Pređi na sadržaj

Velika nagrada Turske 2008.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Velika nagrada Turske 2008.
Trka 5 od 18 u sezoni 2008.
Detalji o trci
Datum 11. maj 2008.
Zvanični naziv IV Petrol Ofisi Turkish Grand Prix[1][2]
Lokacija Istanbul park, Istanbul, Turska
Staza Stalni objekat za trke
Dužina staze 5,340[1] km
Distanca 58[1] krugova, 309,720[1] km
Vrijeme Sunčano
Temperatura vazduha: 17°C[3]
Pol pozicija
Vozač
Ferari
Vrijeme 1:27.617
Najbrži krug
Vozač Finska Kimi Rejkenen Ferari
Vrijeme 1:26.506 (u 20 krugu)
Podijum
Pobjednik
Ferari
Drugoplasirani
Maklaren–Mercedes
Trećeplasirani
Ferari


Velika nagrada Turske 2008. (zvanično IV Petrol Ofisi Turkish Grand Prix) trka je formule 1 održana 11. maja 2008, na stazi Istanbul park, u Istanbulu, Turska. Sedma je trka u okviru sezone 2008 i osma trka za Veliku nagradu Turske. Održana je nakon Velike nagrade Španije, a prije Velike nagrade Monaka.

Na stazi ukupne dužine 309,720 km, gdje je voženo 58 krugova, pobijedio je vozač [[Skuderija Ferari|Ferarija, Felipe Masa, koji je startovao sa pol pozicije. Na drugom mjestu završio je vozač Maklaren–Mercedesa – Luis Hamilton, dok je na trećem mjestu završio Kimi Rejkenen iz Ferarija.

Masa je startovao sa pol pozicije, ispred vozača Maklarena, Kovalajnena i Hamiltona, dok je drugi vozač Ferarija – Kimi Rejkenen startovao sa četvrtog mjesta. U prvoj krivini, Rejkenen je dotakao Kovalajnena o oštetio mu prednju gumu. Vozilo bezbjednosti je izašlo na stazu zbog incidenta, ali se zadržalo samo jedan krug. Hamilton je planirao da odradi tri stajanja, jedno više od vozača Ferarija; bio je brži od Mase zbog manje količine goriva u rezervoaru i obišao ga je u 24 krugu, ali se nakon trećeg odlaska u boks vratio na stazu iza Mase, ali ispred Rejkenena, koji je bio lider šampionata. Masa je ostvario pobjedu u sezoni, 3.7 sekundi ispred Hamiltona, dok je Rejkenen završio na trećem mjestu, dodatnih pola sekunde iza. Vozači BMV Zaubera, Robert Kubica i Nik Hajdfeld završili su na četvrtom i petom mjestu.[4]

Prije trke, tim Super Aguri je istupio iz šampionata formule 1, zbog finansijskih problema, nakon čega je ostalo deset timova.[5] Pol pozicija i pobjeda Felipea Mase bile su treće uzastopne na Velikoj nagradi Turske, nakon što je pobijedio na trci, startujući sa pol pozicije 2006, i 2007.[4] Rubens Barikelo je startovao svoju 257 trku, srušivši prethodni rekord Rikarda Patresea od 256. Nakon trke, Rejkenen je zadržao vođstvo sa 35 bodova, ispred Hamiltona i Mase sa po 28. Kubica je pao na 24 mjesto sa 24 boda, ispred Hajdfelda sa 20. U konkurenciji konstruktora, Ferari je ostao lider sa 63 boda, ispred BMV Zaubera sa 44 i Maklarena sa 42. Vilijams je ostao na četvrtom mjestu sa 13 bodova, dok je Red bul sa 10 došao do petog mjesta.

Izvještaj

[uredi | uredi izvor]

Pozadina

[uredi | uredi izvor]
Rubens Barikelo, postavio rekord od 257 voženih trka u formuli 1.

Na trci je učestvovalo 10 timova sa po dva vozača. Timovi (takođe poznati kao konstruktori) koji su učestvovali su: Maklaren–Mercedes, Ferari, Vilijams, Reno, Honda, Fors Indija, BMV Zauber, Tojota, Red bul i Toro Roso, jedan manje nego na prethodnoj trci u sezoni, jer je Super Aguri istupio iz šampionata.[6]

