Buar je selo u opštini Užice u Zlatiborskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1082 stanovnika. Buar je smešten pravcem sever-severoistok u odnosu na užičku kotlinu, a na padinama Jelove gore, najviši vrh je Đakov kamen (1003 mnv). Selo se sastoji od sledećih celina: Bele vode i Sinjevac, Terazijski Buar ili Spasovnjača, Porski Buar, Koštički Buar, Visovi, Đerićevina i Čakovina. Stanovništvo je poreklom iz severne Crne Gore i istočne Hercegovine, doseljavano u periodu od kraja 18. veka do sedme decenije 19. veka. Među najstarijim familijama su Adžići, Gmizovići, Đerići, Čelikovići, Božovići, Bajčetići, Polimčevići. Selo prislavljava Spasovdan. Na početku otomanske vlasti, selo se zvalo Koščica, a na kraju turskog vladanja, polovinom 19. veka, pripadalo je džamiji u Sinjevcu, kao hasovina. Sve do polovine 20. veka, preko sela je vodio put za Valjevo. U selu se nalazi kuća srpskog pesnika Ljubomira Simovića, koji je ovde 1990. godine napisao knjigu eseja Kovačnica na Čakovini.
U selu Buar živi 1105 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,7 godina (36,8 kod muškaraca i 38,7 kod žena). U naselju ima 389 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,64.
Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).