Pređi na sadržaj

Баршунаста пањевчица

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Baršunasta panjevčica
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Flammulina velutipes
(Curt. ex Fr.) Sing.
Baršunasta panjevčica na orahu

Baršunasta panjevčica (lat. Flammulina velutipes) je zimska gljiva, nazvana po tipično baršunastoj dršci i vremenu rasta.

Opis gljive[uredi | uredi izvor]

  • Šešir prečnika do 10 sm, polukružan zatim ravan sa blago naboranim rubom; slabo mesnat; kožica glatka, vlažna i lepljiva; žutosmeđe ili crvenkastosmeđe boje, u sredini tamniji.
  • Listići beli zatim narandžastocrveni, dosta retki, široki a prema kraju šešira uži.
  • Drška 3-7 sm duga, puna zatim šupalja i bočno stisnuta; pod šeširom crvenkastožuta, niže somotasta (baršunasta) tamnosmeđe boje; dno drške šiljato skoro crno.
  • Meso žuto, tanko, meko, žilavo, u dršci vlaknato i žutozelenkasto, neizraženog mirisa (po voću) i ukusa.
  • Spore u masi bele.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Raste od kasne jeseni do kraja zime, pojedinačno ili u busenima, najčešće na panjevima vrbe i drugom živom i trulom listopadnom drveću.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Baršunasta panjevčica je jestiva gljiva. Dobrog je kvaliteta i kako raste kada drugih gljiva nema u prirodi vrednost joj raste. U Japanu se uzgaja u velikoj količini (do hiljadu tona godišnje) i smatra se lekovitom. Rado se jede u istočnoj Evropi dok je na zapadu malo popularna. Opasnost od zamene sa drugim gljivama ne postoji s obzirom na karakteristično baršunastu dršku, mesto i vreme rasta.

Opis gljive u ovom članku nije potpun niti je dovoljan za korektnu i sigurnu identifikaciju gljive.
Nepažnjom vrlo lako se jestive gljive mogu pomešati sa otrovnim. Ukoliko se pojedu otrovne umesto jestivih gljiva, može doći do teških oštećenja pojedinih organa, ili do smrti onog koji ih je pojeo. Ako želite da skupljate gljive, ne preporučuje se korišćenje opisa iz ovog članka za prepoznavanje, već da se obavestite o izgledu i načinu prepoznavanja kod nekog stručnjaka za gljive.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Đuzepe Pace: Atlas gljiva, Prosvjeta, Zagreb 1977.
  • Romano Božac: Gljive – morfologija sistematika toksikologija, Školska knjiga Zagreb ∙ Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1993.
  • Jean-Marie Polese: The Pocket Guide to Mushrooms, KÖNEMANN, Losange 1999.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]