Bob Fosi
Bob Fosi | |
---|---|
Datum rođenja | 23. jun 1927. |
Mesto rođenja | Čikago, SAD |
Datum smrti | 23. septembar 1987.60 god.) ( |
Mesto smrti | Vašington, SAD |
Supružnik | Joan McCracken, Gven Verdon, Mary Ann Niles |
Bob Fosi (engl. Bob Fosse; IPA: /ˈfɒsi/),[1] rođen kao Robert Luis Fosi (engl. Robert Louis Fosse; Čikago, 23. jun 1927 — Vašington, 23. septembar 1987)[2] bio je američki glumac, plesač, pozorišni koreograf, filmski i pozorišni reditelj, scenarista i montažer. Smatra se za jednog od najvećih američkih majstora mjuzikla,[3] a najpoznatiji je po filmovima Kabare (engl. Cabaret) iz 1972. (za koji je osvojio Oskara za režiju) i Sav taj džez (engl. All That Jazz) iz 1980. godine.
Životopis[uredi | uredi izvor]
Rođen je kao Robert Louis Fosi u Čikagu u porodici Norvežanina i Irkinje kao najmlađe od šestero dece.[4][5] Nakon mature, udružio se s Čarlesom Grasom, još jednim mladim plesačem, i počeo saradnju pod imenom, The Rift Brothers. Nastupali su po pozorišnim scenama širom Čikaga.[6]
Fosi je angažovan za šou Tough Situation, koji se održavao u vojnim i mornaričkim bazama na Pacifiku. Kasnije je rekao kako je tokom te turneje usavršio svoje performerske, koreografske i režiserske veštine. Preselio se u Holivud s ambicijom da bude novi Fred Aster.[7] Prvi filmski nastupi bili su mu u filmovima poput Give Girl A Break, The Affairs of Dobie Gillis i Kiss Me, Kate, svi objavljeni 1953. U poslednjem je izradio koreografiju za kratku sekvencu, što je privuklo pažnju producenata s Broadveja.
Iako je Fosijeva karijera na filmu neplanirano završena ranim gubitkom kose, što je ograničilo uloge koje je mogao dobiti, nevoljno se preselio iz Holivuda u pozorište. Godine 1954, izradio je koreografiju za svoj prvi mjuzikl, The Pajama Game, nakon čega su sledili Damn Yankees 1955. Dok je radio na potonjem, upoznao je Gven Verdon.
Fosi je razvio plesni džez stil koji je odmah postao prepoznatljiv, jer je isijavao stilizovanu, ciničnu seksualnost. Njegov stil je uključivao tehnike kao što su koljena okrenuta prema unutra, zaobljena ramena i izolaciju tela. S Fredom Asterom kao uzorom, koristio je rekvizite kao što su polucilindri, štapovi od trske i stolice. Koristio je rukavice, jer nije voleo svoje ruke.
Fosi je režirao pet dugometražnih filmova. Njegov prvi, Sweet Charity iz 1969, bio je adaptacija njegovog brodvejskog mjuzikla. Njegov drugi film, Кабаре, osvojio je osam Oskara, uključujući onog za najbolju režiju. Nakon toga je 1974. režirao Lenny, biografski film o samodestruktivnom komičaru Leniju Brusu. Lenny je bio nominovan za Oskare za najbolji film i najboljeg režisera. Godine 1979, je bio jedan od scenarista i reditelj poluautobiografskog filma Sav taj džez, koji je osvojio četiri Oskara. Sav taj džez je doneo je Fosiju njegovu treću nominaciju za Oskara za najboljeg režisera, a film je bio nominovan i za najbolji film. Osim toga, Sav taj džez je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Kanu 1980. Fosijev poslednji film, Star 80 iz 1983, bio je kontroverzni biopik o Plejbojevoj zečici Doroti Straten. Kritike su bile podeljene, iako su Ričard Šikel iz Tajma i Reks Rid napisali veličanstvene recenzije.
Bob Fosi je umro od srčanog udara u šezdesetoj godini.
Brakovi[uredi | uredi izvor]
Fosi je prvo bio oženjen plesačicom Mari An Najls, zatim s plesačicom Džoan Makraken od 1951. do 1959, a nakon toga je oženio plesačicu Gven Verdon, 1960. Oni su dobili jednu kćer, Nikol Providens Fosi, koja je takođe plesačica. U sedamdesetima se rastao od Gven. U međuvremenu je bio u vezi s An Rajnking i Džesikom Lang.
