000 | 26,050 |
2007 | 38,000 | 1,080 | 213,600 | 6,048 | 191 | 531,000 | 15,000 |
2008 | 40,500 | 1,150 | 231,600 | 6,558 | 207 | 775,000 | 21,950 |
2009 | 48,000 | 1,360 | 231,900 | 6,567 | 207 | 1,090,000 | 30,900 |
2010 | 42,000 | 1,190 | 205,600 | 5,822 | 184 | 675,000 | 19,100 |
2011 | 47,000 | 1,330 | 227,000 | 6,428 | 203 | 670,000 | 19,000 |
2012 | 44,000 | 1,250 | 247,700 | 7,014 | 221 | 660,000 | 18,700 |
2013 | 48,500 | 1,370 | 231,700 | 6,561 | 207 | 820,000 | 23,200 |
2014 | 45,000 | 1,270 | 266,400 | 7,544 | 238 | 553,000 | 15,700 |
2015 | 55,000 | 1,560 | 229,400 | 6,499 | 205 | 621,000 | 17,600 |
2016 | 58,000 | 1,640 | 274,600 | 7,776 | 245 | 603,000 | 17,100 |
2017 | 46,700 | 1,320 | 214,900 | 6,085 | 192 | 562,000 | 15,900 |
2018 | 48,000 | 1,360 | 257,600 | 7,294 | 230 | 669,000 | 18,900 |
2019 | 60,900 | 1,730 | 233,300 | 6,606 | 208 | 647,000 | 18,300 |
2020 | 52,400 | 1,480 | 290,900 | 8,237 | 260 | 704,000 | 19,900 |
2021 | 50,900 | 1,440 | 262,200 | 7,425 | 234 | 589,000 | 16,700 |
2022 | 49,400 | 1,400 | 280,800 | 7,952 | 251 | 682,000 | 19,300 |
2001–2022 | 47,200 | 1,340 | 241,600 | 6,840 | 216 | 695,700 | 19,700 |
1976–2022 | 46,500 | 1,320 | 232,750 | 6,591 | 208 | 704,500 | 19,950 |
Ribarstvo[uredi | uredi izvor]
Tokom poslednjih 20 godina „regrutovanje” lososa, broj odraslih koji se vraćaju, pretrpeo je nekoliko šokova. Kasne 1980-te, 1990-te i 2000-te su obeležene radikalno smanjenim ulovima različitih vrsta lososa. Ministarstvo trgovine Sjedinjenih Američkih Država izdalo je Federalnu deklaraciju o katastrofama za komercijalni činuški ribolov na reci Jukon 2008. i 2009. godine, pozivajući na potpuno zatvaranje komercijalnog ribolova zajedno sa ograničenjima ribolova za potrebe izdržavanja. O osnovnom uzroku ovih loših povrataka lososa i dalje se raspravlja, sa pitanjima o efektima klimatskih promena na snabdevanje okeanom hranom i rasprostranjenosti bolesti kod odraslih povratnika, metodama ribolova koji se koriste na reci i efektima flote za lov mrežom poloka iz Beringovog mora na snabdevanje hranom i usputni ulov lososa.[18][19] Godine 2010, Odbor za ribarstvo Aljaskog ministarstva za ribu i divljač izdao je prvo ograničenje za veličinu mreže na Jukonu, smanjivši je na 75 in (1.900 mm).[20]
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Jukonska ravnica
-
Jukon reka (zimi )
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Brabets, Timothy P; Wang, Bronwen; Meade, Robert H. (2000). „Environmental and Hydrologic Overview of the Yukon River Basin, Alaska and Canada” (PDF). United States Geological Survey. Pristupljeno 5. 3. 2010.
- ^ a b Jukon (reka) na sajtu Enciklopedija Britanika
- ^ „Yukon River Panel”.
- ^ „Yukon (Pilot) River”.
- ^ a b „GRDC”.
- ^ a b „USGS”.
- ^ Stadnyk, Tricia A.; Tefs, A.; Broesky, M.; Déry, S. J.; Myers, P. G.; Ridenour, N. A.; Koenig, K.; Vonderbank, L.; Gustafsson, D. (2021). „Changing freshwater contributions to the Arctic”. Elementa: Science of the Anthropocene. 9. doi:10.1525/elementa.2020.00098 .
- ^ Walvoord, Michelle A.; Striegl, Robert G. (2007-06-28). „Increased groundwater to stream discharge from permafrost thawing in the Yukon River basin: Potential impacts on lateral export of carbon and nitrogen”. Geophysical Research Letters (na jeziku: engleski). 34 (12): L12402. ISSN 0094-8276. S2CID 128894194. doi:10.1029/2007GL030216 .
