Graničari (selo)
Graničari rum. Grănicerii | |
---|---|
Naselje | |
Koordinate: 45° 26′ 30″ N 20° 52′ 54″ E / 45.44167° S; 20.88167° I | |
Zemlja | Rumunija |
Okrug | Timiš |
Opština | Đir |
Nadmorska visina | 76 m (249 ft) |
Stanovništvo (2013)[1] | |
• Ukupno | 219 |
Vremenska zona | Istočnoevropsko vreme (UTC+2) |
• Leti (DST) | Istočnoevropsko letnje vreme (UTC+3) |
Geokod | 676789 |
Graničari (rum. Grănicerii) naselje je u Rumuniji u okrugu Timiš u opštini Đir.[2][3] Opština se nalazi na nadmorskoj visini od 76 m.
Prošlost[uredi | uredi izvor]
U okolini mesta Čavoš je 1878. godine otkrivena ostava iz bronzanog doba.
Po "Rumunskoj enciklopediji" prvi pisani trag o mestu je iz 1256. godine. Njegovo staro ime je Čavoš (otuda prezime Čavoški (Kosta)), a vladala je porodica Čenad. Tu je 1717. godine popisano 15 kuća. Usledile su planske opsežne kolonizacije Nemaca pa Mađara, zbog čega su Srbe i Rumune pomerali odatle, da oslobode mesta privilegovanim naseljenicima. Tokom 19. veka etnički karakter sela je nemačko-mađarsko-srpski. Od 1964. godine mesto je nazvano "Graničeni" (stražari).
U Kruševskom pomeniku (sa početka 16. veka) zapisan je Čavoš. Kaluđeri iz manastira Pećke patrijaršije su 1660. godine zabeležili nekoliko srpskih priložnika. Bili su to meštani: domaćin Marko (kod kojeg su konačili), Stojan Matijević sa braćom, Živko Diklić, Aćim, Raka, Laza i sin Vuja. Kmetovi čavoški su skupili po selu 930 aspri "na blagoslov".[4] Godine 1727. imao je Čavoš 21 dom, a 1773. godine - 31 dom. Kao "srpsko naselje" označeno je 1753. godine. Tu žive srpske porodice: Ninkov, Đuričin, Milojkov, Ispasov, Topalov, Stojanov, Pantelijin, Kalejski, Mosin, Gavanov, Ostojin, Pandurović i Putnik.[5] Godine 1764. Čavoš je parohija u okviru Čakovačkog protoprezvirata Temišvarske eparhije.[6] Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da Čavoš pripada Čakovačkom distriktu i okrugu, a stanovništvo čine pretežno Srbi.[7] Prilikom popisa pravoslavnog klira 1797. godine u "Čavošu" su registrovana dva sveštenika. Paroh pop Hristifor Stanković (rukop. 1775) znao je srpski i rumunski jezik, a kapelan pop Ignjatije Popović (1793) služio se isključivo srpskim jezikom.[8]
Veliki broj Srba Čavošana preselio je 1806. godine niže jugozapadno, na pustaru gde je nastalo selo Samoš[9] kao i 1818. godine u Ferdin. Sa sobom su poneli celivajuće ikone i crkvene matice. Ikonostas čavoške pravoslavne crkve je prenet u hram u Šurjanu.
U Čavošu je u 19. veku bio spahiluk veleposednika Beitelhauzera. Tu je na imanju umro kao umirovljenik hrvatski biskup Josip Šbrot.[10] Postoje u drugoj polovini 19. veka mađarska i nemačka opština u Čavošu. Tu se nalazi pošta početkom 20. veka.
Za fond "Školskog lista" u Somboru, priložio je 1861. godine 1 f. Danil Ninkov iz Čavoša. Godine 1900. iako je u mestu bilo 147 Srba, tu nije bilo srpske škole.[11] Čavoš je 1905. godine parohijska filijala Modoša, u kojoj živi 160 pravoslavnih duša.[12]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema podacima iz 2013. godine u naselju je živelo 219 stanovnika.[1]
Popis 2002.[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b „Statistical Yearbook 2011” (PDF). Comisia Centrală pentru Recensământul Populaţiei şi Locuinţelor. Pristupljeno 2015-07-05.
- ^ „The GeoNames geographical database”. 2012.
- ^ „Communes of Romania”. Statoids. Gwillim Law. 2010-07-27. Pristupljeno 4. 7. 2015.
- ^ Dušan Popović, S. Matić: "O Banatu i stanovništvu Banata u 17. veku", Sremski Karlovci 1931.
- ^ "Posebna izdanja Etnografskog instituta SANU", Beograd 1953.
- ^ "Srpski Sion", Karlovci 1905.
- ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
- ^ "Temišvarski zbornik", Novi Sad 8/2015.
- ^ Gordana Jovanov: "O Samošu", Samoš 2000.
- ^ "Ilirske narodne novine", Zagreb 1857.
- ^ "Školski list", Sombor 1907.
- ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910.
- ^ kia.hu, (PDF; 982 kB) E. Varga: Statistik der Einwohnerzahlen nach Ethnie im Kreis Timiș laut Volkszählungen von 1880 - 2002
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]