Bitka kod Žute Vode (1648)
Bitka kod Žute Vode | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo ustanka Bogdana Hmeljnickog | |||||||
![]() Bitka kod Žute Vode 1648. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Zaporoški kozaci | Državna zajednica Poljske i Litvanije | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Bogdan Hmeljnicki |
Stefan Potocki Stefan Čarnjecki | ||||||
Jačina | |||||||
8.000 kozaka i 4.000 Tatara [1] | 2.000 konjanika, 1.500 redovnih kozaka i 20 topova [2] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
znatni | cela vojska uništena |
Bitka kod Žute Vode u proleće 1648. bila je prva pobeda kozaka u ustanku Bogdana Hmeljnickog.
Uvod
[uredi | uredi izvor]U proleće 1648, Bogdan Hmeljnicki je izabran za hetmana Zaporoške vojske. Formalno izjavljujući vernost kralju Vladislavu IV, Hmeljnicki je sklopio savez sa Krimskim Tatarima i počeo da okuplja vojsku u Zaporoškoj Siči.
Saznavši za savez Kozaka i Tatara, poljski veliki hetman Stanislav Potocki je početkom aprila 1648. poslao svog 24-godišnjeg sina Stefana sa oko 3.500 vojnika, od kojih su polovinu činili redovni kozaci, u napad na Zaporošku Siču.[2]
Bitka
[uredi | uredi izvor]Krajem aprila 1648. poljska vojska koja je išla niz Dnjepar stigla je do Žutih Voda, nedaleko od Kudaka (Dnjipro), gde je opkoljena brojno nadmoćnom vojskom Zaporožaca i Tatara. Oko 1.500 redovnih kozaka, gotovo polovina vojske, tokom bitke su prešli na stranu ustanika, ubivši svog pukovnika Barabaša.[3]
Preostali Poljaci su tri nedelje branili svoj utvrđeni logor, a zatim su pokušali proboj: Stefan Potocki je smrtno ranjen, a većina vojske je zarobljena od Tatara.[2]
Posledice
[uredi | uredi izvor]Mladi Stefan Potocki umro je posle bitke, dok je pukovnik Stefan Čarnjecki pao u ropstvo kod Tatara. Predajom redovnih kozaka vojska Hmeljnickog je porasla, a samopouzdanje pobunjenih kozaka dobilo je veliki zamah.
U poljskoj kulturi
[uredi | uredi izvor]Ova bitka je detaljno prikazana u romanu "Ognjem i mačem" poljskog nobelovca Henrika Sjenkjeviča iz 1884.[4], kao i u poljskom filmu "Ognjem i mačem" iz 1999.[5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Gažević, Nikola (1970—1976). Vojna enciklopedija. Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 481.
- ^ a b v Zamoyski 1988, str. 165–166
- ^ Fajfrić 2008, str. 258–267.
- ^ Henrik, Sjenkjevič (1989). Ognjem i mačem. "Nikola Nikolić"). Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 9788636702765. OCLC 780991926.
- ^ Hoffman, Jerzy (1999), With Fire and Sword, Izabella Scorupco, Michal Zebrowski, Aleksandr Domogarov, Pristupljeno 22. 4. 2018
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Gažević, Nikola, ur. (1970—1976). Vojna enciklopedija. Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 481.
- Zamoyski, Adam (1988). The Polish way : a thousand-year history of the Poles and their culture. New York: F. Watts. str. 165—166. ISBN 978-0-531-15069-6. OCLC 17824624.
- Vojna enciklopedija, tom 3. str. 481 COBISS.SR 3980808
- Henrik, Sjenkjevič (1989). Ognjem i mačem. "Nikola Nikolić"). Gornji Milanovac: Dečje novine. ISBN 9788636702765. OCLC 780991926.
- Živojinović, Dragoljub (2000). Uspon Evrope, 1450-1789 (4. dopunjeno изд.). Beograd: Službeni list SRJ. ISBN 978-86-355-0446-9. OCLC 54529759.
- Дјурант, Вил. Доба Луја XIV : историја европске цивилизације у доба Паскала, Молијера, Кромвела, Милтона, Петра Великог, Њутна и Спинозе : 1648-1751 / Вил Дјурант ; [превео с енглеског Љубомир Величков]. Београд : Војноиздавачки завод : Народна књига, 2004 (Београд : Војна штампарија). стр. 439—440. ISBN 978-86-331-1599-5.
- Fajfrić, Željko (2008). Ruski carevi (1. изд.). Sremska Mitrovica: Tabernakl. стр. 258—267. ISBN 9788685269172. OCLC 620935678.