Prije trke, Kimi Rejkenen je bio lider šampionata sa 29 bodova, ispred Hamiltona sa 20 i Kubice sa 19. Masa je bio na četvrtom mjestu sa 18 bodova, ispred Hajdfelda sa 16. U konkurenciji konstruktora, Ferari je bio lider sa 47 bodova, ispred BMV Zaubera sa 35 i Maklarena sa 34. Vilijams je bio na četvrtom mjestu sa 12 bodova ispred Tojote sa 9 i Red bula sa 8.[7] Trka je bila 257 za Rubensa Barikela, koji je tako srušio prethodni rekord od 256 voženih trka, koji je držao Rikardo Patrese.[8] Tačna trka na kojoj je oborio rekord je sporna, s obzirom na to da se kvalifikovao, ali zbog problema sa mjenjačem nije startovao Veliku nagradu Španije 2002.[9] Barikelo i Honda su odlučili da rekord proslave u Turskoj, povodom čega su izdali saopštenje, u kojem navode: „zbog nedostatka koncezusa u pogledu toga koja je trka Rubensova 257, Rubens će rekordno 257 pojavljivanje na Velikim nagradama proslaviti na Velikoj nagradi Turske“.[8][10] Honda mu je za trku spremila posebnu kacigu sa brojem 257, dok je broj stavljen i na bolid.[11] Patrese je izjavio da se osjeća tužno što je njegov rekord srušen, ali je dodao da su rekordi tu da bi se rušili.[12] Barikelo i Patrese su se takmičili zajedno samo jednu sezonu, 1993, kada je Barikelo debitovao u timu Džordan, dok je Patrese vozio poslednju sezonu u timu Beneton.[12]

Tim Super Aguri je imao finansijskih problema nakon što je propao predloženi dogovor o preuzimanju tima od strane kompanije Dubai internašonal Kapital, pod „Magma grupom“.[13] Početkom nedelje pred trku, kada je vlasnik tima, Aguri Suzuki, objavio koliko je stanje teško, FIA, vladajuće tijelo formule 1, blokirala je sredstva tima. Odluka je donesena nakon što je izvršni direktor Honde, čije motore koristi tim, Nik Fraj, obavijestio FIU da Super Aguri neće voziti trku u Turskoj.[14] Suzuki je otkrio da njihovi finansijski problemi ne mogu biti riješeni uz pomoć glavnog sponzora i da nema izbora osim da istupi iz formule 1, što je tim zvanično uradio 6. maja. Super Aguri je debitovao u formuli 1 na Velikoj nagradi Bahreina 2006, dok je prve bodove osvojio na Velikoj nagradi Španije 2007, nakon 22 vožene trke; sezonu 20017 završili su na devetom mjestu u šampionatu, sa četiri boda.[15]

Osnivač tima Super Aguri, Aguri Suzuki, objavio je da se tim povlači iz formule 1 pred Veliku nagradu Turske.

Plan tima Toro Roso da predstavi na trci novi bolid, STR3, odložen je zbog nedostatka rezervnih djelova, nakon udesa koji je Sebastjen Burde imao na treningu pred prethodnu trku u sezoni, kada je oštetio šasiju.[16] Toro Roso je koristio unaprijeđenu verziju bolida iz 2007, STR2, za prve četiri trke u sezoni, ali su morali da isti bolid koriste i u Turskoj.[16][17] Drugi vozač tima, Sebastijan Fetel izjavio je da je razočaran što novi bolid nije spreman.[18]

Ferari je odlučio da ne koriste novi nos za bolid, koji su koristili na prethodnoj trci u sezoni, Velikoj nagradi Španije, zbog prirode staze u Turskoj, na kojoj je slab aerodinamički pritisak.[19] Menadžer tima, Luka Baldiseri izjavio je: „vozila koja koriste Kimi i Felipe su u suštini na istim specifikacijama koje smo koristili u Španiji, sa izuzetkom toga što na Istanbul parku nećemo koristiti prorezani nos. To je zato što je ovo rješenje mnogo efikasnije na stazama sa srednjim i velikim aeronautičkim pritiskom, dok se u Turskoj zahtijeva manji. Novi nos je radio veoma dobro, ali kao što smo rekli kada je debitovao u Barseloni, koristićemo ga jedino na stazama gdje će donijeti prednost nad konvencionalnim komponentama“.[19]

Vozač Maklarena, Hejki Kovalajnen osjećao se dobro u danima pred trku.[20] Na prethodnoj trci, doživio je ozbiljan udes, nakon kojeg je imao manju vrtoglavicu, ali nije ozbiljnije povrijeđen.[20] Istakao je da je spreman da vozi ponovo, izjavivši: „došao sam ovdje danas uvjeren da ću proći test FIE, jer se osjećam 100% i da se ne osjećam 100%, rekao bih timu i ostao bih kući. Moje pripreme za vikend protekle su dobro, imali smo dosta treninga sposobnosti“.[21]


Trening i kvalifikacije

[uredi | uredi izvor]
Mark Veber, slupao se na drugom, pa ostvario najbolje vrijeme na trećem treningu.

