Pređi na sadržaj

Ante Viculin

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ante Viculin
Lični podaci
Datum rođenja1925
Datum smrti1976
Veza do IMDb-a

Ante Viculin (Split, 1925– Zlarin, 1976) je bio jugoslovenski i hrvatski glumac i reditelj.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Svoju glumačku i režisersku karijeru započeo je u partizanima kojima se pridružio sa 14 godina.[2] Diplomirao na Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu. Nakon rata redatilj i glumac u HNK-u u Splitu te u Umagu. Na TVZ-u od 1956, prvo kao asistent režije, a od 1957. samostalni režiser u Programu za decu i Dramskom programu. Režiser Mendinoga programa 1959–61. Za redakciju „Mali svijet” snimio dokumentarne filmove „Voda” i „Pisma s otoka”. Autor serije o deci sa jadranskih ostrva „Porodični album” (šest epizoda), a za dokumentarni program poetične serije „Čempresi umiru noću” (tri epizode). Od 1960. režirao seriju „Portreti i susreti[3][4] u saradnji s pjesnikinjom Irenom Vrkljan u kojoj su filmski obradili više od 70 portreta umjetnica i umjetnika (Miroslavu Krleži, Miri Stupici, Beli Krleži, Ljubi Babiću, Matiji Skurjenom, Juri Kaštelanu, Vesni Parun, Milici Zorić, Miljenku Stančiću, Ivanu Rabuzinu, Šimi Vulasu, Vladimiru Nazoru, Vanji Radaušu, Cati Dujšin Ribar, Mirku Božiću, Raulu Goldoniju, Valeriju Mikeliju, Vojinu Bakiću i drugima)[5]. Uz Branka Lentića bio je jedan je od vodećih hrvatskih dokumentarista.


Reditelj[uredi | uredi izvor]

1950 1960 Ukupno
TV film 1 2 3
God. Naziv Uloga
1950-e
1959. Svadba (TV film) /
1960-e
1960. Oko božje (TV film) /
1961. Branilac po službenoj dužnosti (TV film) /

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Leksikon HRT-a o Anti Viculinu”. Arhivirano iz originala 21. 01. 2021. g. Pristupljeno 25. 02. 2021. 
  2. ^ „Irena Vrkljan govori o tome kako ju je Ante Viculin štitio”. Arhivirano iz originala 08. 08. 2020. g. Pristupljeno 25. 02. 2021. 
  3. ^ Od 64 emisija serije ”Portreti i susreti” spašeno 50 epizoda
  4. ^ „Ante Viculin”. Arhivirano iz originala 25. 12. 2016. g. Pristupljeno 01. 09. 2017. 
  5. ^ Irena Vrkljan govori o suradnji s Antom Viculinom

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]