Pređi na sadržaj

Bitka kod Žute Vode (1648)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Žute Vode
Deo ustanka Bogdana Hmeljnickog

Bitka kod Žute Vode 1648.
Vreme29. april-16. maj 1648.
Mesto
Ukrajina
Ishod Kozačka pobeda
Sukobljene strane
Zaporoški kozaci Državna zajednica Poljske i Litvanije
Komandanti i vođe
Bogdan Hmeljnicki

Stefan Potocki

Stefan Čarnjecki
Jačina
8.000 kozaka i 4.000 Tatara [1] 2.000 konjanika, 1.500 redovnih kozaka i 20 topova [2]
Žrtve i gubici
znatni cela vojska uništena

Bitka kod Žute Vode u proleće 1648. bila je prva pobeda kozaka u ustanku Bogdana Hmeljnickog.

U proleće 1648, Bogdan Hmeljnicki je izabran za hetmana Zaporoške vojske. Formalno izjavljujući vernost kralju Vladislavu IV, Hmeljnicki je sklopio savez sa Krimskim Tatarima i počeo da okuplja vojsku u Zaporoškoj Siči.

Saznavši za savez Kozaka i Tatara, poljski veliki hetman Stanislav Potocki je početkom aprila 1648. poslao svog 24-godišnjeg sina Stefana sa oko 3.500 vojnika, od kojih su polovinu činili redovni kozaci, u napad na Zaporošku Siču.[2]

Krajem aprila 1648. poljska vojska koja je išla niz Dnjepar stigla je do Žutih Voda, nedaleko od Kudaka (Dnjipro), gde je opkoljena brojno nadmoćnom vojskom Zaporožaca i Tatara. Oko 1.500 redovnih kozaka, gotovo polovina vojske, tokom bitke su prešli na stranu ustanika, ubivši svog pukovnika Barabaša.[3]

Preostali Poljaci su tri nedelje branili svoj utvrđeni logor, a zatim su pokušali proboj: Stefan Potocki je smrtno ranjen, a većina vojske je zarobljena od Tatara.[2]

Posledice

[uredi | uredi izvor]

Mladi Stefan Potocki umro je posle bitke, dok je pukovnik Stefan Čarnjecki pao u ropstvo kod Tatara. Predajom redovnih kozaka vojska Hmeljnickog je porasla, a samopouzdanje pobunjenih kozaka dobilo je veliki zamah.

U poljskoj kulturi

[uredi | uredi izvor]

Ova bitka je detaljno prikazana u romanu "Ognjem i mačem" poljskog nobelovca Henrika Sjenkjeviča iz 1884.[4], kao i u poljskom filmu "Ognjem i mačem" iz 1999.[5]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Gažević, Nikola (1970—1976). Vojna enciklopedija. Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 481. 
  2. ^ a b v Zamoyski 1988, str. 165–166
  3. ^ Fajfrić 2008, str. 258–267.
  4. ^ Henrik, Sjenkjevič (1989). Ognjem i mačem. "Nikola Nikolić"). Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 9788636702765. OCLC 780991926. 
  5. ^ Hoffman, Jerzy (1999), With Fire and Sword, Izabella Scorupco, Michal Zebrowski, Aleksandr Domogarov, Pristupljeno 22. 4. 2018 

Literatura

[uredi | uredi izvor]