Tri trening sesije održane su prije trke u nedelju. Dvije sesije održane su u petak, prva od 10:00 do 11:30, druga od 14:00 do 15:30, dok je treća sesija održana u subotu od 11:00 do 12:00.[22] U prvoj sesiji, nekoliko velikih mokrih dionica na stazi, koje su uzrokovane kasnim čišćenjem staze, a ne kišom, odvratio je vozače od izlaska na stazu, ostavljajući frustrirane timove u pit stopu, čekajući da se staza osuši, dok je situaciju pogoršala niska temperatura.[23] Nakon što su vozači izašli, većina je izletjela sa staze ili su se okrenuli.[23] Rejkenen je odvezao samo tri kruga, nakon čega je napustio trening zbog problema sa mjenjačem, završivši na poslednjem mjestu.[23] Felipe Masa je bio najbrži, sa vremenom od 1:27.323, ispred Hejkija Kovalajnena i Luisa Hamiltona. Fernando Alonso je postavio četvrto najbolje vrijeme, ispred Džensona Batona i Kazukija Nakadžime, dok su top deset kompletirali Nik Hajdfeld, Rubens Barikelo, Nelson Pike junior i Timo Glok.[23] Nakon sesije, Fizikela je dobio kaznu od tri pozicije, zbog izlaska iz boksa kada su i dalje bila upaljena crvena svijetla.[24]

Druga sesija održana je po suvom vremenu, ali je staza i dalje bila vlažna.[25] Nakon 30 minuta, vozač Red bula – Mark Veber udario je u barijere u krivini 6, prilikom čega je ozbiljno oštetio bolid, ali nije povrijeđen.[25] Nije mogao da odveze više nijedan krug i završio je na 19 mjestu, a sesija je prekinuta dok su maršali čistili stazu.[25] Rejkenen je bio najbrži, sa vremenom od 1:27.543, ispred Hamiltona i Mase.[25] Dejvid Kultard završio je četvrti, ispred Kovalajnena, dok je šesto najbolje vrijeme ostvario Robert Kubica. Jarno Truli završio je sedmi, dok su top deset kompletirali Nakadžima, Alonso i Hajdfeld.[25] Treća sesija održana je u subotu ujutru, po uglavnom suvoj stazi, dok je bilo nekoliko vlažnih sekcija zbog kiše koja je prethodno padala.[26] Mark Veber je bio najbrži, sa vremenom od 1:27.030, ispred Alonsa i Kultarda.[26] Rozberg je postavio četvrto najbolje vrijeme, ispred Mase i Trulija, dok je Hamilton završio sedmi. Top deset kompletirali su Timo Glok, Baton i Pike, dok su Rejkenen i Kovalajnen završili na 11 i 12 mjestu.[26]

Felipe Masa, ostvario je treću uzastopnu pol poziciju u Turskoj, a zatim ostvario i treću uzastopnu pobjedu.

Kvalifikacije su održane u subotu poslije podne, bile su podijeljene u tri perioda, koji su imenovani kao Q1, Q2 i Q3. Prvi period trajao je 20 minuta i u njemu su iz daljih kvalifikacija eliminisani vozači koji su završili ispod 15 mjesta. Drugi period trajao je 15 minuta i u njemu su iz daljih kvalifikacija eliminisani vozači koji su završili ispod desetog mjesta. Poslednji period trajao je 12 minuta i u njemu je učestvovalo prvih deset vozača iz drugog perioda, koji su odlučivali o startnim pozicijama pred trku.[27] Vozačima koji se nisu kvalifikovali za poslednji period kvalifikacija dozvoljeno je da dopune gorivo pred trku, dok vozačima koji su učestvovali u poslednjem periodu nije bila dozvoljena dopuna prije trke, zbog čega su poslednji period kvalifikacija vozili sa više goriva nego u prva dva perioda[22]

„Veoma sam srećan zbog osvajanja treće uzastopne pol pozicije na ovoj stazi. Stvarno je motivišuće i bilo bi fantastično uraditi isto sjutra na trci“.

