Ašov eksperiment
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d3/Asch_experiment.svg/220px-Asch_experiment.svg.png)
Ašov eksperiment je naziv za psihološki eksperiment koji je osmislio Solomon Aš, 1950. godine, kako bi ispitao do kojeg stepena pojedinac odabire vlastito mišljenje pod uticajem mišljenja većinske skupine.[1]
Tok eksperimenta[uredi | uredi izvor]
Osnovni eksperiment podrazumeva da se ispitaniku prikaže standardna linija i tri linije za poređenje. Ispitanik ima zadatak da odredi koja od linija za poređenje je najbliža dužini standardne linije. Ispitanik je postavljen u prostoriju sa sedam drugih ljudi koji su bili Ašovi saradnici, a da ispitanik to nije znao. Ispitanik je uvek sedeo na kraju reda tako da je morao da sluša procene svih prethodnih pre nego što bi dao svoju procenu. Svakoj osobi u grupi pokazano je 18 parova karata. Kontrolna grupa iznela je 18 samostalnih proceni. Ispitanici u kontrolnoj grupi dali su 95% tačnih procena, dok su ispitanici koji su bili u grupi saradnika s netačnom procenom, dali 80% netačnih odgovora. Znači da su se velikom većinom složili s netačnim odgovorom iako su mislili suprotno. Kad su ih upitali zašto su to uradili odgovor je najčešće bio da nisu hteli da stvore nesklad i sukob.[1][1]
Daljnji eksperimenti su pokazali da konformizam zavisi i od broja ljudi u grupi. Učinak jedne osobe je vrlo malen (oko 5%), kad je u grupi još dvoje ljudi konformizam se povećava na 15%, zatim na 30% s troje i 35% sa četvoro ljudi. Konformizam takođe zavisi i od dvosmislenosti zadatka. Aš je varirao dužinu razlike između linija za poređenje. Što je razlika u dužini bila veća to se konformizam smanjivao. Uopšteno, što je zadatak teži i dvosmisleniji, ljudi se više konformiraju.[1]
Drugi razlozi koji utiču na konformizam su:
- privlačnost grupe za pojedinca - što je grupa privlačnija, sklonost ka konformizmu prema grupnim normama raste
- referentne grupe - vrlo snažan izvor društvenog uticaja jer su to grupe koje se vole i s kojima se ljudi upoređuju
- samopouzdanje - ispitanici s visokim samopouzdanjem konformirali su se manje od onih s niskim samopouzdanjem
- nagrada - konformizam je bio najveći kad su za slaganje s netačnim odgovorima ispitanici bili nagrađivani. Još je veći konformizam bio kad su ispitanici bili nagrađivani svaki put kad bi se složili s većinom.[2][3]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Asch, S. E. (1951) Effects of group pressure upon the modification and distortion of judgement. In H. Guetzkow (ed.) Groups, leadership and men. Pittsburgh, PA: Carnegie Press
- Asch, S. E. (1956) Studies of independence and conformity: A minority of one against a unanimous majority. Psychological Monographs, 70 (Whole no. 416)
- Asch, S. E. (1966). Opinions and social pressure. In A. P. Hare, E. F. Borgatta and R. F. Bales (eds.), Small groups: Studies in social interaction, (pp. 318-324). New York: Alfred A. Knopf.