Boško Gvozden
Boško Gvozden | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 7. januar 1950. |
Mjesto rođenja | Laminci kod Gradiška, NR BiH FNRJ |
Obrazovanje | Vojna akademija Kopnene vojske |
Vojna karijera | |
Služba | SFRJ Republika Srpska Jugoslovenska narodna armija (?—1992) Vojska Republike Srpske (1992—2004) |
Vojska | Jugoslovenska narodna armija Vojska Republike Srpske |
Čin | general-major |
Učešće u ratovima | Rat u Hrvatskoj Rat u Bosni i Hercegovini |
Odlikovanja |
Boško Gvozden (Laminci kod Gradiške, 7. januar 1950) je general-major Vojske Republike Srpske u penziji i bivši pomoćnik Ministra odbrane Republike Srpske[1]. Tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata bio je komandant 1. gradiške lake pješadijske brigade.[2]
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 1950. godine u selu Laminci, opština Gradiška, od oca Milana, zemljoradnika po zanimanju i majke Petre, domaćice.[3] Oženjen je i ima tri kćerke. Po nacionalnosti je Srbin. Porodična krsna slava je Sveti velikomučenik Georgije - Đurđevdan (6. maj).
Osnovnu školu "Braća Ribar" u završio je u Bosanskoj Gradišci 1965. kao i Gimnaziju "Enver Šiljak" 1969. Poslije gimnazije upisao je Vojnu akademiju Kopnene vojske - smjer veza u Beogradu koju je vrlodobrim uspjehom završio 1973. Istim uspjehom završio je Komandno-štabnu školu taktike Kopnene vojske u Beogradu 1991. a Školu nacionalne odbrane u Beogradu 1997. godine sa odličnim uspjehom. Tema diplomskog rada u Komandno-štabnoj školi taktike je bila "Motorizovana brigada u odbrani" (Osječko-sarajevski operativni pravac), a u Školi nacionalne odbrane "Odbrana Republike Srpske". Proizveden je u čin potporučnika 1973. godine, a unaprijeđen u čin poručnika 1974, kapetana 1977, kapetana prve klase 1981, majora 1986, potpukovnika 1991, pukovnika 1994. godine (vanredno) i general-majora 10. maja 2001. godine (vanredno).[4]
U JNA je službovao u garnizonima: Banja Luka, Sarajevo i Samobor gdje je obavljao dužnosti komandira voda u Banjoj Luci; komandira čete u Banjoj Luci; načelnika veze u 329. oklopnoj brigadi u Banjoj Luci; komandanta bataljona veze u 4. korpusu 2. vojne oblasti Sarajevo; načelnika štaba, ujedno zamjenika komandanta. Početak oružanih sukoba u SFRJ zatekao ga je u garnizonu Samobor. Na posljedljoj dužnosti u JNA bio je načelnik štaba, a ujedno zamjenik komandanta puka veze u 5. vojnoj oblasti u Samoboru, u činu potpukovnika.
U Vojsci Republike Srpske je od 15. maja 1992. do 14. decembra 1995. godine. Za vrijeme Odbrambeno-otadžbinskog rata bio je komandant puka veze Glavnog štaba Vojske Republike Srpske; komandanta 1. gradiške brigade[5] u 1. krajiškom korpusu Vojske Republike Srpske i istovremeno dužnost komandanta privremenih sastava (taktičke grupe i operativne grupe); načelnika veze u organu za radove Sektora za operativno-štabne poslove Generalštaba Vojske Republike Srpske; načelnika Uprave za odnose sa inostranim vojnim predstavnicima i međunarodnim organizacijama (načelnik Uprave za međunarodnu vojnu saradnju), ujedno pomoćnik ministra, u Ministarstvu odbrane Republike Srpske i dužnost vojnog savjetnika srpskog člana Predsjedništva BiH.
Rukovodio je formiranjem puka veze Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i sistema veza u novim uslovima i na novoj teritoriji. Sistem je omogućio neprekidnost komandovanja u najsloženijim uslovima ratovanja, sa prekidom jedino za vrijeme NATO bombardovanja.
Penzionisan je 7. marta 2002. godine. Poslije penzionisanja nastavio je sa radom u Vojsci Republike Srpske po ugovoru do kraja 2004. godine, a u daljem ugovor nije produžen zbog njegovog protivljenja ukidanju Vojske Republike Srpske, nakon čega mu je tadašnji predsjednik Republike Srpske potpisao ukaz o prestanku službe u Vojsci Republike Srpske. Sada radi kao saradnik u notarskoj kancelariji. Sa porodicom živi u Banjoj Luci.[4] Bio je svjedok odbrane generala Ratka Mladića pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu.[6]
Odlikovanja i priznanja
[uredi | uredi izvor]Odlikovan u JNA:
- Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima,
- Orden rada sa srebrnim vencem
Odlikovan u VRS:
- Karađorđeva zvijezda trećeg reda.
Tokom službe ocjeljivan je deset puta, pet puta ocjenom ističe se i pet puta ocjenom naročito se ističe.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „VRS ne čuva ni Karadžića ni Mladića”. Glas javnosti. 1. 12. 2001. Pristupljeno 20. 11. 2019.[mrtva veza]
- ^ „Obilježena 27. godišnjica osnivanja Gradiške i Srbobranske brigade”. Grad Gradiška. 17. 6. 2019. Pristupljeno 26. 12. 2019.
- ^ a b Blažanović Jovo, Generali Vojske Republike Srpske, Banja Luka : Boračka organizacija Republike Srpske, 2005
- ^ a b Generali Republike Srpske 1992-2017 : biografski rječnik / Savo Sokanović i dr, Banja Luka : Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske : Boračka organizacija Republike Srpske, 2017.
- ^ „OBILjEŽENA 27. GODIŠNjICA OSNIVANjA GRADIŠKE I SRBOBRANSKE BRIGADE”. Grad Gradiška. 17. 6. 2019. Pristupljeno 20. 11. 2019.
- ^ „Pohvale velikom šarmeru Mladiću”. Seanse agency. 3. 9. 2014. Pristupljeno 20. 11. 2019.[mrtva veza]