Felipe Masa, nakon osvajanja pol pozicije.[28]

U prvom periodu, Masa je postavio najbolje vrijeme, ispred Hamiltona. Najbrži od vozača koji nisu prošli dalje bio je Nakadžima, koji je završio na 16 mjestu, desetinku iza Sebastijana Fetela. dok su u prvom periodu eliminisani još Nelson Pike junior, Sebastjen Burde, Đankarlo Fizikela, i Adrijan Zutil.[29] Nakon kvalifikacija, Burde je istakao da je bio zaglavljen iza oba vozača Fors Indije, zbog čega je ostvario slab rezultat, izjavio je: „loš saobraćaj, uglavnom momci iz Fors Indije, uništili su mi podne. U prvom krugu, zadržao me je Zutil u krivini 3, a u drugom krugu bio sam iza Fizikele u krivini 8“.[30] Fizikela je završio kvalifikacije na 19 mjestu, ali je zbog kazne dobijene na prvoj trening sesiji, startovao sa poslednjeg, 20 mjesta.[29] Najbrži u drugom periodu bio je Kimi Rejkenen, ispred Kubice i Mase. Najbrži od vozača koji nisu prošli u treći period bili su Niko Rozberg i Rubens Barikelo, dok su u drugom periodu eliminisani još Baton, Fetel i Glok.[29] U trećem periodu, za pol poziciju borili su se vozači Ferarija i Maklarena. Pol poziciju osvojio je Masa, sa vremenom od 1:27.617, ispred Kovalajnena i Hamiltona,[29] koji je odlučio da ne vozi krug na mekšim gumama, jer je osjetio da idu slabije u drugom dijelu kruga.[31] Poslednji krug odvezao je na tvrđim gumama i završio na trećem mjestu.[31] Nakon kvalifikacija izjavio je da mu je izbor guma bio pogrešan,[32] ali je promijenio mišljenje narednog dana, kada je provjerio telemetrijske podatke.[33] Lider šampionata, Rejkenen, kvalifikovao se na četvrtom mjestu, ispred Kubice i Vebera; Alonso je završio na sedmom mjestu, dok su top deset kompletirali Truli, Hajdfeld i Kultard.[29]

Trka

[uredi | uredi izvor]
Luis Hamilton, završio na drugom mjestu.

Na startu, u prvoj krivini, Hamilton je obišao Kovalajnena za drugo mjesto.[34] Rejkenen je loše startovao i pritisnut je u prvoj krivini od strane Kovalajnena.[35] Rejkenenovo prednje krilo dotaklo je Kovalajnenovu zadnju lijevu gumu, zbog čega je morao u boks i pao je na poslednje, 18 mjesto.[35][36] Rejkenen je oštetio prednje krilo, ali je mogao da nastavi bez promjene, ali su ga obišli prvo Kubica, a zatim i Alonso.[36] Fetel i Zutil su se sudarili, zbog čega su morali u boks, Fetel zbog gume, Zutil na promjenu prednjeg krila.[37][38] U prvoj krivini takođe su se sudarili Fizikela i Nakadžima,[36] nakon što je Fizikela zakočio kasno i nije mogao da izbjegne kontakt.[39] Fizikela je napustio trku odmah, dok je Nakadžima, koji je ostao bez prednjeg i zadnjeg krila, uspio da ode u boks, nakon čega je napustio trku.[36] Zbog sudara, vozilo bezbjednosti je izašlo na stazu.[36]

Vozilo bezbjednosti je izašlo sa staze na kraju drugog kruga i trka je restartovana, sa Masom na čelu,[36] dok je Rejkenen obišao Alonsa za četvrto mjesto.[36] Između četvrtog i sedmog kruga, Masa i Hamilton su se smjenjivali sa najbržim krugovima, dok je Masa stekao sekundu i po prednosti.[36] Dvojica lidera su se udaljili od Kubice, kojeg je dostigao Rejkenen.[36] Kovalajnen je obišao Zutila u 12, a zatim i Fetela u 17 krugu za 16 mjesto.[36] Hamilton je sa nekoliko najbržih krugova zaredom smanjio zaostatak za Masom na 7 desetinki u 15 krugu.[36] Alonso je prvi od vodećih vozača otišao u boks, u 15 krugu i na stazu se vratio na desetom mjestu;[35] Hamilton je otišao u boks krug kasnije i vratio se na stazu na šesto mjesto, dok je Masa u boks otišao u 18 krugu, kad i Kubica, zahvaljujući čemu je Rejkenen preuzeo vođstvo.[36] Rejkenen je postavio najbrži krug trke u 20 krugu, sa vremenom od 1:21.506, a na kraju 21 kruga, otišao je u boks, kada i Hajdfeld, koji je u tom trenutku bio na drugom mjestu[2][36] Rejkenen se vratio na stazu na trećem mjestu, ispred Kubice, dok se Hajdfeld vratio ispred na petom mjestu, ispred Alonsa i Vebera.[35][36] Masa je preuzeo vođstvo, dok je Hamilton zaostajao 0.8 sekundi.[36] Sa manje goriva u rezervoaru i sa namjerom da obavi stajanje više od vozača Ferarija, Hamilton je dostigao i obišao Masu u 24 krugu, u krivini 12.[36] Hamilton je tako preuzeo vođstvo, ispred Mase i Rejkenena.[36]

