Pređi na sadržaj

Bihejviorističke nauke i računarstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Bihejviorističke nauke i računarstvo se odnosi na istraživanja bihejviorističkih nauka na polju interakcije ljudi i računara. Upotreba brzih digitalnih računara u kućama, školama i na radnim mjestima, pokrenula je veliki broj istraživačkih studija u bihejviorističkim naukama još od 1950ih. Pošto su računari postali jedan bitan dio svakodnevnog života, mnoge studije bihejviorističkih nauka su usmjerene na njihovo korišćenje. Istraživanja i dalje nastavljaju da se rade, pošto brzi tehnološki napredak i dalje razvija nove proizvode i aplikacije, iz kojih nastaju nove forme interakcije ljudi i računara. Neki od primjera su: društvena interakcija putem e-pošte, društvenih mreža, ćaskanja i diskusionih grupa; upotreba komercijalnih veb sajtova za kupovinu i bankovne operacije; upotreba interneta i multimedijalnih softverskih paketa za učenje u školama i kod kuće; upotreba pametnih mobilnih telefona, ručnih i tablet računara za posao, lične potrebe i razonodu; saradnja u dijeljenim radnim prostorima pomoću kablovskih i bežičnih računarskih mreža; telekomunikacije putem interneta; učestvovanje u sinhronim i asinhronim komunikacijama; i učestvovanje u virtuelnim zajednicama, društvenim mrežama i njihovim okruženjima.

Kategorije istraživanja

[uredi | uredi izvor]

Računarska istraživanja na polju bihejviorističkih nauka se mogu predstaviti u skladu sa tri kategorije: (1) antecedentno-konsekventni efekti, (2) izrada modela i (3) individualno-socijalne perspektive. Prva kategorija, antecedentno-konsekventni efekti, postavlja slijedeća pitanja: Kako varijabilnost u ljudskim sposobnostima, osobinama i predučinkom utiče na korišćenje računara? Kako upotreba računara utiče na varijabilnost u ljudskim sposobnostima, osobinama i na kasniji ukupan učinak? Druga kategorija, izrada modela, sastoji se od istraživanja o prirodi ljudskih sposobnosti i učinka, upotrebom metafora iz oblasti računarskih nauka i srodnih oblasti. Ovdje je bihejvioristički naučnik najprije zainteresovan za razumijevanje prirode čovjekovog bića, ali koristi računarske metafore za opis i objašnjenje čovjekovog ponašanja. Izrada modela takođe može početi sa pretpostavkama o prirodi ljudskih bića, na primjer, ograničenjima ljudske pažnje ili motivacije koje služe kao osnova za razvoj novih proizvoda i aplikacija. U ovom slučaju bihejvioristički naučnik je uglavnom zainteresovan za razvoj proizvoda, ali takođe može istraživati načine upotrebe već postojećih. Takvi podaci mogu poslužiti za izmjenu prvobitne pretpostavke o ljudskom učinku, što zauzvrat dovodi do ukupnog poboljšanja ciljanog proizvoda. Treća kategorija, individualno-socijalne perspektive, istražuje efekte povećanja dostupnosti i prihvatanja računara u svakodnevnom životu i u ljudskim društvenim odnosima. Pitanja koja se ovdje postavljaju su slijedeća: Da li računari služe da izoluju ili da povezuju pojedince jedne s drugima? Koje su implikacije nedostatka dostupnosti ili prihvatanja računara u savremenim kulturama? Ove tri radne kategorije u računarskim bihejviorističkim naukama se međusobno ne isključuju kao što ni granice među njima nisu fiksne niti čvrsto zacrtane.

Antecedentno-konsekventna istraživanja

[uredi | uredi izvor]

Karakterne osobine

[uredi | uredi izvor]

Istraživanja sprovedena od 1970ih, u nastojanju da identifikuju koji tip osobe će najvjerovatnije koristiti računar i srodne informacione tehnologije, proširila su znanje o tim tehnologijama na osnovu kog su nastale profesije koje se bave njihovim razvojem i testiranjem. U skorije vrijeme, velika pažnja je posvećena ljudskom ponašanju na internetu. Faktori karaktera su se ovdje pokazali kao veoma bitni za definisanje ponašanja. Studije pokazuju da su neka psihička stanja i osobine kao ekstrovertnost, introvertnost, stidljivost, anksioznost i neurotičnost povezane sa upotrebom računara. Ekstrovertne osobe su otvorene, društvene, uživaju u stimulaciji i generalno se smatra da su društvene, za razliku od introvertnih koje su usmjerene na same sebe, refleksivne, tihe i uzdržavaju se od društvenih interakcija. Stepen ekstrovertnosti i introvertnosti je u vezi sa mnogim aspektima svakodnevnog života, uključujući izbor struke, učinak u radnim grupama i interpersonalno funkcionisanje. Rane studije su sugerisale da napredni korisnici računara imaju tendenciju da budu introvertni a posebno je sposobnost za programiranje računara povezivana sa introvertnošću. Skorašnje studije pokazuju manji odnos između introvertnosti, ekstrovertnosti i stepena upotrebe računara ili srodnih faktora kao što su računarska anksioznost, pozitivan odnos prema računarima i programerska stručnost ili sposobnost. Međutim, odluka da se razvije karijera na polju računarstva ili u srodnim oblastima, još uvijek pokazuje neku vezu sa introvertnošću.

