Pređi na sadržaj

Божићна прича

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Božićna priča
Korice prvog izdanja knjige (1843)
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovA Christmas Carol
AutorČarls Dikens
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Prevod
Datum
izdavanja
19. decembar 1843.

Božićna priča (engl. A Christmas Carol), takođe poznata i kao Božićna pesma, novela je Čarlsa Dikensa, prvi put objavljena u Londonu 1843. godine i ilustrovana od strane Džona Liča. Knjiga govori o Ebenezeru Skrudžu, škrtom starcu koga posećuje duh njegovog bivšeg poslovnog partnera Džejkoba Marlija, kao i duhovi prošlih, sadašnjeg i Božića koji će tek doći. Nakon njihovih poseta, Skrudž postaje ljubazniji i nežniji čovek.[1]

Dikens je napisao Božićnu priču tokom perioda kada su Britanci istraživali i ponovo procenjivali prošle božićne tradicije, uključujući pesme, uz novije običaje kao što su božićne čestitke i božićna drvca. Na njega su uticala iskustva sopstvene mladosti i božićne priče drugih autora, uključujući Vašingtona Irvinga i Daglasa Džerolda. Dikens je napisao tri božićne priče pre ove novele, a bio je inspirisan posetom jednoj od nekoliko londonskih škola za siromašnu decu. Tretman prema siromašnima i sposobnost sebičnog čoveka da se iskupi pretvarajući se u saosećajnijeg lika su ključne teme priče. Među akademicima se raspravlja o tome da li je ovo potpuno sekularna priča ili hrišćanska alegorija.[2]

Objavljeno 19. decembra, prvo izdanje rasprodato je do Badnje večeri; do kraja 1844. izašlo je trinaest izdanja. Većina kritičara je novelu ocenila pozitivno.[3] Priča je ilegalno prepisana januara 1844; Dikens je pokrenuo sudski postupak protiv izdavača, koji su bankrotirali, dodatno smanjivši Dikensov mali profit od publikacije. Napisao je još četiri božićne priče u narednim godinama. Godine 1849. počeo je sa javnim čitanjem ove priče, koje se pokazalo toliko uspešnim da je učestvovao u 127 daljih predstava do 1870. godine, godine njegove smrti. Božićna priča nikada nije izašla iz štampe i prevedena je na nekoliko jezika; priča je više puta adaptirana za film, pozorište, operu i druge medije.

Božićna priča je uslikala duh vremena viktorijanskog oživljavanja božićnih praznika. Dikens je priznao uticaj modernog zapadnjačkog obeležavanja Božića i kasnije je inspirisao nekoliko aspekata Božića, uključujući porodična okupljanja, sezonsku hranu i piće, ples, igre i prazničnu velikodušnost duha.

Radnja[uredi | uredi izvor]

The ghost of Marley walking towards Scrooge, who is warming himself by the fire
„Marlijev duh”, ilustracija iz 1843. godine

Priča je podeljena u pet poglavlja.

Prvo poglavlje[uredi | uredi izvor]

Priča počinje na sumorno, hladno Badnje veče u Londonu, sedam godina nakon smrti poslovnog partnera Ebenezera Skrudža, Džejkoba Marlija. Skrudž, škrti starac, ne voli Božić i odbija poziv na večeru svog nećaka Freda. Odbija dvojicu muškaraca koji traže donaciju od njega kako bi obezbedili hranu i grejanje za siromašne i samo nevoljno dozvoljava svom prezaposlenom, nedovoljno plaćenom službeniku, Bobu Kračitu, slobodan Božić uz platu da bi se prilagodio društvenim običajima.

Te noći Skrudža kod kuće posećuje Marlijev duh, koji luta Zemljom upleten u teške lance i kase iskovane tokom života prožetog pohlepom i sebičnošću. Marli govori Skrudžu da ima jednu šansu da izbegne istu sudbinu: posetiće ga tri duha i moraće da ih posluša ili će biti proklet nošenjem sopstvenih, mnogo težih lanaca.[4]

Drugo poglavlje[uredi | uredi izvor]

Prvi duh, Duh prošlih Božića, sprovodi Skrudža kroz božićne scene Skrudžovog detinjstva, podsećajući ga na vreme kada je bio neviniji. Scene otkrivaju Skrudžovo usamljeno detinjstvo u internatu, odnos sa njegovom voljenom sestrom Fan i božićnu zabavu koju je organizovao njegov prvi poslodavac, gospodin Fezivig, koji se prema njemu ponašao kao prema sinu. Skrudžova zanemarena verenica Bel je prikazana kako prekida njihovu vezu, pošto je shvatila da on nikada neće moći da je voli koliko voli novac. Na kraju, posećuju sada udatu Bel sa njenom velikom, srećnom porodicom na Badnje veče kada je Marli umro. Skrudž, uznemiren nakon što je čuo kako ga Bel opisuje, zahteva da ga duh ukloni iz kuće.[5]

