Pređi na sadržaj

Amnezija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Amnezija
SinonimiAmnezijski sindrom
SpecijalnostiPsihijatrija, neurologija

Amnezija je gubitak pamćenja određenog vremenskog razdoblja ili određenih događaja.[1][2] Najčešće se javlja kao posljedica traume mozga ili patoloških promjena u nekim moždanim područjima, ali može se javiti i kao posljedica preteranog uzimanja psihoaktivnih sredstava ili intenzivnog neugodnog čuvstva (npr. stres).[1][3] Može biti privremena ili trajna. Organski uzrokovane amnezije obično dovode do zaboravljanja svega što se u određenom razdoblju zbilo, dok psihogeno uslovljene amnezije dovode do nemogućnosti sjećanja samo nekih događaja.[4]

Još jedan vid amnezije je nemogućnost zamišljanja budućnosti.[5] Skorašnja proučavanja američke Nacionalne akademije nauka pokazala su da ljudi sa oštećenim hipokampusom, koji boluju od amnezije, ne mogu da zamisle buduće događaje[6]. To se dešava zato što se ljudi, kada zamišljaju buduće događaje, koriste svojim prethodnim iskustvom da bi iskonstruisali potencijalne buduće događaje. Na primjer, ljudi koji pokušavaju da zamisle šta će večeras da se dešava na zabavi pripomažu se svojim prethodnim iskustvima na zabavama da bi što bolje iskonstruisali šta će se otprilike dešavati na ovoj.

Jedno od mogućih objašnjenja nastanka fenomena amnezije je da je u pitanju deficit u procesu konsolidacije[7]. Konsolidacija je proces pomoću kojeg se trenutne promene u aktivnosti mozga prevode u permanentne strukturne promene mozga, npr. formiranje novih neuralnih sinapsi[8]. Na prvi pogled konsolidaciona teorija bolje objašnjava proces formiranja nove memorije nego retrogradni poremećaj memorije. S druge strane ova teorija pretpostavlja da je konsolidacija proces koji traje i više godina tako da memorija koja se odnosi na događaje neposredno pre amnezije nije u potpunosti konsolidovana i podložna je gubljenju. Ipak, neke osobe sa amnezijom su sposobne da uče što govori da se teorija konsolidacije odnosi samo na neke vrste informacija.

Studije slučaja takođe pokazuju da je amnezija tipično povezana sa oštećenjem medijalnog temporalnog režnja. Pored toga, specifične oblasti hipokampusa (regija CA1) su uključene u pamćenje. Istraživanja su takođe pokazala da kada su područja diencefalona oštećena, može doći do amnezije. Nedavne studije su pokazale korelaciju između nedostatka RbAp48 proteina i gubitka pamćenja. Naučnici su uspeli da otkriju da miševi sa oštećenom memorijom imaju niži nivo proteina RbAp48 u poređenju sa normalnim, zdravim miševima.[9][10] Kod ljudi sa amnezijom, sposobnost da se prisete trenutnih informacija je i dalje zadržana,[11][12][13] i možda će i dalje moći da formiraju nova sećanja. Međutim, može se primetiti značajno smanjenje sposobnosti učenja novog materijala i preuzimanja starih informacija. Ljudi mogu naučiti nova proceduralna znanja. Pored toga, pripremanje (i perceptualno i konceptualno) može pomoći amnezijacima u učenju svežeg nedeklarativnog znanja.[2] Pojedinci sa amnezijom takođe zadržavaju značajne intelektualne, jezičke i društvene veštine uprkos dubokim oštećenjima u sposobnosti da se prisete specifičnih informacija sa kojima su se susreli u prethodnim epizodama učenja.[14][15][16]

Podjela po funkciji

[uredi | uredi izvor]

Amnezija prema funkciji može biti anterogradna ili retrogradna:

  • Anterogradna amnezija je vid oboljenja kod kojeg se novi događaji, smješteni u privremenu memoriju, ne prenose u trajnu. Oboljeli od ove vrste amnezije se već nakon kratkog vremenskog roka ne sjeća događaja koji su prethodili trenutnim, tj. zaboravlja „u letu“.
  • Retrogradna amnezija je takav vid amnezije u kojoj oboljeli uopšte ne može da se sjeti nekog događaja ili niza događaja koji su se desili u prošlosti, i nema veze sa uobičajenom, normalnom zaboravnošću.