Neurotičnost je tendencija za brigu, da se bude uznemiren i neraspoložen i da se pokažu negativne emocije i pogledi na svijet. Studije o studentima i individuama koji koriste računare u radnim okruženjima, pokazala su da je neurotičnost povezana sa anksioznošću prema korišćenju računara i uopšte negativnom stavu prema njima. Neurotične individue imaju tendenciju da budu slabi korisnici računara, sa izuzetkom interneta, gdje postoji pozitivna korelacija između neurotičnosti i nekih ponašanja na internetu. Više je vjerovatno da će neurotični ljudi, za razliku od drugih, da se uključe u ćaskanje, društvene mreže i diskusione grupe kao i da na mreži traže adrese drugih ljudi. Moguće je da je ovakva upotreba interneta posredovana osjećajem usamljenosti, tako da, kako se neurotičar udaljava od drugih svojim negativnim ponašanjem, on počinje da se osjeća usamljenim i onda kreće da traži veze s drugima onlajn[1]. Anksiozni ljudi, međutim, manje koriste internet za potragu za informacijama i mnogi nalaze mnoštvo hiperveza i njihovu organizaciju, veoma uznemirujućim. Stidljivost, kao specifična vrsta anksioznosti, povezana sa socijalnim situacijama, otežava pojedincima interakciju s drugima i stvaranje društvenih veza. Veća je vjerovatnoća da će se stidljivi ljudi uključiti u društvene interakcije na mreži nego izvan nje i mogu mnogo lakše da stvaraju veze s drugima. Ovdje postoji opasnost da što se više uključuju u društvo na mreži, smanjuje se vjerovatnoća da će komunicirati s drugim ljudima u stvarnom svijetu. Međutim, bilo je nekih indikacija po kojima stidljivi ljudi koji krenu da grade društvene veze na mreži, takođe postaju manje stidljivi u svojim odnosima izvan nje[2].

Kako mnogi ljudi provode sve više vremena na internetu, umjesto u stvarnom svijetu, bihejvioristički naučnici su zabrinuti da će postati izolovani i izgubiti ključnu društvenu podršku. Nekoliko studija podržava ovu zabrinutost, nalazeći da je korišćenje interneta povezano sa smanjenim obimom lične društvene mreže i stvarne komunikacije, samoćom i poteškoćama u porodici i na poslu. Kaplan i sar., sugeriše da ove posljedice mogu rezultovati iz postojećih psihosocijalnih uslova kao što su depresija, niske samoefikasnosti, kao i iz negativnih procjena samopouzdanja, što čini neke ljude susceptibilnim za osjećanja samoće, krivice i ostalih negativnih osjećanja, tako da značajno vrijeme potrošeno na mreži za njih postaje problematično, ali ne u svim slučajevima[3]. Postoje neki dokazi o pozitivnim efektima upotrebe interneta. Učestvovanje u društvenim mrežama može umanjiti usamljenost i depresiju kod nekih pojedinaca a povisiti samopoštovanje, osjećaj pripadnosti, i percipirane dostupnosti osoba kojima se mogu povjeriti ili od kojih bi mogli zatražiti neku pomoć, uključujući i materijalnu[4]. Međutim, Kaplan upozorava da neprirodan kvalitet komunikacija na mreži, sa društvenom anonimnošću i lošim socijalnim momentom, predstavlja lošu zamjenu za odnose licem u lice i da ovaj novi kontekst komunikacije bihejvioristički naučnici tek počinju da razumijevaju.

