Verder (puška)
Verder M1869 | |
---|---|
![]() Pešadijska puška Verder M1869 kalibra 11 mm. | |
Vrsta | puška |
Poreklo | ![]() |
Upotreba | |
Upotreba u | ![]() ![]() |
Bojno delovanje | Francusko-pruski rat |
Proizvodnja | |
Proizvedeno | 125.540 pušaka karabina 8.600[1] komada |
Varijante | Puška, karabin i pištolj |
Specifikacije | |
Masa | 4,390[2] kg |
Dužina | 1.300[2] mm |
Dužina cevi | 890[2] mm |
Kalibar | 11[2] mm |
Vrsta operacije | padajući blok zatvarač |
Način dejstva | sporometno |
Verder M1869[a] (nem. Werder M1869), originalno Puška ostraguša M/1869 sistema Verder (nem. Rückladungsgewehr M/1869, System Werder), nemačka sporometna puška koja je 1869-1882. bila službeno oružje bavarske vojske.[3]
Istorija
[uredi | uredi izvor]
Austrijsko-pruski rat (1866), u kome se Kraljevina Bavarska borila na strani poražene Austrije, pokazao je u praksi ogromnu prednost pruskih pušaka ostraguša (Drajze) u odnosu na tadašnje najmodernije puške sprednjače (austrijske kapislare Lorenc). Poraz velike i disciplinovane austrijske vojske naoružane puškama sprednjačama doveo je do revolucije u naoružanju svih evropskih armija, koje su već 1867. usvojile na brzinu konstruisane ostraguše (uglavnom prepravljene sprednjače) kao osnovno vojničko naoružanje. Proces usvajanja pušaka ostraguša istovremeno se odvijao u Velikoj Britaniji (puške Snajder-Enfild), Francuskoj (puške Šaspo), Austriji (puške Vencl), Rusiji (puške Krnka) i SAD (puške Springfild M1873), kao i u manjim evropskim državama. Tako je Kneževina Srbija usvojila puške Grin, a Kraljevina Bavarska donekle slične puške Podevil-Lindner, prepravljene muskete kapislare sa primitivnim čepnim zatvaračem, koje su punjene polusjedinjenim metkom u papirnoj čahuri i opaljivane tradicionalnim tabanom na kapislu.[2]
Međutim, pronalazak sjedinjenog metka sa metalnom čahurom od strane Edvarda Boksera i Hirama Berdana (1868) učinio je puške sa papirnim metkom zastarelim i već 1869. Bavarska je usvojila novu pušku ostragušu, ovog puta na sjedinjene metke sa centralnim paljenjem, koju je 1868. konstruisao Johan Ludvig Verder, direktor fabrike oružja u Nirnbergu. Puška je usvojena nakon zvaničnog testiranja, na kome su učestvovale u ono vreme najmodernije puške Verndl, Berdan i Mauzer - pri čemu je Verderova puška usvojena kao jedini domaći, bavarski proizvod.[2]
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]Verder M1869 bila je puška ostraguša sa padajućim blok-zatvaračem, razvijena po ugledu na američku pušku Pibodi. Puška je imala dva obarača - prednji, koji se pritiskao unapred, i zadnji, klasičan. Pritiskanje prednjeg obarača otvaralo je zatvarač i izbacivalo praznu čauru, dok je natezanje oroza (zapravo produžetka poluge zatvarača, koji je po obliku i lokalizaciji podsečao na oroz) zatvaralo sanduk i napinjalo udarnu iglu u zatvaraču. Ovaj sistem veoma brzog izbacivanja praznih čaura omogućavao je veoma brzu paljbu za ono vreme, pošto je kod ranih ostraguša vađenje čahure bilo najsporiji deo gađanja.[2]
Pešadijska puška
[uredi | uredi izvor]Puška je zvanično usvojena u naoružanje bavarske vojske 18. aprila 1869. Ukupno je proizvedeno oko 1.000 eksperimentalnih pušaka 1868. u Lije̟žu (većina je naknadno prepravljena u karabine), 125.000 pušaka u bavarskoj državnoj fabrici u Ambergu i još 20.000 od strane privatnih proizvođača. Puške su bile kalibra 11 mm, dugačke 130 cm, cevi dužine 89 cm, mase 4.390 grama, sa bajonetom u obliku sablje. Teorijski domet iznosio je 1.000 koraka.[2]
Ujedinjenje Nemačke (1871) nateralo je Bavarsku da prihvati standardno oružje nove nemačke vojske (Mauzer M1871), pa je 1875-1876. 125.540 pušaka prepravljeno da koristi istu, Mauzerovu municiju kalibra 11 mm. Od 1877. počelo je preoružavanja bavarske vojske puškama Mauzer, ali su puške Verder ostale u službi do 1882. godine.[2]
Karabin
[uredi | uredi izvor]Prvih 600 karabina proizvedeno je skraćivanjem eksperimentalnih pušaka iz 1868, 4.000 proizvela je Fabrika mašina u Minhenu, a još 4.000 Ogist Frankote iz Liježa. Karabini su bili dugački 96 cm (cevi 55 cm), mase 3,5 kg, bez nosača za bajonet.[1]
Frankote je proizveo i manji broj žandarmerijskih pušaka, koje su zapravo bile standardni karabini sa nosačem za bajonet.[1]
Pištolj
[uredi | uredi izvor]
Za naoružanje konjanika i artiljeraca usvojen je jednometni pištolj istog sistema.
Upotreba
[uredi | uredi izvor]Bavarska vojska koristila je nove puške u Francusko-pruskom ratu (1870-1871) sa velikim uspehom - pruski vojnici naoružani starijim puškama Drajze M1841 bili su oduševljeni brzinom paljbe bavarskih pušaka, koja je bila gotovo dvostruko veća od njihovih, iako je u to vreme svega oko 1.000 bavarskih vojnika bilo opremljeno novim puškama.[2]
Napomene
[uredi | uredi izvor]- ^ Broj modela vatrenog oružja obično označava godinu patentiranja ili početka proizvodnje.
Izvori
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Walter, John (2006). Rifles of the world (3rd ed izd.). Iola, WI: Krause Publications. ISBN 978-0-89689-241-5. OCLC ocm67543348.