Hamilton se brzo udaljio od Mase, praveći prednost od sekunde po krugu.[36] Burde se okrenuo na stazi, zadnja suspenzija je prestala da radi i morao je da napusti trku.[35][36][40] Poredak prvih pet ostao je isti, Hamilton je bio lider, slijedili su Masa, Rejkenen, Kubica i Hajdfeld.[36] Hamilton je napravio prednost od šest sekundi, nakon čega je otišao u boks po drugi put, u 32 krugu.[35] Na stazu se vratio na trećem mjestu, 2.6 sekundi iza drugoplasiranog Rejkenena.[36] Kovalajnen je obišao Gloka u 34 krugu, ali je Glok odmah povratio poziciju, a dva kruga kasnije obišao je Batona.[36]

Kimi Rejkenen, završio na trećem mjestu.

Osam krugova nakon što je Hamilton bio u boksu, Masa je otišao na drugo stajanje, i Rejkenen je preuzeo vođstvo.[36] Masa se na stazu vratio na trećem mjestu, dok je Rejkenen otišao u boks u 43 krugu i Hamilton je preuzeo vođstvo.[36] Rejkenen se vratio na stazu na trećem mjestu, sedam sekundi iza Mase, koji je zaostajao 14 sekundi iza Hamiltona.[35] U 45 krugu, Hamilton je otišao treći put u boks; vratio se na stazu na drugom mjestu, iza Mase, ali ispred Rejkenena.[36]

Iza vodećeg trija bili su vozači BMV Zaubera, Kubica i Hajdfeld, a slijedili su Alonso, Truli, Veber, Rozberg, Kultard i Kovalajnen.[36] U 48 krugu, Kovalajnen je obišao Kultarda, a krug kasnije i Rozberga, koji je odmah u sledećoj krivini vratio poziciju.[36] Kovalajnen je morao u boks u 50 krugu i na stazu se vratio na 13 mjestu.[36] Masa je sačuvao vođstvo do kraja i pobijedio 3.7 sekundi ispred Hamiltona, dok je Rejkenen završio na trećem mjestu, dodatnih pola sekunde iza. Pobjeda Mase bila je njegova treća zaredom na Velikoj nagradi Turske i druga u sezoni.[6][36] Vozači BMV Zaubera, Kubica i Hajdfeld, završili su na četvrtom i petom mjestu, ispred Alonsa. Veber je završio na sedmom mjestu, dok su top deset kompletirali Rozberg, Kultard i Truli.[6] Baton je završio na 11 mjestu, ispred Kovalajnena, koji je uspio da se vrati nakon sudara na startu i pada na poslednje mjesto.[36][41] Glok je završio na 13 mjestu, nakon što ga je u finišu obišao Kovalajnen. Barikelo, Pike, Zutil i Fetel završili su kao poslednji klasifikovani vozači.[6]

Nakon trke

[uredi | uredi izvor]

„Oduševljen sam rezultatom danas, mislim da je ovo moja najbolja trka ikada. Nije oko pobjeđivanja, već oko osjećaja da ste izvukli 100% iz sebe i automobila, ja sam to uradio danas. Prije trke, naše predviđanje je bilo da ću završiti peti ako sve bude dobro, tako da je drugo mjesto bonus. Nisam bio srećan sa performansama juče i možda da sam uspio da uzmem pol poziciju, mogao bih da pobijedim. Ipak, znali smo da ćemo koristiti strategiju od tri pit stopa, iz opreza jer smo imali nekih problema sa gumama“.

Luis Hamilton, nakon trke[42]

Tri prvoplasirana vozača izašla su na podijum za ceremoniju i pres konferenciju. Masa je ostvario treću pobjedu zaredom u Turskoj, nakon čega je istakao da je zadovoljan i da je bio miran znajući da će Hamilton tri puta u boks, izjavio je: „bila je jako teška trka, ali tim je radio magično, dajući mi sjajan automobil. Kada me je Hamilton dostigao sa izvanrednim tempom, odlučio sam da ne rizikujem mnogo; tim me je obavijestio da ima manje goriva, iako nismo bili sigurni da će ići na strategiju od tri odlaska u pit stop. Kada je to postalo jasno, bili smo mirniji, znajući da sve imamo na svom mjestu, za pobjedu“.[42] Hamilton je rekao da je osjetio da je Maklaren smanjio razliku iza Ferarija i da je veoma uzbuđen oko sledeće trke, u Monaku.[42]