Kako računarske tehnologije postaju sastavni dio mnogih aspekata života, sve je važnije znati koristiti ih na najbolji mogući način. To je teško za pojedince kojima tehnologija uzrokuje anksioznost što čini da budu izuzetno oprezni sa računarima. Izloženost računarima i obuka za njihovo korišćenje može smanjiti ovu anksioznost, naročito ako se obuka odvija u opuštenom okruženju i malim grupama sa prijateljskim korisničkim interfejsom računarskog sistema, obezbjede demonstracije i uputstva u pisanoj formi, i ponude strategije učenja koje pomažu da se nove stvari lako integrišu sa onim što je već poznato[5]. Međutim, neki pojedinci pokazuju veoma visok stepen anksioznosti kada je u pitanju korišćenje računara tako da su dobili ime računarski fobičari. Ovdje je strah od računara veoma intenzivan i iracionalan, a izlaganje upotrebi računara može uzrokovati različite znake uznemirenosti, uključujući drhtanje, facijalne izraze uznemirenosti i fizičko ili komunikativno blokiranje. U ekstremnim slučajevima, primjećena je generalizovana anksiozna reakcija na bilo koji tip tehnologije i ona je nazvana tehnofobija. Karakter ovih tipova pojedinaca, sa ovakvim fobijama, je drugačiji u poređenju sa onim kojima je samo neprijatno da koriste računar. Pojedinci sa velikom dozom anksioznosti prema računarima imaju karakteristike ličnosti kao što je nizak nivo upornosti u rješavanju problema i odlikuje ih nesposobnost da zatraže pomoć od drugih[6]. Ranije pomenute metode obuke će manje vjerovatno imati koristi u slučaju pojedinaca koji pokazuju teške oblike računarske fobije ili veoma visoke nivoe neurotičnosti. U ovim slučajevima su neophodni intenzivni intervencioni napori, pošto je anksioznost prema računarima povezana sa obrascem ličnosti obilježenom jednim opštim anksioznim ponašanjem, a ne izolovanim strahom od računara pogoršanim zbog nedostatka iskustva sa tehnologijom.

Rodne razlike

[uredi | uredi izvor]

Dugogodišnje studije su pokazale da je rod pojedinca bitan faktor u interakciji sa računarima. Rodne razlike se javljaju u skoro svakoj oblasti računarstva, uključujući profesionalne zadatke, igre, interakciju na mreži i programiranje i pokazano je da su muškarci generalno napredniji korisnici računara od žena, mada skorije studije pokazuju da se rodne razlike u sposobnostima korišćenja računara vidno smanjuju. Te promjene su posebno vidljive u školama i trebalo bi da postanu jasne kada sadašnji školarci postanu radna snaga. U slučaju interneta, muškarci i žene imaju sličan ukupan nivo upotrebe, ali se razlikuju u obrascima njegovog korišćenja. Muškarci su češće uključeni u prikupljanje informacija i stvari koje čine da se zabave, dok žene provode više vremena u komunikativnim funkcijama, u potrazi za društvenim interakcijama na mreži[7]. Žene koriste e-poštu više nego muškarci i uživaju više razmjenjujući e-poruke i nalaze internet mnogo više korisnim za društvene interakcije. Ove razlike se javljaju rano. Dječaci i djevojčice, konceptualizuju računare na drugačiji način jedni od drugih, tako da dječaci vide računare više kao igračke, namijenjene za razonodu i zabavu, i zainteresovani su za njih kao za mašine, dok ih djevojčice vide kao alat da ostvare nešto što žele da urade, naročito u pogledu društvenih interakcija[8]. Ovo može biti, dijelom, posljedica razlika u identitetu rodne uloge, aspekta ličnosti koji je povezan sa, ali ne i u potpunosti predodređen biološkim polom. Rodni identitet je nečiji doživljaj samoga sebe kao muško i/ ili žensko. I muškarci i žene imaju osobine koje su stereotipno prikazane kao muške (na primjer, asertivnost) kao i osobine koje su stereotipno prikazane kao ženske (na primjer, odgajanje) i nerijetko vide sebe u ulozi posjedovanja kako muških tako i ženskih osobina. Korišćenje računara se međutim razlikuje među onima sa visokim muškim kao i među onima sa visokim ženskim rodnim identitetom[9]. Sužavanje jaza u rodnoj upotrebi računara može biti posljedica promjene shvatanja uloge polova.

