Pređi na sadržaj

Beskućništvo u Austriji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Za beskućnike i ljude pogođene pretećim gubitkom stambenog prostora u Austriji, postoje organizacije koje nude svoju besplatnu pomoć i podršku s ciljem zajedničkog sprečavanja mogućeg prinudnog iseljavanja kao i ponovnog pronalaženja stana.

Definicija[uredi | uredi izvor]

Osnivački dokumenti Udruženja socijalne pomoći za ugrožene žene i decu (1978), koje je formiralo prvo bečko žensko sklonište

U Austriji se definicija zasniva na evropskoj tipologiji za beskućništvo, nerešeno stambeno pitanje i stambenu ugroženost (ETHOS), koju je razvila Evropska krovna organizacija pomoći beskućnicima (FEANTSA):

Biti bez mesta stanovanja, znači dakle, živeti na ograničeno vreme u određenim institucijama. To nisu stalna prebivališta. Ove institucije nude mogućnost stanovanja na kratko do srednjoročno. Tu se ubrajaju, pre svega, prelazni domovi i stanovi, azili, privremeni domovi, skloništa za žene, prihvatni centri, centri za radnu migraciju, zatvori, popravni domovi, bolnice, sanatorijumi, omladinski domovi, dugotrajna prebivališta za starije beskućnike i ambulantno stambeno zbrinjavanje u samačkim stanovima.

Treba imati u vidu razgraničenje od drugih termina:

  • Nesigurno stanovanje odnosi se na ljude koji nemaju primarno prebivalište već zavise od dobre volje drugih, krše imovinska prava drugih i nemaju važeću pravnu osnovu . Takođe i ljudi pogođeni prinudnim iseljavanjem i nasiljem u svojim domovima, žive u nesigurnim životnim uslovima.
  • Neadekvatni smeštaj definiše se kao stanovanje na mestima koja se ne nazivaju uobičajenim smeštajem, poput karavana ili šatora, ili u samo oskudno improvizovanim konstrukcijama. Takođe i zgrade zatvorene za stambenu upotrebu, u stanju pred rušenjem ili koje je zvanična služba klasifikovala kao neprikladne, svrstane su u ovu kategoriju.
  • Beskućnici žive na ulici ili na javnim mestima bez smeštaja. Takođe su i ljudi koji žive u privremenim prihvatilištima, bez stalnog boravka i oni koji noćevaju u ustanovama sa minimalnim ponudama, beskućnici. [1]

Razlozi za beskućništvo[uredi | uredi izvor]

Beskućnik na klupi u parku

Ministarstvo socijalnih poslova navodi sledeće razloge za moguće beskućništvo:

  • Prinudno iseljavanje zbog neplaćanja stanarine i „nedoličnog ponašanja“
  • Otpuštanje iz bolnica, lečilišta, ustanova za lečenje zavisnosti ili psihijatrija u slučaju bolničkog lečenja
  • Otpuštanje iz institucija za dobrobit mladih i vaspitnih institucija zbog bolničkog lečenja
  • Odvajanje od porodice mlađih odraslih osoba i omladine
  • Otpuštanje iz istražnog zatvora, pritvora ili popravnih domova
  • Nasilje u porodici i time prouzrokovano izbeglištvo iz životne zajednice
  • Razdvajanje zajednica
  • Gubitak radnog mesta
  • Otpuštanje azilanata iz državnog nadzora u slučaju pozitivnih i negativnih rešenja molbi za azil. [2]
Za 42% beskućništva razlog je gubitak posla.

Dodatne razloge za beskućništvo izneo je Fond Socijalni Beč (FSB) tokom 2016. godine. 2500 ispitanika je izjavilo:

  • 42% osoba je ostalo bez posla i zbog toga više nije moglo plaćati stanarinu.
  • 32% je imalo raskid veze ili razvod braka iza sebe.
  • 26% je bilo lakoverno ili pogrešno postupalo u vezi sa novcem.
  • 23% je izgubilo stan zbog mentalne bolesti.
  • 21% je izgubilo stan zbog fizičke bolesti. [3]

Beskućništvo je takođe rezultat kretanja na stambenom i radnom tržištu. Troškovi stanovanja, stambeni problemi poput pretrpanosti ili lošeg kvaliteta stanovanja mogu biti znaci budućeg beskućništva. [traži se izvor] Udruženje za pomoć bečkom beskućništvu objasnilo je da smanjenje minimalnog dohotka takođe znači da stvarni troškovi života često više ne mogu biti pokriveni i da to može dovesti do povećanja beskućništva. [4]

Zbog nedostatka jedinstvenih minimalnih standarda, svaka pokrajina može odrediti različite beneficije. Zaoštravanjem ili smanjenjem minimalnog dohotka zasnovanog na potrebama, primaocima preti sklizavanje u beskućništvo. [5]

Beskućnicima je takođe svako učešće u daljem društvenom životu praktično nezamislivo. U mnogim slučajevima obično se doseže kraj društvenih odnosa i dolazi do prekida u razvoju ličnog identiteta. [6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ European Federation of National Associations Working with the Homeless AISBL. „ETHOS – Europäische Typologie für Obdachlosigkeit, Wohnungslosigkeit und prekäre Wohnversorgung” (PDF). Bundesarbeitsgemeinschaft Wohnungslosenhilfe. Pristupljeno 2019-02-21. 
  2. ^ Heinz Schoibl. „Wohnungsnot und Wohnungslosigkeit Update des Datenüberblicks Verfügbarkeit von Daten, Qualität und Aussagekraftder vorhandenen Materialien” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 14. 05. 2019. g. Pristupljeno 2019-02-21.  „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala 14. 05. 2019. g. Pristupljeno 30. 10. 2019. 
  3. ^ „Fakten zu Obdach- und Wohnungslosigkeit”. Pristupljeno 2019-02-21. 
  4. ^ Grüsse aus der Hängematte Mythen und Fakten zum Sozialstaat. str. 7. 
  5. ^ Grüsse aus der Hängematte Mythen und Fakten zum Sozialstaat. str. 11. 
  6. ^ „Notschlafstelle”. Pristupljeno 2019-03-14.