Bitka kod Sente
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Bitka Sente | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Velikog turskog rata | |||||||
Plan bitke kod Sente 11. septembra 1697. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Sveto rimsko carstvo Kraljevina Ugarska | Osmansko carstvo | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Eugen Savojski Jovan Tekelija |
Mustafa II Elmas Mehmed-paša † | ||||||
Jačina | |||||||
40.000[traži se izvor] | 60.000[traži se izvor] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
2.000 mrtvih | 30.000 mrtvih |
U toku Velikog turskog rata (1683—1699) u blizini Sente 11. septembra 1697. odigrala se velika bitka između austrijske i turske vojske. Austrijska vojska pod komandom Eugena Savojskog nanela je težak poraz turskoj vojsci kojom je komandovao sultan Mustafa II.
Prilike pred bitku[uredi | uredi izvor]
Tadašnja situacija u toku rata nagoveštavala je sigurnu tursku pobedu, jer je veliki broj austrijskih snaga bio na Rajni i u Italiji.
Preduzimajući nov pohod protiv Austrije, kako bi vratila izgubljene teritorije u srednjoj Evropi, turska vojska (60.000) prešla je Dunav 19. avgusta kod Beograda i Pančeva i Tisu kod Titela i do 1. septembra izbila kod Kovilja. Pošto je odustao od planiranog pohoda na Petrovaradin, Mustafa II, krenuo je prema Segedinu i kod Sente započeo prelaz preko Tise prebacujući artiljeriju i krupan prtljag.
Primivši izveštaj da turska vojska prelazi Tisu Eugen Savojski je ubrzao marš. U četiri sata popodne čitava austrijska vojska je bila spremna za bitku.
Tok bitke[uredi | uredi izvor]
Eugen Savojski odlučio je da sa 40.000 ljudi izvrši obuhvatni napad na turski mostobran sa 43 pešadijska bataljona i 48 topova u centru, 4 pešadijska bataljona, 53 eskadrona konjice i dva topa na desnom i 4 pešadijska bataljona, 59 eskadrona i 10 topova na levom krilu. Turska vojska je nastavila povlačenje preko Tise.
Bitka je počela turskom artiljerijskom vatrom na austrijski centar koji je bio u napadu u trenutku kada je bio u dometu topova. Dva sata kasnije napalo je i levo krilo austrijske vojske. Prodor turske konjice duž reke bio je presečen. Desno krilo i centar pod jakom puščanom vatrom napredovala je dalje. Austrijske snage levog krila prodrle su u centar mostobrana i zauzele mesto prelaza. Tada je okruženoj turskoj vojsci na malom prostoru nanet strahovit poraz. Mnogi Turci pokušali su da nađu spas preplivavajući Tisu ali su se podavili u njoj.
U ovoj bici poginulo je 27 paša. Pored njih ubijeni su janičarski aga i veliki vezir. Dok je sultan uspeo sa 2.000 konjanika da pobegne u Temišvar.
Posledice bitke[uredi | uredi izvor]
Austrijski plen iznosio je 72 topa, 52.400 đuladi, 553 bombe, 505 buradi baruta, 48 pari talambasa, 500 doboša, 86 zastava, 400 malih zastava, 7 konjskih repova, 6.000 kola natovarenih municijom i namirnicama, 5.000 konja, 6.000 kamila, 12.000 volova i bivola. Ostalo je prepušteno kao plen vojnicima.
Pobeda kod Sente presudno je uticala na ishod tog pohoda, ali i na rat u celini. Ovom pobedom Austrija je stvorila povoljne uslove za Karlovački mir 1699. godine.
Prema austrijskim podacima, u bici kod Sente poginulo je 30.000 turskih vojnika i oko 2000 austrijskih vojnika.
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
Bitka je ekranizovana u nemačkim dokumentarno-igranim filmovima Princ Eugen i Osmansko carstvo. U Senti u kuli Vidikovac se nalazi maketa bitke.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Uniforma Austrijske vojske
-
Replika Princa Eugena na konju u ratnoj opermi
-
Uniforma Janjičara, elitne turske pešadije
-
Princ Eugen šalje austrijskom caru vesti o pobedi kod Sente
-
Spomenik na bitku kod Sente 1697.
-
Antonio Romako- Bitka kod Sente
-
Prikaz bitke kod Sente, Jan van Huhtenburg, 1725, bakrorez
-
Panoramski prikaz bitke kod Sente
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Veselinović, Rajko (1993). „Srbi u Velikom ratu 1683—1699”. Istorija srpskog naroda. knj. 3, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 491—574.
- Ćorović, Vladimir (1997). Istorija srpskog naroda.