Starosna dob

[uredi | uredi izvor]

Mid i sar.[10] su analizirali nekoliko posljedica upotrebe računara kod starijih odraslih osoba, uključujući povećanu društvenu interakciju i mentalnu stimulaciju, povišeno samopouzdanje i poboljšanje opšteg zadovoljstva životom. Međutim, napomenuli su da su manje šanse da starije osobe koriste računar u odnosu na mlađe kao i da u manje slučajeva posjeduju sopstveni računar; imaju više poteškoća sa učenjem kako da koriste novu tehnologiju i suočavaju se sa posebnim izazovima prilagođavanja tehnologijama zasnovanim na računarima koje su nekada bile zasnovane na interakciji licem u lice kao što je slučaj sa današnjim automatizovanim čekiranjem voznih i avionskih karti ili bankomatima. Oni takođe prave više grešaka i treba im više vremena da završe neki zadatak koji uključuje korišćenje računara. U vezi ovih faktora Mid i sar. su predložili psiholozima da primjene stečena znanja iz proučavanja efekata starosti na kogniciju kako bi se razvili odgovarajući tipovi računarske obuke i interfejsa računarskih sistema za starije odrasle osobe. Ovakvi interfejsi bi mogli da obezbjede jasnije indikacije korisniku o prethodno praćenim hipervezama, kako bi se nadoknadili mogući propusti, posebno u epizodama slabljenja pamćenja, kao i da koriste kursore sa većim zonama aktiviranja kako bi se kompenzovala smanjena motorna kontrola.

Sklonosti ka korišćenju računara

[uredi | uredi izvor]

Faktori inteligencije ili sklonosti, takođe su predskazatelji upotrebe računara. Zapravo, prostorne sposobnosti, matematičke vještine u rješavanju problema i razumijevanje logike mogu biti bolji predskazatelji od faktora ličnosti i karaktera. Proučavanje načina učenja, sposobnosti vizuelizacije kao i sklonosti korisnika, otkrile su da oni sa višim sposobnostima vizuelizacije prave bolje rezultate od onih sa nižim, pa je i učenje računarskih sistema bilo lakše za one sa višim nego za one sa nižim sposobnostima vizuelizacije.[11] Visoka sposobnost vizuelizacije je nerijetko u vezi sa prostornim i matematičkim sposobnostima, što je direktno u vezi sa korišćenjem računara, pozitivnim stavom o njima kao i višim stepenom postignuća na kursevima obuke za računare. Drugi su otkrili da kao i kognitivne sposobnosti, količina prethodnog iskustva sa korišćenjem računara, u slučaju aktivnosti kao što je igranje igrica ili pisanje, predstavljaju bolji predskazatelj sklonosti ka računarima od osobina ličnosti. To je najverovatnije zato što ljudi koji imaju više pozitivnih stavova o upotrebi računara, imaju veće sklonosti da ih koriste. Međutim, studije obuke sa ljudima koji imaju negativne stavove prema računarima, otkrivaju da određeni tip izloženosti upotrebi računara poboljšava stavove tih ljudi o računarima i dovodi do njihovog učestalijeg korišćenja. Nekoliko istraživača je tvrdilo da stavovi ovdje igraju ulogu posrednika u korišćenju računara, olakšavajući iskustvo s njima, što zauzvrat unapređuje znanja i vještine kao i vjerovatnoću njihovog učestalijeg korišćenja. Neki drugi istraživači su sugerisali da su stavovi posebno bitni u odnosu na aplikacije koje zahtijevaju vrlo malo ili nikakvih posebnih računarskih vještina, dok kognitivne sposobnosti i vještine mogu da igraju veoma važnu ulogu u određivanju računarskih aktivnosti kao što su programiranje i dizajn.

Stavovi o korišćenju računara

[uredi | uredi izvor]

Ovdje su rađena istraživanja u vezi pojedinačnog korišćenja računara i ispitivani stavovi o uticaju računara na društvo. Istraživanja o stavovima prema, i lakoći u vezi korišćenja računara kod pojedinaca, pretpostavljaju da su kognitivne, afektivne i bihevioralne komponente umiješane u njihove reakcije na računare. Drugim riječima, pojedinac može da vjeruje da će računar pomoći ili odmoći učinku obavljanja nekog određenog zadatka ili posla (kognitivna komponenta); takođe može uživati da koristi računar; ili može doći do anksioznosti (afektivna komponenta); ili pojedinac želi, odnosno izbjegava da ima iskustvo sa računarom (bihejvioralna komponenta). U svakom slučaju ponaosob, predmet analize je stav pojedinca o samom sebi, prilikom interakcije sa računarima. Stav o korišćenju računara je ovdje bitan posrjednik između faktora karaktera pojedinca i faktora kognitivnih sposobnosti.

Stavovi pojedinaca u vezi sa uticajem računara na društvo su različiti. Dok neki vjeruju da računari dehumanizuju ljude i umanjuju stvarnu društvenu interakciju, kao i da predstavljaju potencijalnu prijetnju društvu, drugi ih vide kao nešto što oslobađa i unaprjeđuje čovjekov razvoj u društvu. Ovi različiti stavovi, mogu da utiču na lično ponašanje pojedinca prema računarima, ali takođe imaju potencijalni uticaj na njih, povodom njihovih pogleda i shvatanja o korišćenju računara u slučaju drugih pojedinaca kao i na njihove stavove o tehnološkim promjenama u različitim okolnostima i okruženjima.