Direktor Maklarena, Ron Denis, istakao je da je zadovoljan vožnjom Hamiltona, izjavivši: „danas smo vidjeli potpuno fenomenalnu vožnju od strane Luisa, u kojoj se prilagodio strategiji tri pit stopa, koju smo morali da primijenimo jer smo bili zabrinuti zbog guma“.[42] Rejkenen je nakon trećeg mjesta istakao da je vikend bio težak, izjavivši: „bio je težak vikend, ali šest bodova je definitivno bolje nego ništa. Na startu, bio sam skoro pored Hejkija, ali onda je on usporio i morao sam da kočim da bih izbjegao veliki sudar. Dodirnuli smo se dovoljno da oštetimo moje prednje krilo; nije to bio ozbiljan problem, ali definitivno nije pomogao mojoj trci“.[42] Dodao je da se odlučio da ne mijenja oštećeno prednje krilo, jer bi proces trajao previše dugo.[43]

Đankarlo Fizikela (lijevo) i Kazuki Nakadžima (desno), sudarili su se u prvom krugu, zbog čega su obojica morala da napuste trku.

Fizikela se sudario u prvom krugu sa Nakadžimom, zbog čega su obojica morala da napuste trku. Za sudar je okrivio Burdea, izjavivši: „imao sam dobar start, ali onda je Burde kočio i promijenio pravac dvaput i ja nisam mogao da zakočim na vrijeme i udario sam u bolid Vilijamsa“.[42] Nakadžima je istakao da ne zna šta se desilo, izjavivši: „ne znam tačno šta se desilo, ušao sam u prvu krivinu prateći momke naprijed. Nisam promijenio liniju i odjednom sam udaren otpozadi“.[42] Burde je izjavio da je imao problema sa bolidom: „nešto se slomilo u zadnjem dijelu automobila... Ulazeći u krivinu 12, zakočio sam kao i obično i automobil je otišao u stranu, osjetio sam da je zadnji desni ćošak automobila otpao i okrenuo me je“.[42]

Nakon trke, Rejkenen je ostao lider u šampionatu sa 35 bodova, ispred Hamiltona i Mase sa po 28. Kubica je pao na četvrto mjesto sa 24 boda, ispred Hajdfelda sa 20. U konkurenciji konstruktora, Ferari je ostao lider sa 63 boda, ispred BMV Zaubera sa 44 i Maklarena sa 42. Vilijams je ostao na četvrtom mjestu sa 13 bodova, dok je Red bul sa 10 došao do petog mjesta, ispred Tojote sa 9 bodova.[44]

Rezultati

[uredi | uredi izvor]

Kvalifikacije

[uredi | uredi izvor]
Poz BR Vozač Tim Prvi dio Drugi dio Treći dio Startna
pozicija
1 2 Brazil Felipe Masa Ferari 1:25.994 1:26.192 1:27.617 1
2 23 Finska Hejki Kovalajnen Maklaren–Mercedes 1:26.736 1:26.290 1:27.808 2
3 22 Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton Maklaren–Mercedes 1:26.192 1:26.477 1:27.923 3
4 1 Finska Kimi Rejkenen Ferari 1:26.457 1:26.050 1:27.936 4
5 4 Poljska Robert Kubica BMV Zauber 1:26.761 1:26.129 1:28.390 5
6 10 Australija Mark Veber Red bul–Reno 1:26.773 1:26.466 1:28.417 6
7 5 Španija Fernando Alonso Reno 1:26.836 1:26.522 1:28.422 7
8 11 Italija Jarno Truli Tojota 1:26.695 1:26.822 1:28.836 8
9 3 Njemačka Nik Hajdfeld BMV Zauber 1:27.107 1:26.607 1:28.882 9
10 9 Ujedinjeno Kraljevstvo Dejvid Kultard Red bul–Reno 1:26.939 1:26.520 1:29.959 10
11 7 Njemačka Niko Rozberg Vilijams–Tojota 1:27.367 1:27.012 11
12 17 Brazil Rubens Barikelo Honda 1:27.355 1:27.219 12
13 16 Ujedinjeno Kraljevstvo Dženson Baton Honda 1:27.428 1:27.298 13
14 15 Njemačka Sebastijan Fetel Toro Roso–Ferari 1:27.442 1:27.412 14
15 12 Njemačka Timo Glok Tojota 1:26.614 1:27.806 15
16 8 Japan Kazuki Nakadžima Vilijams–Tojota 1:27.547 16
17 6 Brazil Nelson Pike junior Reno 1:27.568 17
18 14 Francuska Sebastjen Burde Toro Roso–Ferari 1:27.621 18
19 21 Italija Đankarlo Fizikela Fors Indija–Ferari 1:27.807 20[1]
20 20 Njemačka Adrijan Zutil Fors Indija–Ferari 1:28.325 19
Izvor:[29]
  • ^1 Đankarlo Fizikela je dobio kaznu od tri pozicije, zbog napuštanja pit stopa u trenutku kada su bila upaljena crvena svijetla, tokom prve trening sesije.[24]