Inovativna koreografija[uredi | uredi izvor]
Fosi je bio inovativan koreograf koji je postigao mnoga dostignuća u svom životu. Tokom The Pajama Game, Fosi je publici pokazao ključni element svoje koreografije, nešto što je smatrao krucijalnim: element iznenađenja. Za Damn Yankees, Fosi je inspiraciju pokupio od „oca američkog džez plesa”, Džeka Kolija. Na njega je uticaj izvršio i Džerom Robins. Tokom mjuzikla Redhead, Fosi je uveo jednu od prvih baletskih sekvenci u predstavi koja je sadržavala pet različitih plesnih stilova; Fosijev džez, kan-kan, romski ples, koračnicu i stari engleski dvoranski broj. The Conquering Hero je bio Fosijev najizazovniji komad. Tokom predstave je objavljeno da Fosi ima epilepsiju, jer je imao napad na pozornici tokom probe.
Njegov uspeh se, međutim, nastavio i nakon toga, a on je i dalje unosio inovacije u svet brodvejske koreografije. Uveo je trend osvetljivanja kako bi skrenuo pažnju publike na određene stvari. On i Verdon su 1957. godine radili sa Sanfordom Majsnerom kako razvili bolje glumačke tehnike. Fosi je verovao da je „Vrejeme za pevanje vreme kad je vaš emocionalni nivo previsok samo da bi nešto govorili, a vreme za ples kad su vaše emocije prejake kako bi samo pevali o tome kako se osećate.”
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Fosi je za svoj rad zaradio mnoge nagrade, uključujući nagrade Toni za Pippina i Sweet Charity, Oskar za Кабаре i Emija za Liza sa "Z". On je bio prva osoba koja je osvojila sve tri nagrade u istoj godini (1973). Njegov poluautobiografski film, Sav taj džez (1979), osvojio je Zlatnu palmu. Prikazuje strastvenog pušača koji podleže svojim radoholičarskim navikama.
Revija Fosi osvojila je nagradu Toni za najbolji mjuzikl, a 2001. njemu (zajedno s An Rajnking) nagradu Lorens Olivier za najbolju pozorišnu koreografiju. Dokumenatarac Bila Henrija o Fossiovom radu iz 1990, produkovan za PBS-ovu seriju Dance in America: Great Performances, osvojio je Emija te godine. Interes za Fosijev rad oživeo je nakon ponovnih postavljanja njegovih dela i filma Chicago (2002). Koreografija Roba Maršala za film oponaša Fosijev stil, ali izbegava specifične tehnike iz originala.
Radovi[uredi | uredi izvor]
Pozorište[uredi | uredi izvor]
Godina | Nalsov | Uloga | Mesto održavanja | Ref. |
---|---|---|---|---|
1947 | Call Me Mister | izvođač – hor | Nacionalna tura | |
1948 | Make Mine Manhattan | izvođač | Nacionalna tura | |
1950 | Dance Me a Song | izvođač – plesač | Pozorište Rojal, Brodvej | [8] |
1951 | Billion Dollar Baby | glumac – Čamp Votson | Alvinovo pozorište, Brodvej | [9] |
1952 | Pal Joey | Glumac – Džoi Evans (asistant) | Pozorište Brodherst, Brodvej | |
1954 | The Pajama Game | koreograf | ||
1955 | Damn Yankees | koreograf | Adelfijevo pozorište, Brodvej | |
1956 | Bells Are Ringing | ko-koreograf | Alvinovo pozorište, Brodvej | |
1958 | New Girl in Town | koreograf | Pozorište 46. ulice, Brodvej | |
1959 | Redhead | režiser, koreograf | ||
1961 | The Conquering Hero | koreograf (nekreditirano) | ANTA pozorište, Brodvej | |
1961 | How to Succeed in Business Without Really Trying | koreograf | Pozorište 46. ulice, Brodvej | |
1962 | Little Me | ko-reditelj, ko-koreograf | Lant-Fontanovo pozorište, Brodvej | |
1963 | Pal Joey | Džoi Evans | Centar grada Njujorka, Brodvej | |
1965 | Pleasures and Palaces | reditelj, koreograf | Fišerovo pozoripte, Detrojt | [10] |
1966 | Slatko milosrđe | reditelj, koreograf | Pozorište Palata, Brodvej | |
1972 | Pippin | knjige (nekreditirano), reditelj, koreograf | Pozorište Minskof, Brodvej | |
1972 | Liza | reditelj, koreograf | Pozoripte Zimska bašta, Brodvej | [11] |
1975 | Chicago | knjiga; reditelj, koreograf | Pozorište 46. ulice, Brodvej | |
1978 | Dancin' | reditelj, koreograf | Pozorište Ambasador, Brodvej | |
1986 | Big Deal | reditelj, koreograf | Brodvejsko pozorište, Brodvej |
Film[uredi | uredi izvor]
Godina | Naslov | Režiser | Pisac | Koreograf | Glumac | Uloga | Ref. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