Brojne studije su pokazale da se anksioznost u vezi korišćenja računara, negativno odnosi na količinu iskustva sa računarima kao i na stepen povjerenja u interakcije ljudi i računara. Kao što je već pomenuto, ljudi koji pokazuju nervozu kao opštu karakteristiku svoje ličnosti, pokazuju višu dozu anksioznosti kada je u pitanju korišćenje računara. Pored ovoga, anksioznost ili strah prema matematici kao i vjerovanje da računari imaju negativan uticaj na društvo, takođe imaju direktnu vezu sa anksioznošću prema računarima. Dakle, ovdje su obe vrste stavova, negativan stav prema sopstvenom korišćenju računara i negativan stav o uticaju računara na društvo, jasan predskazatelj anksioznosti prema računarima i srodnim tehnologijama uopšte.[12]

Obuka u radu s računarima, pokazuje da stavovi odraslih učenika o računarima postaju pozitivni. To jest, stavovi o sopstvenoj interakciji s računarima i stavovi o njihovom uticaju na društvo generalno postaju mnogo pozitivniji kao rezultat instrukcija putem kurseva za obuku u radu s računarima u obrazovnim institucijama, kao i u slučaju specijalno dizajniranih obuka na različitim radnim mjestima.

Uticaj roda na stavove o računarima

[uredi | uredi izvor]

Rodne razlike u stavovima o korišćenju računara, iako sve manje izražene, javljaju se relativno rano, tokom osnovne škole i traju u odraslom dobu. Po mnogim studijama, studenti imaju veći broj pozitivnih stavova o računarima od studentkinja, izražavaju veće interesovanje za njih, imaju više povjerenja u svoje računarske sposobnosti, i takođe u više slučajeva smatraju da su računari korisni u društvu, i to se pokazalo u studijama u skoro svakom starosnom dobu. Jedna studija je pokazala umjerenu razliku između muškaraca i žena po pitanju njihove lične anksioznosti u vezi korišćenja računara, sa ženama koje pokazuju malo viši nivo u odnosu na muškarce i nešto viši stepen negativnih stavova o uticaju računara na društvo. Analiza ove studije je pokazala da su ove rodne razlike u vezi sa ponašanjem prema računarima, dijelom povezane sa razlikama u anksioznosti. Kada je ona stavljena pod kontrolu, izgleda da postoji vrlo malo razlika između muškaraca i žena u vezi ponašanja prema računarima. Čini se da anksioznost posreduje neke rodne razlike u ponašanju prema računarima.[13] Druge studije potvrđuju da su rodne razlike u pogledu odnosa prema računarima zbog faktora iskustva i stava o njima. U poređenju s muškarcima, čini se da žene prijavljuju viši stepen anksioznosti kada je u pitanju korišćenje računara, osjećaju se manje sposobnim da ih koriste i u više slučajeva se osjećaju manje zadovoljnim. Međutim, kada istraživači kontrolišu nivo zadataka koji se smatraju muškim ili ženskim i /ili kontrolišu razlike u prethodnim iskustvima s računarima, rodne razlike gube skoro u potpunosti svoj značaj.[14]

Srednjoškolci se razlikuju po rodu u svojim reakcijama na multimedijalni interfejs za učenje i mogu imati različite izvore suštinskog zadovoljstva prilikom korišćenja računara. Dječaci posebno uživaju u kontroli nad računarima i traže pomoć za navigaciju u računarskim igrama, dok djevojke više vole mirnije igre koje uključuju pisanje i traže pomoć drugih umjesto da same pokušaju da pronađu navigacione kontrole.[15] Ovo pokazuje da na rodne razlike u stavu prema računarima mogu dijelom uticati iskustva sa rodnim preferencama računarskog interfejsa, kao i da se odnos djevojaka povodom korišćenja računara poboljša ukoliko se obrati pažnja na rodne preference prilikom dizajna interfejsa kao i na tipove zadataka koji se predstave za rješavanje. Rodne razlike u obrascima upotrebe interneta kod odraslih, podržavaju ovaj zaključak. Kada pojedinci mogu sami i slobodno da izaberu tipove zadataka koje će obavljati na mreži, rodne razlike u ukupnom zbiru nestaju, mada će se pokazati da muškarci češće pretražuju informacije i traže zabavu, dok se žene usmjeravaju na društvenu interakciju.

