Bug
Bug Західний Буг; Захо́дні Буг; Bug | |
---|---|
Opšte informacije | |
Dužina | 772 km |
Basen | 39.400 km2 |
Pr. protok | 110 m3⁄s |
Sliv | Narev → Visla → Baltičko more |
Vodotok | |
Izvor | Podoljsko pobrđe 49° 53′ 33.6″ N 25° 0′ 59.9″ E / 49.892667° S; 25.016639° I |
V. izvora | 310 m |
Ušće | u reku Narev 52° 30′ 24″ N 21° 05′ 04″ E / 52.50667° S; 21.08444° I |
V. ušća | 75 m |
Uk. pad | 235 m |
Geografske karakteristike | |
Država/e | Ukrajina Belorusija Poljska |
Pritoke | Khuchva, Uherka, Krzna, Toczna, Liwiec, Muhavec, Nurzec, Brok, Solotvyna, Rokitna, Holoyivka, Spasivka, Bialystok, Studzianka, Varezhanka, Zolochivka, Włodawka, Cetynia, Buczynka, Pulwa, Ljasnaja, Poltva River, Kałamanka, Rata, Solokiya River, Ług, Bukowa, Fiszor, Udal, Kamianka, Kołodziejka, Pukawka, Izivka, Bystryak, Gara, Zolotukha, Kamenka, Neretva, Pitushok, Topkjy, Sarenka, Warężanka, Czyżówka |
Reka na Vikimedijinoj ostavi |
Bug ili Zapadni Bug (polj. Bug; ukr. Західний Буг; blr. Захо́дні Буг; rus. Западный Буг) reka je u istočnoj Evropi i leva pritoka reke Narev (deo basena reke Visle i Baltičkog mora).
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Reka Bug izvire u Podoljskom pobrđu na severoistoku Ukrajine, teče prema severu do grada Bresta gde naglo skreće ka zapadu, i uliva se u reku Narev kod grada Serocka u Mazovskom Vojvodstvu Poljske na oko 24 km nizvodno od njenog ušća u reku Vislu.
Ukupna dužina vodotoka je 772 km, od čega je najveći deo preko teritorije Poljske (587 km). Ukupna površina slivnog područja Buga je 73.470 km², a prosečan godišnji protok u donjem delu toka je 110 m³/s. Preko kanala Dnjepar—Bug je povezan sa rijekom Dnjepar i sa Crnim morem. Pod ledom je od kraja decembra do kraja marta.
Srednji deo Buga predstavlja deo prirodne međudržavnu granicu između Poljske i Ukrajine, a potom i Poljske i Belorusije. Tradicionalno, njen donji deo toka se smatra granicom između pravoslavlja na istoku i katolicizma na zapadu. Tokom Drugog svetskog rata, nakon nemačke invazije na Poljsku rijeka Bug je bila granica između Vermahta i sovjetske Crvene armije.
Pritoke
[uredi | uredi izvor]- Najvažnije leve pritoke reke Bug su: Zoločivka, Poltva, Solokija, Bukava, Hučva, Uherka, Livjec i Rata.
- Najvažnije desne pritoke su: Luga, Muhavec, Ljasnaja, i Nurec.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- M., Suvorov A. Belovežskaя puщa. Dыhanie prirodы. Legendы i bыli. Pamяtniki prirodы. Udivitelьnoe i zamečatelьnoe (2008). Brest: Suvorov A. M. ISBN 978-985-90178-1-0. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć). - Забокрицкая М. Р., Хильчевский В. К., Манченко А. П. Гидроэкологическое состояние бассейна Западного Буга на территории Украины. — К.: Ника-центр, 2006. — 184 с. (укр.)
- Dolina reke Bug Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. mart 2006)(jezik: poljski)
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Indeksnый poisk po vodoemam Belarusi - reka Zapadnый Bug (jezik: ruski) (jezik: beloruski)
- Буг Западный // Энциклопедический словарь Брокгауза и Ефрона: В 86 томах (82 т. и 4 доп.). — СПб., 1890—1907. (jezik: ruski)
- Bug at GEOnet Names Server[мртва веза] (jezik: engleski)