Pređi na sadržaj

Venepunkcija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Venepunkcija
Video prikaz venepunkcije

Venepunkcija ili venopunktura je medicinska procedura zasnovana na intravenoznom pristupu kojim se dobija: adekvatno obeleženi uzork venske krvi iz vene pacijenta u cilju dijagnostike (koja se naziva i flebotomija) ili metoda intravenske terapije, u cilju ubrizgavanja lekova, hrane ili hemoterapije i namerno ispuštanja krvi iz lakatne vene, u količini od 300-500 ml, koja ima za cilj da smanji volumen tečnosti u cirkulaciji, što najčešće vrlo brzo poboljšava stanje bolesnika.

U zdravstvu, ovu proceduru sprovodi osoblje iz medicinske laboratorije, lekari, bolničari, flebotomisti, tehničari za dijalizu i drugo medicinsko osoblje.[1] U veterini proceduru obavljaju veterinari i veterinarski tehničari.

Primena intravenske terapije je složen proces koji zahteva stručno znanje i veštinu medicinske sestre/medicinskog tehničara. Preduslov za kvalitetnu venepunkciju je pravilno postavljena igla ili intravenska kanila.

Venepunkcija je jedna od najčešćih medicinsko-tehnički postupak koji se koristi u bolničkom lečenju i nezi pacijenata. Prema podacima iz stručne literature, preko 70% hospitalizovanih pacijenata ima ugrađenu intravensku kanilu.

Indikacije[uredi | uredi izvor]

Venepunkcija je jedna od najčešće rutinski izvođenih invazivnih procedura koja se sprovodi iz sledećih razloga:

  • dobijanje krvi u dijagnostičke svrhe, kao važan dijagnostički alat koji je dostupan kliničarima u okviru zdravstvene zaštite,
  • praćenje nivoa krvnih komponenti,[2]
  • primena terapijskih tretmana uključujući lekove, ishranu ili hemoterapiju,
  • uklanjanje krvi zbog viška nivoa gvožđa ili eritrocita (crvenih krvnih zrnaca)
  • prikupljanje krvi za kasniju upotrebu, uglavnom za transfuziju bilo od davaoca ili od druge osobe.

Analiza krvi je važan dijagnostički alat koji je dostupan kliničarima u okviru zdravstvene zaštite.

Postupak[uredi | uredi izvor]

Priprema[uredi | uredi izvor]

Venepunkcija počinje pripripremom koja ima za cilj:

  • potvrditi identitet pacijenta
  • prikzpljanje tri vrste informacija (ime i prezime, datum rođenja, broj sobe)
  • adekvatnu zaštitu (zaštitna odeća i naočare) osobe koja onavlja venepunkciju i adekvatna zaštita pacijenta ako je u izolaciji ( maska i naočare).

Venepunkcija[uredi | uredi izvor]

Krv se najčešće dobija iz površinskih vena gornjeg ekstremiteta.[1] Srednja kubitalna vena, koja leži u kubitalnoj jami ispred lakta, i koja je blizu površine kože i bez mnogo je velikih nerava u blizini, najpogoodinji je izbor. Druge vene koje se mogu koristiti u kubitalnoj jami za venepunkciju uključuju cefaličnu, baziličnu i srednju antebrahijalnu venu.[3]

Male količine krvi mogu se uzeti uzorkovanjem iz prstiju i kod novorođenčadi uzeti ubodom pete ili iz vena skalpa sa krilatom infuzionom iglom.

Flebotomija (ili rez u venu) umesto ubodom iglom koristi se u cilju lečenje određenih bolesti kao što su hemohromatoza i primarna i sekundarna policitemija.

Pri izvođenju venepunkciue neophodno je pratiti standardnu proceduru za uzimanje uzoraka krvi kako bi se dobili tačne laboratorijske rezultate. Svaka greška u prikupljanju krvi ili punjenju epruveta može dovesti do pogrešnih laboratorijskih rezultata.[4]

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Studija o davaocima krvi iz 1996. godine (nakon primene veće igle za davanje krvi nego u rutinskoj venepunkciji) otkrila je da je 1 od 6.300 davalaca zadobio povredu nerva.[traži se izvor]

Rizik i neželjeni efekti mogu uključivati različite simtome kao što su: vrtoglavica, znojenje i pad broja otkucaja srca i krvnog pritiska.[1][5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Higgins, Dan (28. 9. 2004). „Venepuncture”. Nursing Times. 100 (39): 30—1. PMID 15500234. Arhivirano iz originala 2. 1. 2020. g. 
  2. ^ Lavery, I; Ingram, P (avgust 2005). „Venepuncture: Best Practice.”. Nurs Stand. 19 (49): 55—65. PMID 16134421. doi:10.7748/ns2005.08.19.49.55.c3936. 
  3. ^ Ialongo, Cristiano; Bernardini, Sergio (2016-02-15). „Phlebotomy, a bridge between laboratory and patient”. Biochemia Medica. 26 (1): 17—33. ISSN 1330-0962. PMC 4783087Slobodan pristup. PMID 26981016. doi:10.11613/BM.2016.002. 
  4. ^ Dg, Dayyal (22. 5. 2018). „Procedures for the collection of blood for hemotological investigations”. BioScience Pakistan. ISSN 2521-5760. Arhivirano iz originala 18. 9. 2020. g. 
  5. ^ Nelson, Angela. „What Is Phlebotomy?”. WebMD (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-02-01. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).