Druge studije pokazuju da razlike u stavovima prema računarima variraju u zavisnosti od prirode zadatka. U jednoj studiji, studentima je dato da rješavaju jednostavnije ili više složene računarske zadatke. Studenti i studentkinje se nisu razlikovali u stavovima nakon rješavanja jednostavnijih zadataka. Međutim, nakon rješavanja složenijih zadataka, studenti su prijavili veću dozu samoefikasnosti (kao što su osjećanja vezana sa uspješno rješavanje problema i kontrolu), nego studentkinje.[16] Ovakvi rezultati ukazuju da pored anksioznosti, nedostatak samopouzdanja više pogađa žene nego muškarce, kada je u pitanju korišćenje računara. Obuka ne umanjuje uvijek ove razlike: iako većina polaznika računarskih kurseva postaje manje anksiozna tokom obuke, javljaju se i situacije da žene postanu anksioznije.[17] Ovo povišenje anksioznosti se može desiti čak i kada žene tokom obuke prijave propratno povišenje užitka u korišćenju računara. Kroz obuku, generalno i muškarci i žene imaju više pozitivnih društvenih stavova o računarima i doživljavaju ih čak kao živa bića a ne ili manje kao mašine.

Sažetak dosadašnjeg stanja informacija o stavovima oko korišćenja računara, pokazuje da oni u vezi sopstvenog korišćenja računara, imaju veze sa ličnom anksioznošću oko njegovog korišćenja kao i sa strahom od matematike. Te veze se više javljaju kod žena nego kod muškaraca. Međutim, kako žene imaju više računarskog iskustva, veza između anksioznosti i korišćenja računara se umanjuje, a rodne razlike nestaju. Izgleda da je nekoliko faktora ponašanja uključeno u korišćenje računara, uključujući strah od matematike, osjećanja samoefekasnosti i samopouzdanja, lični užitak i pozitivne poglede na korisnost računara za društvo.

Stav o računarima na radnom mjestu

[uredi | uredi izvor]

Računari se koriste na razne načine u poslovnim organizacijama a odnos prema njima kao i računarske vještine onih koji ih koriste, mogu utjecati kako na svakodnevne zadatke koje treba izvršiti rutinski tako i na sposobnost preduzeća da se održe efikasnim i konkurentnim. Stepen uspješnosti računarskog sistema na radnom mjestu se nerijetko pripisuje stavovima koje o njemu imaju radnici, njegovi krajnji korisnici, koji koriste internet i intranet aplikacije za komunikaciju i obavljanje poslovnih zadataka, dijeljene radne prostore, finansijske aplikacije, sisteme za upravljanje bazama podataka, softver za statističku i drugu analizu podataka, kao i softver za izradu veb stranica i grafiku. Studije faktora koji utiču na stavove o računarskim tehnologijama i prihvatanje određenih tehnologija, pokazala su da su tri faktora najbitnija za određivanje prihvatanja određene tehnologije kao i za odnos krajnjih korisnika prema njoj. To su: percipirane prednosti prilikom upotrebe određene tehnologije za unaprjeđivanje radnog učinka, percipirana lakoća korišćenja, i stepen užitka tokom njene upotrebe. Predviđena organizaciona podrška, uključujući i tehničku podršku, kao i podsticaji iz domena menadžmenta u vezi raspodjele resursa, imali su značajan efekat na percipirane prednosti u vezi poboljšanja radnog učinka, tako da je to dodatni faktor u određivanju da li korisnici uspješno koriste određene sisteme.[18] Studija je takođe pokazala da je percipirani potencijal za poboljšanje radnog učinka bio pod uticajem stepena do kog je informacioni sistem primljen kao odgovarajući i u skladu sa postojećim potrebama, vrijednostima i prošlim iskustvima njegovih potencijalnih usvojitelja. I pored svega rečenog, ovo i druga istraživanja pokazuju, da je percepcija po kojoj će sistem poboljšati radni učinak na poslovnim zadacima daleko najsnažniji predskazatelj njegovog prihvatanja i upotrebe.