Navedena dva oblika amnezije se razdvajaju iz potrebe opisivanja simptoma, ali se oba mogu manifestovati i kod jednog istog pacijenta. Primjer kombinovane amnezije (retrogradne i anterogradne) može biti motociklista koji nakon udesa ne može da se sjeti svoje vožnje motocikla prije udesa (retrogradna), ali ne može ni da zapamti (i kasnije se ne sjeća) svojih razgovora sa rodbinom u narednim danima u bolnici (anterogradna).

Podjela po uzroku

[uredi | uredi izvor]
  • Posttraumatska amnezija je najčešće uzrokovana povredama glave (npr. nakon pada, jakog udarca itd.). Ovakva amnezija je obično prolazna, ali može biti i stalna, anterogradnog tipa, retrogradnog ili kombinovanog. Trajanje amnezije zavisi od jačine povrede, i na osnovu trajanja se može predvidjeti rok za oporavak drugih moždanih funkcija uzrokovanih istom povredom. Blage traume, poput nefatalnog saobraćajnog udesa, mogu prouzrokovati zaboravljanje događaja prije udesa, zbog naglog prekidanja prenosa iz privremene u trajnu memoriju. Zbog toga se može desiti i da žrtva udesa zaboravi lica određenih ljudi, događaje itd.[17]
  • Disocijativna amnezija je uzrokovana psihološkim problemima (dakle nevezano sa fizičkim ozljeđenjima, oboljenjima i zarazama, koje se sve nazivaju organskim amnezijama). U ovaj tip spadaju:[18]
    • Potisnuto sjećanje je kontroverzna teorija po kojoj oboljeli ne može da se sjeti određenih događaja jer su bili traumatični, poput žestokog nasilja ili silovanja. Događaji su smješteni u trajnu memoriju, ali osoba ne može da im svjesno pristupi zbog psihološkog mehanizma samoodbrane. Dotične osobe su u potpunosti sposobne da pamte buduće događaje, i čak postoji mogućnost da djelimično ili potpuno pristupe i traumatičnim uspomenama. Ovaj vid zaboravljanja je u potpunosti različit od anterogradne amnezije, jer se u ovom slučaju događaj smjestio u trajnu memoriju ali osoba ne može da mu pristupi, te postoji mogućnost oporavka, dok kod anterogradne memorija događaji nisu ni uspjeli da budu smješteni u trajnu memoriju, potpuno su izbrisani, i osoba ni kasnije neće moći nikad da ih se sjeti.
    • Disocijativna fuga (ranije poznata pod nazivom psihogena fuga) je uzrokovana psihološkom traumom i obično je kratkotrajna, te se ne može medicinski tretirati, i zbog toga se može periodično vraćati.[19][20][21] Merkov priručnik opisuje ovaj vid amnezije kao „periodične napade amnezije u kojoj osoba ne može da se sjeti nečega ili svega iz svoje prošlosti, može potpuno da izgubi svoj identitet, praćena naglim, neočekivanim, namjernim odlaskom od kuće“[22]. Iako je u filmovima i beletristici vrlo popularna, vrlo je rijetka.
    • Posthipnotička amnezija je zaboravljanje stvari koje su se dešavale za vrijeme ili prije hipnoze.[23][24]
    • Selektivna amnezija je oboljenje koje se manifestuje „isjeckanim“, fragmentisanim sjećanjem.
    • Infantilna amnezija je rasprostranjena, a manifestuje se gubljenjem sjećanja događaja iz vremena djetinjistva. Iako je Zigmund Frojd ovaj tip amnezije povezivao sa potisnutom seksualnošću, neki drugi stručnjaci smatraju da je povezana sa razvojem jezika ili nepotpuno sazrelim određenim dijelovima mozga.[25][26]
