Pređi na sadržaj

Ljubo Benčić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ljubo Benčić
Ljubo Benčić
Lični podaci
Puno ime Ljubo Benčić
Datum rođenja (1905-01-02)2. januar 1905.
Mesto rođenja Stari grad, Hvar, Austrougarska
Datum smrti 24. februar 1992.(1992-02-24) (87 god.)
Mesto smrti Zagreb, Hrvatska
Pozicija napadač
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
Kraljevina Jugoslavija Hajduk Split 353 (355)
Reprezentativna karijera
1924–1927 Kraljevina Jugoslavija Jugoslavija 5 (2)
Trenerska karijera
Hajduk Split
Milicionera
Bolonja
Trešnjevka
Zadar

Ljubo Benčić (Stari grad Hvar, 2. januar 1905Zagreb, 24. februar 1992) je bio jugoslovenski fudbaler i trener.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sa 16 godina, 1921. je povremeno nastupao za prvi tim Hajduka, a već 1923. godine je bio najbolji strelac svoje ekipe sa 43 postignuta gola. Svoj 100. nastup u dresu splitskog tima je odigrao 1925. godine, a 1930. je postigao 300. pogodak za svoju ekipu. U Hajduku je proveo čitavu svoju karijeru i ukupno je odigrao 353 zvanične utakmice na kojima je bio strelac 355 golova. Na Hajdukovoj večitoj listi strelaca se nalazi na trećem mestu iza Frana Matošića sa 729 i Lea Lemešića sa 445 golova. Dva puta je osvajao prvenstvo 1927. i 1929, a 1928. je bio najbolji strelac prvenstva sa osam postignutih golova na pet utakmica. Zbog teže povrede kolena, podvrgnut je 1933. godine hirurškoj intervenciji u Trstu, ali nakon povrede nije uspeo da se vrati u pređašnju formu pa je 1935. završio svoju igračku karijeru.

Uz jednu utakmicu za B reprezentaciju 1927. godine odigrao je i pet utakmica za najbolju reprezentaciju na kojima je tri puta bio strelac. Debitovao je 28. septembra 1924. protiv Čehoslovačke u Zagrebu, kada su reprezentaciju sačinjavalo 10 igrača Hajduka, svi sem golmana. Od reprezentacije se oprostio 28. oktobra 1927. protiv Čehoslovačke 1-7, u Pragu, na kojoj je postigao jedini gol za Jugoslaviju.

U dva navrata je bio trener Hajduka. Prvi put od 1939. do početka Drugog svetskog rata. Tokom rata je vodio i Hajduk-NOVJ, a zatim je ponovo nakon rata seo na klupu Hajduka. U Zagreb se preselio 1945. gde je bio trener Milicionera, a zatim je 1957. zajedno sa Bernardom Vukasom otišao u Bolonju gde je prvo bio trener prve a zatim i omladinske ekipe tog kluba. Kada se vratio u Jugoslaviju bio je trener Trešnjevke, a kasnije i Zadra.

Trofeji[uredi | uredi izvor]

Hajduk Split[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]