U većini slučajeva, istraživanja o stavovima zaposlenih prema računarima na radnom mjestu, otkrivaju da računari najvećim dijelom imaju pozitivne efekte na posao, čine ga zanimljivijim i /ili povećavaju radnu efikasnost zaposlenih. Zaposleni koji prijavljuju negativne stavove, obično kao razlog navode povišenu složenost posla zbog upotrebe računara umjesto povišenje efikasnosti. Takođe izražavaju negativne stavove o potrebi za dodatnom obukom kao i da im se umanjuje osjećaj kompetentnosti. Ta pomiješana osjećanja mogu biti u vezi sa njihovim stavovima oko zadovoljstva poslom. Kada se povisi osjećaj konfuzije i frustracije oko računarskih sistema, zadovoljstvo poslom opada. Negativna osjećanja o sopstvenoj sposobnosti da koriste računare na efikasan način, dovode do toga da iskažu veće nezadovoljstvo poslom u cjelini.[19]

Računarski problemi u vezi sa radom, mogu povisiti stres. Problemi sa računarskim sistemima kao što su blokiranja, poteškoće sa pristupom sistemu, nedostatak obučenosti sa softverom, itd., često rezultuju povećanjem ukupnog radnog vremena, percepcijom povećanja obima posla i pritiska, tako da se umanjuje osjećaj kontrole nad poslom. U ovakvim situacijama, računari mogu biti viđeni kao sile koje narušavaju radni učinak, čak i kada korisnici imaju generalno pozitivan stav o njima. Postoje neke indicije po kojima se pojedinci razlikuju u svojim reakcijama na probleme sa računarima, kao i da te razlike imaju neku ulogu oko pogleda o korisnosti računara na poslu. Stariji zaposleni koji se osjećaju ugroženim zbog korišćenja računara, imaju tendenciju da se žale da gube vrijeme i prijavljuju zdravstvene probleme uzrokovane upotrebom računara, dok drugi, istog starosnog doba a koji imaju neutralniji ili pozitivniji stav prema računarima, prijavljuju daleko manje problema.[20]

Računarski sistemi koji podržavaju radnu saradnju mogu olakšati rad na grupnim projektima omogućavajući njegovim članovima da zajedno rade na jednom projektu sa različitih mjesta i u različito vrijeme. Kunzer i sar.[21] su razmatrali smjernice za efikasan dizajn i upotrebu ovih sistema. Da bi takav sistem bio efikasan, važno je da su njegove funkcije transparentne kako bi bio upotrebljiv, kao i da pruži strukturirani informacioni prostor za specifične zadatke za određenu grupu. Sistemi zasnovani na veb-portalima koji posjeduju sve ove radne prostore mogu dosta poboljšati saradničke radne aktivnosti. Međutim, sistemi koji imaju problema sa upotrebljivošću i ne uzimaju u obzir jedinstvene potrebe korisnika, nisu dobro primljeni a samim tim se i ne koriste. Na primjer, neadekvatne konsideracije u vezi preferenci korisnika u pogledu softverskih aplikacija, mogu učiniti da korisnicima postane nemoguće da rade sa inače poznatim alatima. U tom slučaju je vrlo vjerovatno da će korisnici pronaći druge načine da sarađuju bilo izvan mreže ili u izdvojenim, manje koordiniranim aplikacijama. Uspješni sistemi dijeljenog radnog prostora obezbjeđuju osnovne komponente koje podržavaju različite formate datoteka sa kontrolom revizija; kalendare sa funkcijama pretrage; obavještenja o konfliktima rasporeda u kalendarima i podešavanje prioriteta; hijerarhijske asinhrone diskusije sa mogućnošću priključivanja dokumenata, obavještenja o primljenoj e-pošti i definisanje prava pristupa; i upravljačke komponente za kontakt, projekat i tok razvoja zadataka i poslova. Konačno, napredni dijeljeni radni prostori omogućavaju njihovo podešavanje za različite scenarije saradnje.

Razlike u računarskoj anksioznosti i negativnim stavovima o uticajima računara na društvo vjerovatnije su u nekim profesijama nego u drugim. Pojedinci na stručnim i rukovodećim poslovima generalno pokazuju više pozitivnih stavova prema računarima. Posebne okolnosti nekih poslova mogu utjecati na stav pojedinaca i pojačati neke od ovih razlika. Midkof[22] je utvrdio da relativne količine računarskih i neračunarskih poslovnih zadataka, karakteristike samog posla (kao što su korišćenje raznolikih vještina, nivo značaja dodjeljenih aktivnosti i autonomija), i kognitivni zahtjevi (npr. složenost) računarskih zadataka, u interakciji jedni s drugima utiču na stavove prema korišćenju računara. Kada su karakteristike posla takve da zahtijeva vrlo malo od zaposlenog i kada je računarska komponenta posla takođe takva da ima nizak nivo kognitivnih zahtjeva (kao što je slučaj sa mehaničkim unošenjem nizova podataka), stavovi prema korišćenju računara su negativni a na posao se gleda negativno proporcionalno s rastom utrošenog vremena u niskokognitivno zahtijevan zadatak. Međutim, ako je veći dio radnog vremena utrošen u visoko-kognitivno zahtijevan poslovni zadatak koji uključuje korišćenje računara, stavovi o njihovom korišćenju i uopšte prema samom poslu, biće mnogo pozitivniji.

