Pređi na sadržaj

Deni Pink

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Deni Pink
Semjuel Anderson kao Deni Pink
Podaci o kreaciji
Prvo prik.„Unutar Daleka” (8h2, 30. avgust 2014)
Poslednje prik.„Poslednji Božić” (25. decembar 2014)
IzmislioStiven Mofat
TumačSemjuel Anderson
Remi Guding (mlad)

Deni Pink (engl. Danny Pink) je izmišljeni lik u britanskoj naučnofantastičnoj televizijskoj seriji Doktor Hu koji je stvorio Stiven Mofat, a tumačio Semjuel Anderson. On je sporedni lik u osmom serijalu serije koji se prvi put pojavljuje u drugoj epizodi „Unutar Daleka”. Pojavljuje se pored Dvanaestog Doktora (Piter Kapaldi), a njegove priče prvenstveno potiču od toga što je bio kolega, a kasnije i dečko Doktorove saputnice Klare Osvald, koju je tumačila Džena Kolman. Pojavljuje se u svakoj epizodi 8. serijala osim u prvoj „Duboki udah” i trećoj „Robot iz Šervuda”.

Pojavljivanja

[uredi | uredi izvor]

Deni Pink se prvi put pojavio u drugoj epizodi 8. serijala, „Unutar Daleka”. On je novi nastavnik matematike u srednjoj školi „Kol Hil” u Londonu i poprilično je nov u tom poslu jer je u prošlosti proveo nekoliko godina služeći u britanskoj vojsci. Mračna prošlost se nagoveštava kada izbegava da odgovori na pitanje jednog od svojih učenika da li je ikada ubio nekoga ko nije bio vojnik, sa suzom koja mu se kotrlja niz obraz. Odmah ga privlači njegova nova koleginica Klara Osvald (Džena Kolman), nastavnica engleskog u školi, i pokušava da je pozove na sastanak, što u početku prolazi katastrofalno, ali ona ga na kraju sama poziva.

Njihov prvi sastanak se vidi u četvrtoj epizodi serijala, „Slušaj”. Klara je uvređena kada Deni pretpostavi da ona neće razumeti njegovu karijeru u vojsci, znajući da je ona protiv rata, i ona izjuri. U isto vreme, Doktor (Piter Kapaldi) pokušava da istraži mogućnost da svako ima stalnog pratioca, poput senke, koji je uvek sa njima, što se odnosi na ponavljajući san čudovišta ispod kreveta. Želeći da istraži Klarino prošlo iskustvo snova, TARDIS ulazi u njen um kako bi se vratila u detinjstvo, ali, pošto joj Deni odvlači pažnju, vraća ih u dečji dom u Glosteru, gde upoznaju malog Denija, čije je pravo ime je zapravo Rupert. Klara ga nehotice podstiče da postane vojnik. Zatim se vraća u sadašnjost i vraća se na datum odmah pošto je izjurila. Ona pokušava da pomiri stvari sa Denijem, ali on postaje sumnjičav kada je ona otkrila da zna njegovo pravo ime. Ovaj put, on je izjurio. Klara je tada zapanjena kada je Doktor odvede da upozna Orsona Pinka, vremenskog putnika iz 100 godina u budućnosti koji je ostao nasukan na kraju univerzuma. Orson zapanjujuće liči na Denija (obojicu igra Semjuel Anderson). Klara shvata da je Orson Denijev potomak i razmišlja o ideji da je i on njen pošto je spomenuo da potiče od vremenskog putnika. Shvativši da njena budućnost leži sa Denijem, ona ga posećuje i njih dvoje se pomire podelivši prvi poljubac.

U šestoj epizodi serijala, „Domar”, Skovoks Blicer je privučen u školu Doktorom koji se predstavlja kao domar. On se sukobljava sa Denijem, rugajući se njegovoj prošlosti u vojsci i odbijajući da prihvati da je nastavnik matematike, verujući da mu više odgovara uloga nastavnika fizičkog. Klara se bori da uravnoteži svoj život sa Doktorom i odnosom sa Denijem, pogotovo zato što ni jedan od njih ne zna za ovog drugog. Međutim, kada je Deni postao sumnjičav prema Doktorovim aktivnostima, on otkriva istinu o Klarinim aktivnostima putovanja kroz vreme. Iako se u početku borio da se pomiri sa tom idejom, daje Klari svoj blagoslov da nastavi da putuje, ali je upozorava da će možda doći trenutak kada će je Doktor odgurnuti predaleko, sećajući se sličnih pojedinaca iz njegovog vremena u vojsci.

