Pređi na sadržaj

Arg-e Bam

Koordinate: 29° 06′ 28″ N 58° 21′ 43″ E / 29.10778° S; 58.36194° I / 29.10778; 58.36194
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

29° 06′ 28″ N 58° 21′ 43″ E / 29.10778° S; 58.36194° I / 29.10778; 58.36194
Bam i njegov kulturni krajolik
Svetska baština Uneska
Zvanično ime
  • Bam and its Cultural Landscape Edit this on Wikidata
MestoBam, Iran Iran
Koordinate29° 07′ 01″ S; 58° 22′ 07″ I / 29.116855555556° S; 58.368475° I / 29.116855555556; 58.368475
Površina180.000 m2 (1.900.000 sq ft)
KriterijumiKulturno dobro: ii, iii, iv, v
Referenca1208
Upis2004 (-1976. sednica)
Ugroženost2004-2013
Bam na karti Irana
Bam
Bam
Lokacija Bama u Iranu
Arg-e Bam pre i nakon zemljotresa
Pre zemljotresa
Nakon zemljotresa
Sada

Citadela Arg-e Bam (pers. ارگ بم) bila je najveća građevina od ćerpiča (nepečene cigle) na svetu, a nalazila se nadomak grada Bama u pokrajini Kerman na severoistoku Irana.[1][2] Dana 26. decembra 2003. godine, usled razornog zemljotresa koji je pogodio grad Bam i njegovu okolinu, citadela Arg-e Bam porušena je skoro do temelja. Nekoliko dana nakon potresa tadašnji iranski predsednik Mohamad Hatami izjavio je da će citadela biti obnovljena.

„Citadela Arg-e Bam i njen kulturni krajolik“ upisana je na Uneskov popis mesta svetske baštine u Aziji i Okeaniji. Ovo ogromno utvrđenje s citadelom u središtu nalazilo se na Putu svile, a sagrađeno je u 5. veku p. n. e. i bilo je u upotrebi sve do 1850. godine n. e. Nije poznato zbog čega posle tog datuma više nije bilo korišćeno.

Grad Bam verovatno potiče iz vremena pre Partijskog carstva (247. – 224. p. n. e.), kada je izgrađeno prvo utvrđenje, dok je većina okolnih građevina izgrađena u safavidskom periodu (1501-1736). Bam je oduvek bio važno trgovačko mesto poznato po svojim visokokvalitetnim tkaninama i proizvodnji odeće[1], ali i kao poljoprivredno središte gde su se uzgajale urme zahvaljujući navodnjavanju mrežom kanata (podzemnih kanala).

Grad je bio napušten nakon invazije Avganistanaca 1722. godine. Nakon što je ponovo naseljen, napušten je nakon napada iz Širaza 1762. godine. Od tada je ceo grad pretvoren u vojne barake do 1850. godine. Grad je polako napredovao kao poljoprivredno, a kasnije i industrijsko središte, sve do katastrofalnog potresa 2003. godine. Danas se polako obnavlja i postaje turističko mesto zahvaljujući prilivu mnogih posetilaca koji dolaze da vide drevno utvrđenje.

Čitava građevina zapravo predstavlja impozantno utvrđenje u čijem je srcu smeštena citadela, no zahvaljujući elegantnom izgledu citadele koja je predstavljala najuzvišeniji deo utvrđenja, čitavo utvrđenje je nazvano citadela Arg-e Bam.

Kratka istorija[uredi | uredi izvor]

Ne postoji precizno arheološko datiranje građevina citadele Bam. Međutim, kroz istorijske izvore i drevne tekstove, prvo ljudsko naselje u ovoj oblasti može se pratiti do utvrđenja koje su podigli Ahemenijani, oko 579–323. godine ne. Neke od karakteristika citadele, kao što je njeno postavljanje na platformi koja kombinuje prirodni vrh brda i veštačku terasu, arheolozi su uporedili sa ahemenskim modelom Persepolisa.