  • Trenutna globalna amnezija je dobro dokumentovana medicinska i klinička pojava. Ovaj oblik amnezije se izdvaja po tome što se abnormalnosti u hipokampusu mogu uočiti koristeći poseban oblik magnetne rezonance, tzv. „difuznu magnetnu rezonancu“. Simptomi obično traju kraće od jednog dana, i obično nije praćena nikakvim neurološkim deficitima. Uzrok nije sasvim jasan, i spekuliše se o smanjenom protoku krvi u krvnim sudovima, fizičkim povredama ili netipičnim oblicima migrene. Pacijenti se obično ne sjećaju događaja u proteklih nekoliko minuta ili više, ali normalno pamte događaje u narednim trenucima.
  • Izvorna amnezija je poremećaj u pamćenju kada osoba može da se sjeti određenih podataka, ali ne može da se sjeti gdje ih je dobila.[27]
  • „Sindrom nepovjerenja u memoriju“ je kovanica psihologa Gisli Gudjonson, koja opisuje situaciju u kojoj osoba ne vjeruje sopstvenom sjećanju.
  • Crnina u sjećanju se često dešava zbog velikog unosa alkohola u organizam u kratkom vremenskom roku, i ova amnezija može biti i anterogradnog i retrogradnog tipa.
  • Korsakovljev sindrom može biti uzrokovan dugotrajnim alkoholizmom ili nepravilnom ishranom. Nedostatak vitamina B1 uzrokuje oštećenje mozga i ne može se izliječiti ako se ne promijeni unos alkohola ili ne popravi ishrana, u zavisnosti od uzroka. Uz ovaj tip amnezije obično idu i drugi neurološki problemi; tako, Korsakovljev sindrom je obično povezan sa konfabulacijom.[28][29]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 44. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ a b Gazzaniga, M., Ivry, R., & Mangun, G. (2009) Cognitive Neuroscience: The biology of the mind. New York: W.W. Norton & Company.
  3. ^ "Amnesia." The Gale Encyclopedia of Science. Ed. K. Lee Lerner and Brenda Wilmoth Lerner. 4th ed. Vol. 1. Detroit: Gale, 2008. 182–184. Gale Virtual Reference Library.
  4. ^ Schacter, Daniel. L "Psychology"
  5. ^ MD, David X. Cifu; PhD, Henry L. Lew, MD (2013-09-10). Handbook of Polytrauma Care and Rehabilitation (na jeziku: engleski). Demos Medical Publishing. ISBN 978-1-61705-100-5. 
  6. ^ „Patients with hippocampal amnesia cannot imagine new experiences”. Arhivirano iz originala 26. 4. 2008. g. Pristupljeno 2. 5. 2008. 
  7. ^ Dragan Marinković. Biološke osnove ponašanja. Izdavač: Univerzitet u Beogradu - Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju. 2017. ISBN 978-86-6203-098-6.
  8. ^ Ward, J. (2006). The Student's Guide to Cognitive Neurosciences (1st izd.). East Sussex: Psychology Press. 
  9. ^ Pavlopoulos, Elias; Jones, Sidonie; Kosmidis, Stylianos; Close, Maggie; Kim, Carla; Kovalerchik, Olga; Small, Scott A.; Kandel, Eric R. (2013-08-28). „Molecular mechanism for age-related memory loss: the histone-binding protein RbAp48”. Science Translational Medicine. 5 (200): 200ra115. ISSN 1946-6242. PMC 4940031 Slobodan pristup. PMID 23986399. doi:10.1126/scitranslmed.3006373. 
  10. ^ Kosmidis, Stylianos; Polyzos, Alexandros; Harvey, Lucas; Youssef, Mary; Denny, Christine A.; Dranovsky, Alex; Kandel, Eric R. (2018-10-23). „RbAp48 Protein Is a Critical Component of GPR158/OCN Signaling and Ameliorates Age-Related Memory Loss”. Cell Reports (na jeziku: engleski). 25 (4): 959—973.e6. ISSN 2211-1247. PMID 30355501. doi:10.1016/j.celrep.2018.09.077 Slobodan pristup. 
  11. ^ Dewar, Michaela; Della Sala, Sergio; Beschin, Nicoletta; Cowan, Nelson (2010). „Profound retroactive interference in anterograde amnesia: What interferes?”. Neuropsychology (na jeziku: engleski). 24 (3): 357—367. ISSN 1931-1559. PMC 2864945 Slobodan pristup. PMID 20438213. doi:10.1037/a0018207. 