1953 | The Affairs of Dobie Gillis | Da | Charlie Trask | ||||
1953 | Kiss Me Kate | Da | Hortensio | ||||
1953 | Give a Girl a Break | Da | Bob Dowdy | ||||
1955 | My Sister Eileen | Da | Frank | ||||
1957 | The Pajama Game | Da | |||||
1958 | Damn Yankees | Da | Da | Mambo Dancer (uncredited) | |||
1969 | Sweet Charity | Da | Da | ||||
1972 | Cabaret | Da | Da | ||||
1974 | The Little Prince | Da | Da | Actor – The Snake | |||
1974 | Lenny | Da | Da | The Interviewer (voice, uncredited) | |||
1977 | Thieves | Da | Mr. Day | ||||
1979 | All That Jazz | Da | Da | Da | |||
1983 | Star 80 | Da | Da |
Televizija[uredi | uredi izvor]
Godina | Naslov | Uloga | Napomene | Ref. |
---|---|---|---|---|
1950 | The George Burns and Gracie Allen Show | Plesna numera sa suprugom Meri An Najls | Epizoda: Gracie the Artist | |
1959 | Startime | Režiser | Epizoda: The Wonderful World of Entertainment | |
1972 | Liza with a Z | Režiser | Televizijski specijal |
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Fosse | Define Fosse at Dictionary.com
- ^ McQuiston, John T. (24. 9. 1987). „Bob Fosse, Director and Choreographer, Dies”. The New York Times. „Robert Louis Fosse was born in Chicago on June 23, 1927, the son of a vaudeville entertainer. He began performing on the vaudeville circuit as a child, and by the age of 13 he was a seasoned veteran of many burlesque shows. ...”
- ^ Tomislav Gavrić: Enciklopedija filmskih reditelja
- ^ „Hardcover in Brief”. The Washington Post. 18. 11. 1990. Arhivirano iz originala 2. 11. 2012. g. Pristupljeno 2008-08-07.
- ^ Garraty, John Arthur; Carnes, Mark C. (1999). American National Biography. Oxford University Press. ISBN 9780195127874.
- ^ Winkler, Kevin (2018-03-22). „Big Deal”. Oxford Scholarship Online. 1. ISBN 978-0-19-933679-1. doi:10.1093/oso/9780199336791.001.0001.
- ^ Wasson, Sam (2013). Fosse (na jeziku: engleski). Houghton Mifflin Harcourt. str. 44. ISBN 978-0-547-55329-0.
- ^ https://www.ibdb.com/broadway-production/dance-me-a-song-1855
- ^ IBDb profile: Max Goberman; accessed November 21, 2017.
- ^ Suskin, Steven (9. 3. 2010). Show Tunes: The Songs, Shows, and Careers of Broadway's Major Composers. Oxford University Press. str. 242. ISBN 978-0-19-988615-9.
- ^ „Liza with a 'Z”. The Internet Movie Database. 2008. Pristupljeno 2009-01-22.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Beddow, Margery (1996). Bob Fosse's Broadway. Portsmouth, New Hampshire: Heinemann. ISBN 978-0-435-07002-1.
- Gottfried, Martin (2003) [1990]. All His Jazz: The Life and Death of Bob Fosse. Bantam. ISBN 978-0-553-07038-5.
- Grubb, Kevin Boyd (1989). Razzle Dazzle: The Life and Work of Bob Fosse. St. Martin's Press. ISBN 978-0-312-03414-6.
- Wasson, Sam (2013). Fosse. Houghton Mifflin Harcourt. ISBN 978-0-547-55329-0.
- Gottfried, Martin (1998). All His Jazz: The Life and Death of Bob Fosse. Da Capo Press. str. 49, 65, 81, 85, 104, 116, 124—125, 130, 139. ISBN 978-0-306-81284-2.)
- Joosten, Michael (4. 9. 2009). Dance and Choreography. The Rosen Publishing Group. str. 4. ISBN 978-1-4358-5261-7. Pristupljeno 2017-09-21.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Bob Fosi na sajtu IMDb (jezik: engleski)
- Bob Fosi na sajtu Internet Broadway Database (jezik: engleski)
- Bob Fosi na sajtu AllMovie (jezik: engleski)
- Biografija na sajtu dance.about.com Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. maj 2010) (jezik: engleski)
- Archival footage of Ann Reinking and Gary Chryst performing in Bob Fosses's Big Noise from Winnetka in 1987 at Jacob's Pillow Dance Festival.
- Berkvist, Robert (19. 10. 2000). „Gwen Verdon, Redhead Who High-Kicked Her Way to Stardom, Dies at 75”. The New York Times. Pristupljeno 8. 8. 2009.
- Pacheo, Patrick (3. 11. 2000). „Remembering Gwen Verdon – Bob Fosse's inspiration was perhaps Broadway's greatest dancer”. Entertainment Weekly. Arhivirano iz originala 15. 12. 2013. g. Pristupljeno 8. 8. 2009.