Trka

[uredi | uredi izvor]
Poz Br Vozač Tim Krugovi Vrijeme/Povukao se Start Bodovi
1 2 Brazil Felipe Masa Ferari 58 1:26:49.451 1 10
2 22 Ujedinjeno Kraljevstvo Luis Hamilton Maklaren–Mercedes 58 +3.779 3 8
3 1 Finska Kimi Rejkenen Ferari 58 +4.271 4 6
4 4 Poljska Robert Kubica BMV Zauber 58 +21.945 5 5
5 3 Njemačka Nik Hajdfeld BMV Zauber 58 +38.741 9 4
6 5 Španija Fernando Alonso Reno 58 +53.724 7 3
7 10 Australija Mark Veber Red bul–Reno 58 +1:04.229 6 2
8 7 Njemačka Niko Rozberg Vilijams–Tojota 58 +1:11.406 11 1
9 9 Ujedinjeno Kraljevstvo Dejvid Kultard Red bul–Reno 58 +1:15.270 10
10 11 Italija Jarno Truli Tojota 58 +1:16.344 8
11 16 Ujedinjeno Kraljevstvo Dženson Baton Honda 57 +1 krug 13
12 23 Finska Hejki Kovalajnen Maklaren–Mercedes 57 +1 krug 2
13 12 Njemačka Timo Glok Tojota 57 +1 krug 15
14 17 Brazil Rubens Barikelo Honda 57 +1 krug 12
15 6 Brazil Nelson Pike junior Reno 57 +1 krug 17
16 20 Njemačka Adrijan Zutil Fors Indija–Ferari 57 +1 krug 19
17 15 Njemačka Sebastijan Fetel Toro Roso–Ferari 57 +1 krug 14
DNF 14 Francuska Sebastjen Burde Toro Roso–Ferari 24 Suspenzija 18
DNF 8 Japan Kazuki Nakadžima Vilijams–Tojota 1 Sudar 16
DNF 21 Italija Đankarlo Fizikela Fors Indija–Ferari 0 Sudar 20
Izvor:[6][40]

