Pređi na sadržaj

Boža Ilić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boža Ilić
Boža Ilić, autoportret, 1948.
Lični podaci
Datum rođenja(1919-04-17)17. april 1919.
Mesto rođenjaŽitni Potok, Kraljevstvo SHS
Datum smrti15. jul 1993.(1993-07-15) (74 god.)
Mesto smrtiLeskovac, SR Jugoslavija

Boža Ilić (Žitni Potok, 17. april 1919Leskovac, 15. jul 1993) je bio srpski slikar socijalističkog realizma.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Božina slika, Dubrovnik, Muzej u Smederevu

Rođen je u selu Žitni Potok kod Prokuplja. Završio je Akademiju likovnih umetnosti u klasi slikara i pedagoga Mila Milunovića. U detinjstvu je potpuno ostao bez sluha. Član Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS) postaje 1947. i od tada redovno izlaže. Likovni kritičari su ga još 1947. proglasili vodećim predstavnikom socijalističkog realizma. Njegovo delo obuhvata monumentalne figuralne kompozicije, enterijere, portrete, mrtve prirode i pejzaže. Radio je uglavnom tehnikom ulja.

Celokupno Ilićevo stvaralaštvo podeljeno je na dva perioda. Prvi do 1950. u kome je nastalo nekoliko monumentalnih kompozicija koje su snažno obojene romantičarski nadahnućem, da svedoče o davnim vremenima velikih nadanja i ponesenosti, viđenih slikarskom paletom ovog umetnika. Drugi period obuhvata period od 1950. do kraja života.[1]

Pedesetih godina socrealizam postaje prevaziđen i Boža Ilić sve više biva potiskivan i zaboravljan[2]. Više od dvadeset godina primao je socijalnu pomoć i slikao mala platna iako je bio oprobani uspešni slikar sa velikim kompozicijama.

katalog izložbe

Neke od njegovih poznatih slika su „Sondiranje terena na Novom Beogradu“ iz 1948. dimenzija 240 x 440cm kao i „Omladina gradi prugu“. Kada se posle socijalističkog realizma opredeljuje za rešavanje složenije likovne problematike poznato delo mu je „Seoska porodica“.

U Beogradu je samostalno izlagao 1953, 1955, 1958. i na mnogim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu (XXV bijenale u Veneciji 1950).

Zanimljivo je istaći da je Boža Ilić u rodnom selu, o svom trošku 1975. sazidao česmu i ukrasio je velikim mozaikom dimenzija pet i po sa dva metra. Na tom mozaiku je predstavljena Sloboda, žena u kočijama koja iz ruke pušta golubove. Ovaj mozaik je uradio motivisan primedbama njegovih kritičara da je staromodnog umetničkog izraza. Postavljanje mozaika na zid spomen česme u Žitnom potoku nije ostvareno[3]. U okolnostima partijskog jednoumlja, nije imao sreće: lokalna organizacija bivših partizana zahtevala je da se mozaik ukloni jer njima, rekli su, „sloboda nije došla na točkovima“, nego su je „krvlju izvojevali“.[4]

Imao je veliki broj izložbi, jedna od njih bila je 16.9 - 1.10. 1982. u Galeriji savremene umetnosti u Nišu.[5] 1994. je održana u Narodnom muzeju u Beogradu retrospektivna izložba in memoriam.

Njemu u čast umetnička galerija u Prokuplju nosi naziv „Boža Ilić“ i tu se svake godine održava likovna kolonija pod istim imenom. Osim toga ustanovljena je i slikarska nagrada „Boža Ilić“ koju dodeljuje Muzej Toplice u Prokuplju. Na brdu Hisar u Prokuplju 1999. otkrivene se biste Bože Ilića i Rada Drainca.

Njegova slika „Boj na Čegru” dimenzija 6,5 sa 3,5 metra nalazi se u velikoj sali Višeg suda u Nišu.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Boza Ilic, srpski slikar | Painting | Art
  2. ^ "Sondiranje terena u Žitnom potoku" (antropološke priče) Ivan Ivanović, Dosije studio, Beograd 2015, str. 169-210.
  3. ^ "Sondiranje terena u Žitnom potoku", Ivan Ivanović, Dosije studio, Beograd, 2015.
  4. ^ Muke ukletog slikara blic.rs
  5. ^ https://web.archive.org/web/20060115051438/http://www.gslu-nis.co.yu/arhiva.html
  6. ^ "Boj na Čegru" zadivljuje lepotom i veličinom („Večernje novosti”, 22. april 2018)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]