Treće poglavlje[uredi | uredi izvor]

Drugi duh, Duh sadašnjeg Božića, vodi Skrudža na pijacu gde veseli ljudi kupuju namirnice za božićnu večeru. Duh zatim vodi Skrudža na porodičnu gozbu Boba Kračita i predstavlja mu Bobovog najmlađeg sina, Malog Tima, srećnog dečaka koji je teško bolestan. Duh obaveštava Skrudža da Mali Tim verovatno neće preživeti, osim ako se tok događaja ne promeni. Nakon toga, duh i Skrudž putuju na proslave Božića u rudarskoj kolibi, u svetioniku i na brodu na moru. Skrudž i duh zatim posećuju Fredovu božićnu zabavu. Pre nego što nestane, duh pokazuje Skrudžu dvoje odvratne, iznurene dece zvane Neznanje i Želja. On kaže Skrudžu da ih se čuva i ismema Skrudžovu brigu za njihovo dobro.[6]

Četvrto poglavlje[uredi | uredi izvor]

Black and white drawing of Scrooge and Bob Cratchit having a drink in front of a large fire
Skrudž i Bob Kračit proslavljaju Božić, ilustracija iz 1843. godine

Treći duh, Duh Božića koji će tek doći, prikazuje Skrudžu Božić u budućnosti. Tihi duh pokazuje scene u kojima je umro nevoljeni čovek, čijoj sahrani prisustvuju lokalni biznismeni samo pod uslovom da sebi obezbede ručak. Njegova čistačica, pralja i lokalni pogrebnik kradu njegovu imovinu da bi je prodali šaneru. Kada Skrudž zamoli duha da pokaže jednu osobu koja pokazuje emocije zbog njegove smrti, dobija samo zadovoljstvo siromašnog para koji se raduje tome što im njegova smrt daje više vremena da dovedu svoje finansije u red. Kada Skrudž traži da vidi nežnost povezanu sa bilo kojom smrću, duh mu pokazuje Boba Kračita i njegovu porodicu kako žale za smrću Malog Tima. Duh tada dozvoljava Skrudžu da vidi zapušteni grob, sa nadgrobnom pločom na kojoj se nalazi Skrudžovo ime. Jecajući, Skrudž se zaklinje da će promeniti svoj život.[7]

Peto poglavlje[uredi | uredi izvor]

Skrudž se na Božićno jutro budi kao promenjeni čovek. Daje veliku donaciju dobrotvornoj organizaciji koju je odbio prethodnog dana, anonimno šalje veliku ćurku u Kračitovu kuću za božićnu večeru i provodi popodne sa Fredovom porodicom. Sledećeg dana daje Kračitu povišicu, a kasnije postaje očinska figura Malom Timu. Od tada, Skrudž se prema svima odnosi sa ljubaznošću, velikodušnošću i saosećanjem, otelotvorujući duh Božića.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kosanovic, Biljana. „Božićna bajka”. Otvorena knjiga (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-16. 
  2. ^ „Kako je nastala 'Božićna priča' Čarlsa Dikensa”. BBC News na srpskom (na jeziku: srpski). 2022-12-19. Pristupljeno 2024-01-16. 
  3. ^ „ZA ZLATNU MEDALJU: BOŽIĆNA PRIČA - Čarls Dikens”. Vulkan izdavaštvo (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-16. 
  4. ^ Dikens, Čarls (2001). „Marlijev duh”. Božićna priča. Beograd: Verzalpress. str. 5—29. ISBN 86-7388-242-7. 
  5. ^ Dikens, Čarls (2001). „Prvi od tri duha”. Božićna priča. Beograd: Verzalpress. str. 30—51. ISBN 86-7388-242-7. 
  6. ^ Dikens, Čarls (2001). „Drugi od tri duha”. Božićna priča. Beograd: Verzalpress. str. 52—74. ISBN 86-7388-242-7. 
  7. ^ Dikens, Čarls (2001). „Poslednji od tri duha”. Božićna priča. Beograd: Verzalpress. str. 75—85. ISBN 86-7388-242-7. 
  8. ^ Dikens, Čarls (2001). „Kraj”. Božićna priča. Beograd: Verzalpress. str. 86—95. ISBN 86-7388-242-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dikens, Čarls (2001). Božićna priča. Beograd: Verzalpress. ISBN 86-7388-242-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]