Stanje u šampionatu nakon trke

[uredi | uredi izvor]
  • Napomena: Prikazano je samo prvih pet pozicija u obje konkurencije.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v g „2008 Turkish Grand Prix”. The Official Formula 1 Website. 11. 5. 2008. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  2. ^ a b „Grand Prix of Turkey”. Fédération Internationale de l'Automobile. 11. 5. 2008. Arhivirano iz originala 18. 9. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  3. ^ „Weather info for the 2008 Turkish Grand Prix”. Weather Underground. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  4. ^ a b Collantine, Keith (11. 5. 2008). „Massa wins third consecutive race at Istanbul”. racefans.net. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  5. ^ Collantine, Keith (6. 5. 2008). „Super Aguri leave Formula 1”. racefans.net. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  6. ^ a b v g d „FIA official Race Classification”. FIA. 9. 5. 2008. Arhivirano iz originala 16. 11. 2008. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  7. ^ „Championship Classification”. Fédération Internationale de l'Automobile. 2. 11. 2008. Arhivirano iz originala 13. 2. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  8. ^ a b „Rubens Barrichello breaks record at Turkey”. Official Barrichello site. Arhivirano iz originala 28. 5. 2008. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  9. ^ „Barrichello sets date for record”. BBC Sport. 21. 4. 2008. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  10. ^ Baldwin, Alan (21. 4. 2008). „Barrichello chooses Turkey for record”. Autosport.com. Haymarket publications. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  11. ^ „Rubens Barrichello gets special 257 livery”. The Official Formula 1 website. 7. 5. 2008. Arhivirano iz originala 14. 10. 2012. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  12. ^ a b Noble, Jonathan (6. 5. 2008). „Patrese sad to lose long-standing record”. autosport.com. Haymarket publications. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  13. ^ „Super Aguri get Spanish reprieve”. BBC Sport. British Broadcasting Corporation. 25. 4. 2008. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  14. ^ „Super Aguri barred from Istanbul paddock”. ITV-F1.com. 4. 5. 2008. Arhivirano iz originala 7. 6. 2008. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  15. ^ „Super Aguri announce withdrawal”. ITV-F1.com. 6. 5. 2008. Pristupljeno 30. 3. 2019. [mrtva veza]
  16. ^ a b Noble, Jonathan (5. 5. 2008). „Toro Rosso to race old car in Turkey”. Autosport.com. Haymarket publications. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  17. ^ „Toro Rosso delays new car introduction”. GPUpdate.net. 6. 5. 2008. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  18. ^ Noble, Jonathan (8. 5. 2008). „Q & A with Sebastian Vettel”. Autosport.com. Haymarket publications. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  19. ^ a b Pablo Elizalde (6. 5. 2008). „Ferrari will not use new nose in Turkey”. Autosport.com. Haymarket publications. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  20. ^ a b Noble, Jonathan (8. 5. 2008). „Kovalainen passed fit to race in Turkey”. Autosport.com. Haymarket publications. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  21. ^ Pablo Elizalde (8. 5. 2008). „Kovalainen says he feels 100% ready”. Autosport.com. Haymarket publications. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  22. ^ a b „2008 Formula One Sporting Regulations” (PDF). Fédération Internationale de l'Automobile. 19. 5. 2008. Arhivirano (PDF) iz originala 28. 5. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  23. ^ a b v g Beer, Matt (9. 5. 2008). „Massa fastest in practice 1 – Turkey”. Autosport.com. Haymarket publications. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  24. ^ a b Noble, Jonathan (9. 5. 2008). „Fisichella gets three-place grid penalty”. Autosport.com. Haymarket publications. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  25. ^ a b v g d Beer, Matt (9. 5. 2008). „Raikkonen quickest in practice 2 – Turkey”. Autosport.com. Haymarket publications. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  26. ^ a b v Beer, Matt (10. 5. 2008). „Webber tops final practice in Turkey”. Autosport.com. Haymarket publications. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  27. ^ „Team demise changes Qualifying”. BBC Sport. 7. 5. 2008. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  28. ^ „Turkish GP – Saturday – Team Quotes”. GrandPrix.com. 10. 5. 2008. Arhivirano iz originala 19. 10. 2008. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  29. ^ a b v g d đ „FIA official Qualifying Classification”. FIA. 2008-05-09. Arhivirano iz originala 2. 1. 2010. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  30. ^ Pablo Elizalde (10. 5. 2008). „Bourdais critical of Force India drivers”. Autosport.com. Haymarket publications. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  31. ^ a b Beer, Matt (10. 5. 2008). „Massa takes commanding pole in Turkey”. Autosport.com. Haymarket publishing. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  32. ^ Noble, Jonathan; Elizalde, Pablo (10. 5. 2008). „Hamilton rues wrong tyre choice”. Autosport.com. Haymarket publications. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  33. ^ Jonathan Noble (11. 5. 2008). „Hamilton plays down tyre choice frustration”. Autosport.com. Haymarket publications. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  34. ^ Henry, Alan (11. 5. 2008). „McLaren review Turkey”. guardian.co.uk. London: Guardian News and Media. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  35. ^ a b v g d đ e Hughes, Emlyn; Creighton, Geoff (11. 5. 2008). „As it happened: Raceday at Istanbul Park”. Autosport.com. Haymarket publishing. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  36. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č dž š „Official FIA race report”. Fédération Internationale de l'Automobile. 11. 5. 2008. Arhivirano iz originala 17. 11. 2008. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  37. ^ „Turkey Sunday quotes: Toro Rosso”. Autosport. 11. 5. 2008. Arhivirano iz originala 14. 5. 2008. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  38. ^ Hughes, Mark; Noble, Jonathan; Anderson, Gary. „Massa Attack”. Autosport. 192 (7): 36—47. Arhivirano iz originala 21. 5. 2008. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  39. ^ Elizalde, Paolo (11. 5. 2008). „Force India laments troubled start”. Autosport Official Website. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  40. ^ a b „Turkish race analysis – McLaren edging ever closer”. The Official Formula 1 Website. 12. 5. 2008. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  41. ^ „Turkey Race report”. GrandPrix.com. 11. 5. 2008. Arhivirano iz originala 29. 1. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  42. ^ a b v g d đ e ž „Turkish GP – Sunday – Team Quotes”. GrandPrix.com. 2008-05-11. Arhivirano iz originala 2. 6. 2009. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  43. ^ Noble, Jonathon; Elizalde, Pablo (11. 5. 2008). „Raikkonen welcomes third after tough day”. autosport.com. Haymarket Publishing. Arhivirano iz originala 14. 5. 2008. g. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  44. ^ a b v Henry, Alan. Autocourse 2008–09. CMG Publishing. str. 140—141. ISBN 1-905334-31-1. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Velika nagrada Turske 2008. na Vikimedijinoj ostavi.


Prethodna trka:
Velika nagrada Španije 2008. 		Svetski šampionat Formule 1
sezona 2008. 		Naredna trka:
Velika nagrada Monaka 2008.
Prethodna trka:
Velika nagrada Turske 2007. 		Velika nagrada Turske Naredna trka:
Velika nagrada Turske 2009.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Велика_награда_Турске_2008.&oldid=28559081”