- ^ „Yukoninfo.com”. Yukoninfo.com. Arhivirano iz originala 24. 10. 2013. g. Pristupljeno 2013-08-18.
- ^ The Thirty Mile (Yukon River) National Heritage River Arhivirano januar 6, 2011 na sajtu Wayback Machine, National Heritage Rivers System
- ^ Klondike Gold Rush International Historical Park Arhivirano oktobar 9, 2012 na sajtu Wayback Machine, Parks Canada
- ^ „Earth Snapshot • Yukon River”. Eosnap.com (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 27. 10. 2020. g. Pristupljeno 2018-02-09.
- ^ „USGS Water Quality Samples – 1 sites found”. Nwis.waterdata.usgs.gov. Pristupljeno 2013-08-18.
- ^ „Arctic Great Rivers Observatory”. Arctic Great Rivers (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-04-10.
- ^ Scott R. Robinson. 1988. Movement and Distribution of Western Arctic Caribou Herd across the Buckland Valley and Nulato Hills, U.S. Bureau of Land Management Open file Report 23, Alaska
- ^ C. Michael Hogan, Black Spruce: Picea mariana, GlobalTwitcher.com, ed. Nicklas Stromberg, November, 2008 Arhivirano oktobar 5, 2011 na sajtu Wayback Machine
- ^ „USGS 15565447 YUKON R AT PILOT STATION AK”.
- ^ Thiessen, Mark. Feds declare fisheries disaster for Yukon River Arhivirano decembar 6, 2010 na sajtu Wayback Machine. Fairbanks Daily News-Miner. Retrieved 15 March 2010
- ^ Hopkins, Kyle. Pollock vs. salmon bycatch issue stirs waters at meeting Arhivirano jun 10, 2011 na sajtu Wayback Machine. Anchorage Daily News. Retrieved 15 March 2010
- ^ Associated Press. Fisheries board restricts Yukon salmon gillnets Arhivirano mart 9, 2010 na sajtu Wayback Machine. Anchorage Daily News. Retrieved 15 March 2010
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Alaska Department of Fish and Games, 2001, ADF&G 2001, Policy for the Management of Sustainable Salmon Fisheries
- FAO Fisheries Department, 2002, FAO 2002, The State of World Fisheries and Aquaculture, Rome: Food and Agriculture Organization of the United Nations.
- Adams, Charles W. (2002). A Cheechako Goes to the Klondike. Alaska Heritage Library.
- Affleck, Edward L. (2000). A Century of Paddlewheelers in the Pacific Northwest, the Yukon and Alaska. Alexander Nicolls Press.
- Alig, Joyce L. (2001). Old Gold Rush to Alaska Diaries of 1898–1900. Mercer County Historical Society.
- Anderson, Barry C. (1983). Lifeline to the Yukon: A History of Yukon River Navigation. Superior Publishing Co.
- Bennett, Gordon (1978). Yukon Transportation: A History. Canadian Historic Sites (Occasional Paper No. 19).
- California Digital Newspaper Collection, Center for Bibliographic Studies and Research, University of California, Riverside.
- Downs, Art (1992). British Columbia–Yukon Sternwheel Days. Heritage House Publishing Co.
- Ferrell, Nancy Warren (2008). White Water Skippers of the North: The Barringtons. Hancock House.
- Hedrick, Basil; Susan Savage (1988). Steamboats on the Chena. Epicenter Press.
- Kitchener, Lois D. (1954). Flag Over the North. Superior Publishing Co.
- Knutson, Arthur E. (1990). "Can We Do It?" "Hell, We Gotta!" [Miles Canyon history], available through Alaska State Museum
- Knutson, Arthur E. (1979) Sternwheels on the Yukon, available through Alaska State Museum
- Newell, Gordon, ur. (1966). The H. W. McCurdy Marine History of the Pacific Northwest. Superior Publishing Co.
- Motherwell, John L. (2012). Gold Rush Steamboats: Francis Rattenbury's Yukon Venture. John L. Motherwell.
- Wright, E. W., ur. (1895). Lewis and Dryden's Marine History of the Pacific Northwest]. Lewis & Dryden Printing Co.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Arctic Great Rivers Observatory
- Canadian Council for Geographic Education page with a series of articles on the history of the Yukon River Arhivirano 2012-03-04 na sajtu Wayback Machine
- The Yukon River Bridge at Dawson City
- Yukon River Inter-Tribal Watershed Council
- Yukon River Drainage Fisheries Association
- Yukon River Panel