  12. ^ Baddeley, Alan; Wilson, Barbara A. (april 2002). „Prose recall and amnesia: implications for the structure of working memory”. Neuropsychologia (na jeziku: engleski). 40 (10): 1737—1743. PMID 11992661. S2CID 22404837. doi:10.1016/S0028-3932(01)00146-4 — preko Elsevier Science Direct. 
  13. ^ Benson, D. Frank (1978). „Amnesia”. Southern Medical Journal. 71 (10): 1221—1227. PMID 360401. S2CID 220554752. doi:10.1097/00007611-197810000-00011. 
  14. ^ LS., Cermak (1984). The episodic-semantic distinction in amnesia. New York: Guilford Press. str. 55. 
  15. ^ M, Kinsbourne (1975). Short-term memory processes and the amnesiac syndrome. New York: Academic. str. 258—91. 
  16. ^ H, Weingartner (1983). Forms of cognitive failure. Sc alzheimerience. str. 221:380—2. 
  17. ^ Masferrer, Roberto; Masferrer, Mauricio; Prendergast, Virginia; Harrington, Timothy R (2000). „Grading Scale for Cerebral Concussions”. BNI Quarterly. 16 (1). ISSN 0894-5799. Pristupljeno 5. 2. 2017. 
  18. ^ Bourget Dominique, Whitehurst Laurie (2007). „Amnesia and crime”. Journal of the American Academy of Psychiatry and the Law Online. 35 (4): 469—480. PMID 18086739. 
  19. ^ Loewenstein, Richard J. (1996). Handbook of dissociation. Boston, MA: Springer. str. 307—336. doi:10.1007/978-1-4899-0310-5_15. 
  20. ^ „Dissociative Fugue. Pristupljeno 7 August 2012”. My.clevelandclinic.org. Arhivirano iz originala 4. 11. 2012. g. Pristupljeno 22. 12. 2012. 
  21. ^ Coons, Philip M. (2016-09-01). „Psychogenic or Dissociative Fugue: A Clinical Investigation of Five Cases”. Psychological Reports (na jeziku: engleski). 84 (3): 881—886. PMID 10408212. S2CID 39673692. doi:10.2466/pr0.1999.84.3.881. 
  22. ^ Merkov priručnik
  23. ^ Carlson, Neil (2007). Psychology the Science of Behaviour. Toronto: Pearson. str. 283. ISBN 978-0-205-64524-4. OCLC 441151384. 
  24. ^ Enea Violeta, Dafinoiu Ion (2008). „Posthypnotic amnesia and autobiographical memory in adolescents”. Journal of Evidence-Based Psychotherapies. 8 (2): 201. 
  25. ^ Wang, Qi (januar 2003). „Infantile amnesia reconsidered: A cross-cultural analysis”. Memory. 11 (1): 65—80. ISSN 0965-8211. PMID 12653489. S2CID 40591244. doi:10.1080/741938173. 
  26. ^ Hayne, Harlene; Jack, Fiona (2011). „Childhood amnesia”. Wiley Interdisciplinary Reviews: Cognitive Science. 2 (2): 136—145. PMID 26302005. doi:10.1002/wcs.107. 
  27. ^ Schacter, D.L.; Harbluk, J.L.; McLachlen, D.R. (1984). „Retrieval without recollection: an experimental analysis of source amnesia”. Journal of Verbal Learning and Verbal Behavior. 23 (5): 593—611. doi:10.1016/s0022-5371(84)90373-6. 
  28. ^ Spiegel, David R (jun 2011). „A Case of Probable Korsakoff's Syndrome: A Syndrome of Frontal Lobe and Diencephalic Structural Pathogenesis and a Comparison with Medial Temporal Lobe Dementias”. Innovations in Clinical Neuroscience. 8 (6): 15—19. PMC 3140893 Slobodan pristup. PMID 21779537. 
  29. ^ „Types of Amnesia”. uwaterloo. Arhivirano iz originala 20. 4. 2012. g. Pristupljeno 9. 4. 2012. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]


Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Klasifikacija
Spoljašnji resursi


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Амнезија&oldid=28824991”