Pređi na sadržaj

Bitka kod Sinopa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Sinopa
Deo Krimskog rata

Bitka kod Sinopa, slika Ivana Ajvazovskog
Vreme30. novembar 1853.
Mesto
Ishod Ruska pobeda
Sukobljene strane
 Ruska Imperija  Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
Pavel Nahimov Osman-paša
Jačina
6 linijskih brodova
2 fregate
3 parobroda
7 fregata
3 korvete
2 parobroda
Žrtve i gubici
37 mrtvih
233 ranjena
tri oštećena linijska broda
oko 3000 mrtvih i ranjenih
1 potopljena fregata
1 potopljen parobrod
6 nasukanih fregata
3 nasukane korvete
oko 2 uništene obalske baterije

Bitka kod Sinopa je bila pomorska bitka vođena 30. novembra 1853. u luci Sinop u severnoj Anadoliji tokom Krimskog rata (1853–1855). U ovoj bici brodovi Ruske Imperije su zbrisali patrolni odred turskih brodova usidren u luci. Smatra se poslednjom velikom bitkom jedrenjaka i prvom velikom bitkom u ratu. Bitka je imala presudan uticaj na Ujedinjeno Kraljevstvo i Francusku da uđu u rat na strani Osmanskog carstva.[1]

Situacija pred bitku[uredi | uredi izvor]

Početkom Krimskog rata 1853. godine turska eskadra pod komandom viceadmirala Osman-paše jačine sedam fregata, tri korvete na jedra i dve fregata na parni pogon, kao i četiri broda koji su prevozili ratni materijal za kavkaske ustanike protiv Rusije, sklonila se krajem novembra 1853. godine na spoljno sinopsko sidrište. Sidrište je bilo zaštićeno sa šest zastarelih obalskih baterija.

Krstareći duž obala Anadolije svojom eskadrom od tri linijska broda admiral Pavel Nahimov otkrio je turske brodove. Ne bi li izmenio nepovoljan odnos snaga, zatražio je i dobio iz Sevastopolja pojačanje od tri linijska broda sa po 120 topova i dve fregate. U pravcu Istanbula admiral Nahimov je uputio patrolu radi obezbeđenja od eventualnog iznenadnog upada anglo-francuske flote.

Vladimir Kosov. Bitka kod Sinopa.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Ruska eskadra uplovila je 30. novembra između 09:00 i 10:00 časova u dvojnoj kolini pod zaštitom magle i kiše punim jedirima u tursku luku i usidrila se u koloni na rastojanju između 400 i 600 metara od turskih brodova. Iznenadivši upadom Turke, vešto manevrišući brodovima i gađajući eksplozivnim zrnima ~ prvi put u istoriji pomorskog ratovanja – Rusi su u četvoročasovnoj borbi uništila 15 turskih brodova, računajuću tu i pomoćne kao i četiri obalske baterije.

Uspeo je da pobene samo jedan parobrod, na kome je bio britasnki savetnik viceadmirala Osman-paše. Turci su imali 2960 mrtvih i 150 zarobljenih, a Rusi 37 mrtvih i 229 ranjenih. U luci Sevastoplja potonuo je zbog oštećenja u ovoj bici jedan ruski linijski brod.

Zaključak[uredi | uredi izvor]

Ovo je bila poslednja bitka ratnih brodova na jedra i definitivno je potvrdila moć usavršene brodske artiljerije. Poraz turske eskadreprisilio je njene saveznike – Veliku Britaniju i Francusku – da uz prethodnu objavu rata Rusiji upute jake pomorske snage u Crno more, čim je odnos snagio bio izmenjen u korist Turske i njenih saveznika.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Goldfrank 2014, str. 242.

Literatura[uredi | uredi izvor]