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Y. Amichai-Hamburger and E. Ben-Artzi, Loneliness and Internet use, Comput. Hum. Behav., 19(1): 71–80, 2000.
  2. ^ L. D. Roberts, L. M. Smith, and C. M. Polluck, ‘‘U r a lot bolder on the net’’: Shyness and Internet use, in W. R. Crozier(ed.), Shyness: Development, Consolidation and Change. New York: Routledge Farmer: 121–138, 2000.
  3. ^ S. E. Caplan, Problematic Internet use and psychosocial wellbeing: Development of a theory-based cognitive-behavioral measurement instrument, Comput. Hum. Behav., 18(5): 553–575, 2002.
  4. ^ E. H. Shaw and L. M. Gant, Users divided? Exploring the gender gap in Internet use, Cyber Psychol. Behav., 5(6): 517–527, 2002.
  5. ^ B. Wilson, Redressing the anxiety imbalance: Computer-phobia and educators, Behav. Inform. Technol., 18(6): 445–453, 1999.
  6. ^ M. Weil, L. D. Rosen, and S. E. Wugalter, The etiology of computerphobia, Comput. Hum. Behav., 6(4): 361–379, 1990.
  7. ^ L. A. Jackson, K.S. Ervin, and P.D. Gardner, Gender and the Internet: Women communicating and men searching, Sex Roles, 44(5/6): 363–379, 2001.
  8. ^ L. M. Miller, H. Schweingruber, and C. L. Brandenberg, Middle school students’ technology practices and preferences: Reexamining gender differences, J. Educ. Multimedia Hypermedia, 10(2): 125–140, 2001.
  9. ^ A. M. Colley, M. T. Gale, and T. A. Harris, Effects of gender role identity and experience on computer attitude components, J. Educ. Comput. Res., 10(2): 129–137, 1994.
  10. ^ S. E. Mead, P. Batsakes, A. D. Fisk, and A. Mykityshyn, Application of cognitive theory to training and design solutions for age-related computer use, Int. J. Behav. Develop.23(3): 553–573, 1999.
  11. ^ S. Davis and R. Bostrom, An experimental investigation of the roles of the computer interface and individual characteristics in the learning of computer systems, Int. J. Hum. Comput. Interact., 4(2): 143–172, 1992.
  12. ^ F. Farina et al., Predictors of anxiety towards computers, Comput. Hum. Behav., 7(4): 263–267, 1991.
  13. ^ B. E. Whitley, Gender differences in computer related attitudes: It depends on what you ask, Comput. Hum. Behav., 12(2): 275–289, 1996.
  14. ^ J. L. Dyck and J. A.-A. Smither, Age differences in computer anxiety: The role of computer experience, gender and education, J. Educ. Comput. Res., 10(3): 239–248, 1994.
  15. ^ D. Passig and H. Levin, Gender interest differences with multimedia learning interfaces, Comput. Hum. Behav., 15(2): 173–183, 1999.
  16. ^ T. Busch, Gender differences in self-efficacy and attitudes toward computers, J. Educ. Comput. Res., 12(2): 147–158, 1995.
  17. ^ L. J. Nelson, G. M. Wiese, and J. Cooper, Getting started with computers: Experience, anxiety and relational style, Comput. Hum. Behav., 7(3): 185–202, 1991.
  18. ^ S. Al-Gahtani and M. King, Attitudes, satisfaction and usage: Factors contributing to each in the acceptance of information technology, Behav. Inform. Technol., 18(4): 277–297, 1999.
  19. ^ A. J. Murrell and J. Sprinkle, The impact of negative attitudes towards computers on employee’s satisfaction and commitment within a small company, Comput. Hum. Behav., 9(1): 57–63, 1993.
  20. ^ M. Staufer, Technological change and the older employee: Implications for introduction and training, Behav. Inform. Technol., 11(1): 46–52, 1992.
  21. ^ A. Kunzer , K. Rose, L. Schmidt, and H. Luczak, SWOF—An open framework for shared workspaces to support different cooperation tasks, Behav. Inform. Technol., 21(5): 351–358, 2002.
  22. ^ J. W. Medcof, The job characteristics of computing and non-computing work activities, J. Occupat. Organizat. Psychol., 69(2): 199–212, 1996.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Бихејвиористичке_науке_и_рачунарство&oldid=28469287”