Tokom Partske vladavine, utvrđenje je prošireno i postalo je Arg-e-Bam, citadela Bama. Uporedna studija pod nazivom „Bam i kratka istorija urbanog naseljavanja i planiranja u Iranu“ zaključila je da su suštinsko jezgro grada Bama i guvernerska sekcija izgrađeni tokom Partske ere. Pod Sasanidima, zamak je zauzeo Ardešir Babakan. Nova utvrđenja i zidovi podignuti su između 224. i 637. godine.[3]

Godine 645, oblast Kerman su osvojili Arapi i Arg-e-Bam je verovatno pretrpeo štetu tokom rata. Jedan od arapskih komandanata osnovao je džamiju Al Rasoul, jednu od prvih džamija izgrađenih u Iranu u ranoj islamskoj eri. Godine 656, Havaridži, grupa muslimana koju je Alija porazio, pobegli su u Kerman i Bam gde su se naselili u Arg-e-Bamu. Godine 869, Jakub ibn al-Lejt al-Safar, koji se borio protiv Abasida, porazio je Havaridže i preuzeo Arg-e-Bam. Tada je ova lokacija postala njegov stalni bazni logor. Ime Bam prvi put pominju islamski pisci u 10. veku. Prema ovim autorima, Bam je tada bio dobro uspostavljena pijaca okružena širokim poljoprivrednim područjem. Grad je bio poznat po svojim elegantnim i primerenim pamučnim tkaninama, svojoj navodno neosvojivoj tvrđavi, užurbanim bazarima i palmama.[3]

Nakon mongolske invazije Irana, Bam i oblast Kerman predati su dinastiji Karahata, koja je vladala regionom od 1240. do 1363. godine. Bam je imao koristi od strateške lokacije na putu začina, povezujući region sa Putem svile. Grad je bio poznat po uzgoju svilene bube i procvatu industrije svile.[3]

Tokom vladavine Safavida, od 1502. do 1722. godine, Iran je prošao kroz period relativnog mira i stabilnosti. Arg-e-Bam je bio znatno razvijen, kao i ostatak zemlje. Palata Četiri sezone izgrađena je u ovom periodu. Pred kraj vladavine Safavida, Arg-e-Bam je osvojio osnivač dinastije Kadžar, Aga Mohamed Kan, koji je koristio citadelu kao stratešku tačku da se odbrani od upada iz Avganistana i Beludžstana i tako ju je pretvorio u vojnu kompleks. Godine 1839, Aga Kan I, imam nizarijske ismailitske sekte, ustao je protiv Mohameda Šaha Kadžara i sklonio se u Arg-e-Bam, sve dok ga princ Firuz Mirza, koji je kasnije postao poznat kao Farman Farma (vladar vladara), nije uhapsio. Sve veće vojno prisustvo unutar zidina Arg-e-Bama postepeno je dovelo ljude da se naseljavaju izvan granica bedema. Godine 1880, Firuz Mirza je pisao da u području citadele boravi samo vojno osoblje i predložio je da se stari i napušteni grad koji se nalazi u podnožju citadele sruši i da se područje pretvori u vrt. Godine 1900, počela je izgradnja novog grada Bama i ljudi su postepeno napuštali stari Bam.[3]

Citadela je korišćena kao garnizon do 1932. godine; međutim, od tada su garnizon i stari grad napušteni. Godine 1953, lokalitet je postao priznat kao nacionalno značajno istorijsko mesto, i počeo je postepeni proces konzervacije i restauracije; međutim, većina radova je obavljena od 1973. godine.[3]

Nakon Islamske revolucije, Arg-e-Bam je stavljen pod odgovornost Organizacije za kulturno nasleđe Irana (ICHO). Godine 1993, citadela je proglašena za jedan od najznačajnijih projekata Organizacije za kulturnu baštinu.[4] [3]

Dimenzije[uredi | uredi izvor]

Površina citadele iznosi 180.000 m kvadratnih, a opasana je zidinama visine između 6 i 7 m i ukupne dužine 1815 m. Citadela se sastoji od dve zasebne celine od kojih svaka ima svoje posebne karakteristike. Širom drevnog grada Bama uzdizalo se 67 kula, uključujući i 38 koje su se nalazile u okviru samog utvrđenja.

