Pređi na sadržaj

Akteon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Akteona napadaju njegovi psi, detalj sa lukanijske vaze, 4. vek p. n. e.

Akteon (grč. Άκταίων) je u grčkoj mitologiji bio beotski heroj kome su u Plateji ukazivane božanske počasti.[1]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

U mitu je opisan kao lepi lovac, sin Aristaja i Autonoje. Veštinu lova je stekao učeći kod kentaura Hirona. Dok je lovio na Kiteronu, rastrgli su ga sopstveni psi. Prema jednom predanju, to je bila Zevsova kazna, jer se udvarao njegovoj miljenici Semeli. Novija predanja kažu da ga je kaznila Artemida ili zato što se hvalio da je bolji strelac od nje ili zato što ju je zatekao nagu kako se kupa na izvoru. Ona ga je pretvorila u jelena, a potom napujdala pse na njega. Prema jednoj verziji, Hiron je smirio pse, ali tek nakon nesreće, a oni su se vratili u Akteonov dom. Kada ih je Autonoja videla onako krvave, naslutila je šta se desilo, ali nije mogla da nađe sina. Tek se u snu Akteon javio svom ocu i rekao mu gde se nesreća dogodila. U Orhomenu su verovali da Akteonova sen sa kamenom u ruci pustoši okolinu, sve dok po savetu delfskog proročišta nisu prikovali njegov bronzani kip za stenu.[1] Ovaj kip (ili slika) su postojali u vreme Pausanije, kao i prinošenje žrtava heroju na tom mestu. Pausanija je opisao da je njegovu majku i njega prikazao Polignot na leshi na Delfima.[2]

Akteonovi psi[uredi | uredi izvor]

Različiti autori su navodili različita imena Akteonovih pasa[3][4]:

Umetnost[uredi | uredi izvor]

Akteonova smrt je prikazivana na vazama s kraja 6. i tokom 5. veka p. n. e. Najpoznatiji je krater slikara Pana (475. p. n. e.).[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  2. ^ Greek Myth Index: Actaeon Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. decembar 2010), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  3. ^ Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Actaeon; Actaeon’s Dogs
  4. ^ wiki.answers: What were the names of Actaeon's Hounds?, Pristupljeno 4. 5. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]