Bitka za Veliku Kladušu (1993)
| Bitka za Veliku Kladušu | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Deo Rata u BiH | |||||||
 | |||||||
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
 Zapadna Bosna |
 Republika Bosna i Hercegovina | ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
|
Fikret Abdić Hasib Hodžić |
 Atif Dudaković Ramiz Derković | ||||||
| Uključene jedinice | |||||||
 Narodna odbrana Zapadne Bosne |
| ||||||
| Žrtve i gubici | |||||||
| nepoznati | nepoznati | ||||||
Bitka za Veliku Kladušu bila je jedna od prvih bitaka u međubosanskom muslimanskom ratu. Cilj 5. korpusa bio je ukidanje Zapadne Bosne, koja je uspostavljena nekoliko nedelja pre bitke za Veliku Kladušu.[1] Napad nije uspeo i Zapadna Bosna je bila trn u oku 5. korpusu sve do operacije Oluja.[2]
Background
[uredi | uredi izvor]Fikret Abdić je 1990. godine bio pobjednik narodnih izbora za precednika Bosne, ali se predao Aliji Izetbegoviću prema neotkrivenom sporazumu.[3]
Godine 1993. prema riječima novinara Entonija Lojda, Abdić je odlučio da pokuša da sebi stvori malu državu i uspio je regrutovati dovoljno sljedbenika da svoje snove ostvari. Abdić je mogao da zadrži vlast nad svojom mini-državom. 5. korpus je bio strogo protiv Abdićeve ideje i spremao se da ukine APZB i uništi NOZB.[traži se izvor]
Tok napada
[uredi | uredi izvor]Rano 18. oktobra 1993. godine ujutro kolona 5. korpusa pod komandom Ramiza Drekovića krenula je prema Velikoj Kladuši sa zadatkom da eliminiše APZB kao vojnu prijetnju.[4] Motivacija za napad 5. korpusa bila je još veća jer APZB nije bila u savezu sa Srbima. Kada se 5. korpus približio Velikoj Kladuši, počeo je granatirati grad. Vojnici ARBiH pokušali su da prodru u grad, ali ih je NOZB u tome spriječila. Autonomaši su zaustavili ofanzivu 5. korpusa.[5] I krenuli su u kontraofanzivu, kada je 5. korpus došao u tu situaciju oni su se povukli. Nakon toga, Fikret je želeo savez sa Srbima koji će naoružati NOZB i pomoći APZB da opstane.[6]
Posledice
[uredi | uredi izvor]Važan događaj dogodio se 22. oktobra 1993. godine kada su se sastali Fikret Abdić, Radovan Karadžić i Slobodan Milošević, na kojem su donete odluke o međusobnoj saradnji, što je pokazalo veliku posvećenost normalnim odnosima i miru između muslimanske strane Fikreta Abdića i srpske strane.[7]
References
[uredi | uredi izvor]- ^ Šabanagić, Esad (2023-10-22). „Tefter (516): Zašto i kako smo oktobra 1993. zaratovali na području Velike Kladuše”. Reprezent (na jeziku: hrvatski). Pristupljeno 2024-10-12.
- ^ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990-1995 (na jeziku: engleski). Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 374. ISBN 978-0-16-066472-4.
- ^ Dawisha, Karen; Parrott, Bruce (1997-06-13). Politics, Power and the Struggle for Democracy in South-East Europe (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. str. 132—137. ISBN 9780521597333.
- ^ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990-1995 (na jeziku: engleski). Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 188. ISBN 978-0-16-066472-4.
- ^ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict (na jeziku: engleski). Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 414. ISBN 978-0-16-066472-4.
- ^ Christia, Fotini (2008). „Following the Money: Muslim versus Muslim in Bosnia's Civil War”. Comparative Politics. 40 (4): 461—480. JSTOR 20434096. doi:10.5129/001041508X12911362383390.
- ^ Bosnia, Archive of Western. „Archive of Western Bosnia”. Archive of Western Bosnia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-10-12.