Projektovanje i izgradnja citadele[uredi | uredi izvor]

Planiranje i gradnja citadele po svemu sudeći su bili pažljivo osmišljeni u pogledu različitih aspekata. Iz sadašnje forme citadele jasno se vidi da je onaj ili oni koji su planirali njenu gradnju imali jasnu viziju celokupne završene građevine i grada još od ranih stadijuma gradnje. Tokom svakog pojedinačnog stadijuma gradnje svaki segment ponaosob bi bio sagrađen kao dovršena forma, i to tako da se svaki naredni pridodati segment lako i prirodno nadovezuje na već postojeće segmente.

Citadela je locirana u srcu vojnog utvrđenja – grada, na lokaciji koja obezbeđuje najbolji i najširi pogled na okolinu.

Arhitektonska forma citadele sastoji se od dve zasebne celine:

  1. „Guvernerske četvrti“ koja se nalazi u okviru unutrašnjih zidina i uključuje vojnu tvrđavu, celogodišnju rezidencijalnu zgradu vladara, mlin, vojne barake, 40 m dubok bunar i štale za 200 konja.
  2. Stambene četvrti Staroga grada koja okružuje Guvernersku četvrt, a sastoji se od glavne kapije grada, puta koji spaja kapiju grada sa ulazom u utvrđenje u pravcu sever-jug, bazara koji zauzima prostor duž pomenutog puta, i oko 400 kuća sa pripadajućim javnim zgradama poput škole i sportskih objekata. 

Što se stambene četvrti tiče, prepoznatljiva su tri tipa kuća:

  1. Manje kuće sa 2-3 prostorije za siromašne porodice. 
  2. Veće kuće sa 3-4 prostorije za imućnije porodice srednjeg staleža, od kojih pojedine imaju i trem
  3. Velike, luksuzne kuće sa većim brojem prostorija okrenutih na različite strane sveta kako bi bile pogodne za različita godišnja doba, zajedno sa velikim dvorištima i stajama za domaće životinje u blizini kuće. Ovakvih kuća je u gradu bilo najmanje, a isticale su se Sistanska i Jevrejska kuća. 

Sve građevine su građene od nepečene cigle – ćerpiča, zahvaljujući čemu je citadela Arg-e Bam sve do zemljotresa 2003. godine važila za najveću građevinu ove vrste u svetu.

Bezbednost[uredi | uredi izvor]

Kada bi se vrata kapije grada zatvorila, nijedan čovek niti životinja ne bi mogli ući unutar ili izaći izvan gradskih zidina. Žitelji grada mogli su opstajati veoma dugo bez potrebe za vezama sa spoljašnjim svetom zahvaljujući bunarima, baštama, voćnjacima i stajama sa domaćim životinjama kojima su raspolagali unutar zidina. Po izgradnji vojnog utvrđenja žitelji grada su čak i pod opsadom nesmetano mogli živeti u gradu dok bi vojnici branili grad sa citadele opasane visokim zidinama i kulama.

Sistem hlađenja[uredi | uredi izvor]

Pored kula stražara i visokih zidina utvrđenja ukrašenih ornamentima, citadelu karakterišu i veličanstveni vetrohvati koji se uzdižu na horizontu. Vetrohvat je konstrukcija u obliku dimnjaka koja je smeštena iznad objekta, ima dva funkcionalna otvora koji služe za dovođenje i odvođenje vazduha. Unutar utvrđenja korišćeni su i manji bazeni s hladnom vodom koji su se nalazili na putu vetra, što je dodatno rashlađivalo vazduh i eliminisalo pesak i prašinu. Za različite tipove građevina korišćeni su različiti vetrohvati. Manje građevine su imale vetrohvate s jednim otvorom, dok su veće i značajnije građevine imale vetrohvate s četiri otvora koji su vetrove iz različitih pravaca usmeravali ka prostorijama građevine.

Zemljotres 2003. godine[uredi | uredi izvor]

Dana 26. decembra 2003. godine u 5:26 po lokalnom vremenu grad Bam je zadesio razoran zemljotres magnitude 6,6 stepeni po Rihterovoj skali. Hipocentar zemljotresa bio je neposredno ispod grada, na dubini od svega 7 km.[2] U tom trenutku u gradu i okolini je živelo oko 142.000 stanovnika. U potresu je stradalo oko 26.200 ljudi, na hiljade su povređene, a preko 75.000 ljudi je ostalo bez krova nad glavom. Više od 80% citadele je potpuno uništeno.

