Pređi na sadržaj

Bitka kod Hohkirha

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Hohkirha
Deo Sedmogodišnji rat

Bitka kod Hohkirha
Vreme14. oktobar 1758. godine
Mesto
Hohkirh, Saksonija
Ishod Austrijska pobeda
Sukobljene strane
 Habzburška monarhija  Prusko kraljevstvo
Komandanti i vođe
Leopold Jozef Daun
Ernst Gideon fon Laudon
Fridrih Veliki
Fridrih Zajdlic
Jačina
80.000 30.000
Žrtve i gubici
7.587 vojnika 9.097 vojnika, 101 top

Bitka kod Hohkirka odigrala se 14. oktobra 1758. godine kod sela Hohkirh (Saksonija) između austrijskih i pruskih snaga. Bitka je deo Sedmogodišnjeg rata, a završena je pobedom Austrijanaca.[1]

Pozadina[uredi | uredi izvor]

Austrijska armija (oko 80.000 ljudi) pod Leopoldom J. Daunom nalazila se 7. oktobra u utvrđenom logoru kod Kitlica, a manji delovi u Rajhenbahu. Fridrih II Veliki, na čelu pruskih snaga, imao je oko 30.000 ljudi kod Hohkirha, a jedan korpus (10.000 ljudi) kod Vajsenberga. Iz tog rasporeda, Daun je odlučio da noćnim pokretom 13/14. oktobra podiđe pruskom položaju i da u zoru razbije iznenadnim obuhvatnim napadom prusko desno krilo i logor kod Hohkirha.[1]

Bitka[uredi | uredi izvor]

Napad je počeo u 5 časova udarom i zahođenjem glavnih snaga u tri kolone s juga. Značajnu pomoć tom napadu pružio je korpus generala Ernesta Laudona pojačan sa 15 eskadrona husara i 4 bataljona varaždinskih i gradišćanskih krajišnika, koji je dubljim obuhvatom iz pozadine upao u pruski logor i ovladao položajima od Hohkirha do Štajnderfela, suzbivši prethodno konjicom bočni protivnapad pruske konjice.[1]

Za Hohkirh, kojeg su Austrijanci napali obuhvatno s juga, vodila se žestoka borba. Daun je sa nadmoćnom artiljerijom odbio više povratnih napada i prinudio Fridrihove snage da se do 9 časova povuku na visove severno od Pomrica. Pošto su Austrijanci do 10 časova zauzeli Kotic i Lauske, Fridrih je nastavio povlačenje na položaj Krekvic - Klajn - Baucen pod zaštitom konjice.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Austrijanci su se zadovoljili zaplenom pruskog logora i gonjenjem artiljerijskom vatrom. Gubici: pruski 9.097 vojnika, 101 top, a austrijski 7.587 vojnika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 3), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1972), str. 484