Pomoć sveta rekonstrukciji citadele Arg-e Bam[uredi | uredi izvor]

Budući da je citadela zajedno sa svojom okolinom predstavljala značajno zaveštanje svetske baštine, mnoge zemlje sveta učestvovale su u njenoj obnovi. Japan, Italija i Francuska bile su među prvim zemljama koje su ponudile pomoć. Japan je Iranu uputio donaciju od približno 1,3 miliona dolara za rekonstrukciju, kao i podršku u vidu opreme i izrade 3D plana Bama kako bi rekonstrukcija bila što preciznija. Ministarstvo za kulturno nasleđe i turističke aktivnosti Italije takođe je doprinelo rekonstrukciji implementacijom projekta vrednog oko 500.000 evra za rekonstrukciju Kule br. 1 (na jugozapadnom krilu istorijskog grada). Projekat je, uz saradnju italijanskih i iranskih stručnjaka, priveden kraju u leto 2011. godine. Francuska je takođe pomogla izradom detaljne mape Bama, a Svetska banka je donirala značajnu sumu u znak pomoći ovom projektu. Iranska citadela Arg-e Bam, nakon zemljotresa stavljena na listu ugroženih svetskih baština, skoro deceniju je ležala u ruševinama. No zahvaljujući naporima uloženim u rekonstrukciju Unesko je juna meseca 2013. godine skinuo Arg-e Bam sa te liste.[5]

Dana 28. aprila 2014. godine Bam je posetila i generalna direktorka Uneska Irina Bokova, koja je tom prilikom izjavila: „Unesko je bio prva svetska organizacija koja je stigla u Bam nakon zemljotresa. Meni je dobro poznato kulturno-istorijsko nasleđe pokrajine Kerman i grada Bama. Što se citadele Arg-e Bam tiče, eksperti su već rade na obnavljanju, i taj projekat će biti nastavljen sve do 2020. godine. Svesrdno radimo na tome da privučemo finansijsku podršku brojnih zemalja, a u konkretnom slučaju koristićemo sredstva iz fondova za pomoć Japana i drugih zemalja.“ 

Inače, Japan i Italija su već učestvovali u rekonstrukciji Bama, donacijama od po više od milion dolara.[6]

Drevni Bam 2002. godine

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Bam and its Cultural Landscape”. UNESCO World Heritage Centre (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 6. 2018. 
  2. ^ a b „BAM AND ARG-E-BAM, IRAN”. Auroville Earth Institute, UNESCO (na jeziku: engleski). Pristupljeno 16. 6. 2018.  Javno vlasništvo Овај чланак користи текст рада који је у јавном власништву.
  3. ^ a b v g d đ „Bam and Arg-e-Bam, Iran”. Auroville Earth Institute, UNESCO.  Javno vlasništvo Овај чланак користи текст рада који је у јавном власништву.
  4. ^ „Bam and its Cultural Landscape – UNESCO World Heritage Centre”. Whc.unesco.org. Pristupljeno 2012-08-26. 
  5. ^ „کاخ گلستان در فهرست میراث جهانی یونسکو ثبت شد (Golestanska palata upisana na listu svetske baštine Uneska)”. BBC Persian (na jeziku: persijski). Pristupljeno 16. 6. 2018. 
  6. ^ „یونسکو قنات ایرانی را به عنوان میراث جهانی ثبت کرد (Unesko stavio iranske kanate na listu svetske baštine)”. BBC Persian (na jeziku: persijski). Pristupljeno 16. 6. 2018. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Originalni tekst ovog članka prevod je članka pod nazivom "Citadela Arg-e Bam", prvobitno objavljenog u časopisu Irana Esperantisto, br. 4, godina druga, leto 2003, stranice 5-8. Dozvola za objavljivanje na Vikipediji (na persijskom jeziku) pribavljena je od autora članka.
  • Yousofzadeh, Davood (1998). Bam: M. Mohammadi-zade, Nimrokhi az Arge Bam (Bam Citadel at a Glance). str. 160. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]