Deni se nakratko pojavljuje u narednim epizodama serijala i podržava Klaru kada ona odluči da prestane da putuje sa Doktorom nakon što ju je on stavio u ranjivu poziciju u epizodi „Ubiti Mesec”. Međutim, Klara nije mogla da odoli iskušenju putovanja kroz vreme i nastavlja svoja putovanja sa Doktorom bez da kaže Deniju. Njena obmana je razotkrivena u epizodi „U noćnoj šumi”, kada su Klara, Deni i grupa učenika sa posebnim potrebama ostali nasukani u zaraslom centru Londona i bili primorani da pozovu Doktora u pomoć. Dok je bio u TARDIS-u, Deni otkriva gomilu nedavnih radova učenika koje je Klara ocenila, što dokazuje da je još uvek u redovnom kontaktu sa Doktorom. On je nezadovoljan njenom nepoštenjem, a to stvara pritisak na njihovu vezu.

Klara odlučuje da izjavi svoju beskrajnu ljubav Deniju u „Tamnoj vodi”, ali njen telefonski poziv s njim se prekida kada su Denija udarila kola. Ona je shrvana kada on umire od zadobijenih povreda, ali Denijeva svest je dovedena u Nedersferu, veštački zagrobni život koji je stvorila Misi (Mišel Gomez), ženska verzija Doktorovog starog neprijatelja Gospodara. Denijeva prošlost se istražuje kada se suoči sa dečakom kojeg je ubio dok je služio u Avganistanu. Uznemiren zbog ovoga i zbog Klarine reakcije na njegovu smrt, Deni je ohrabren da izbriše svoja osećanja, ali to je učinio tek kada je video da Misi tera svesti zarobljene u zagrobnom životu nazad u njihova tela koja su „nadograđena” da postanu Kiberljudi. Deni spasava Klaru od drugih Kiberljudi i traži od nje da uključi njegov osećajni inhibitor kako bi zaustavio bol koji trpi, i emotivno i fizički, sada kada je Kiberčovek. Klara ubeđuje Doktora da joj pomogne u ovome kada Deni predloži da može da pristupi košničkom umu Kiberljudi i otkrije Misine planove za Zemlju. On to čini, ali, zbog svoje snažne ljubavi prema Klari, nastavlja da deluje protiv Misi. Uz Doktorovu pomoć, on koristi narukvicu koja je ranije pripadala Misi da preuzme kontrolu nad ostalim Kiberljudima i, pod njegovom komandom, svi poleću u nebo i samouništavaju se. Još uvek posedujući Misinu narukvicu, koja ima moć da se jednom vrati iz Nedersfere nazad u stvarni svet, Klara ga moli da se vrati, ali on umesto toga šalje nazad dečaka kojeg je ubio, nateravši Klaru da obeća da će ga vratiti njegovoj porodici. Nikada nije otkriveno, nakon Denijeve smrti, šta se desilo sa njegovim potomkom Orsonom.

Deni se sledeći put pojavljuje u božićnom specijalu za 2014. godinu, „Poslednji Božić”. Pošto je stavljena u stanje snova, Klara se ponovo ujedinjuje sa Denijem za idilični Božić. Doktor ulazi u san da ubedi Klaru da se probudi pre nego što je stvorenje koje je izazvalo san ubije, ali ona odbija, ne želeći da pusti Denija. „Deni” tada otkriva da je svestan svoje „stvarnosti” kao sna. On kaže Klari da, iako joj još uvek može nedostajati, ona mora da nastavi dalje i ohrabruje je da živi svoj život bez njega. Konačno prihvatajući njegovu smrt, Klara pristaje da se probudi iz sna.

Deni se povremeno pominje u devetom serijalu. U „Mađioničarskom šegrtu”, Misi pita Klaru o njenom mrtvom dečku, misleći na Denija. Kada je Klara shvatila da će uskoro umreti u „Suočenju sa gavranom”, ona kaže da ako je Deni Pink mogao da se suoči sa sopstvenom smrću, onda može i ona.

Kasting i razvoj

[uredi | uredi izvor]

Dana 24. februara 2014. godine, Semjuel Anderson je najavljen kao glumac zajedno sa Piterom Kapaldijem i Dženom Kolman za prvi Kapaldijev serijal, u ulozi Denija Pinka, nastavnika u školi „Kol Hil” zajedno sa Doktorovom saputnicom Klarom Osvald. Škola „Kol Hil” bila je radno mesto Doktorovih prvobitnih saputnika Ijana Čestertona i Barbare Rajt. Nakon proslave 50. godišnjice serije 2013. godine, glavni scenarista Stiven Mofat odlučio je da dovede još jednog učitelja da radi zajedno sa Klarom u istraživanju korena škole. Anderson je rekao da je „uzbuđen” zbog pridruživanja seriji i da je jedva čekao da vidi kako će njegov lik biti povezan sa Doktorom i Klarom.[1] Uprkos tome što to nije bilo potvrđeno sve do emitovanja 8. serijala, često se spekulisalo da će Anderson glumiti Klarinu simpatiju.[2] Kolmanova i Anderson su ranije blisko sarađivali na ITV-ovoj sapunici Emerdejl, u kojoj su igrali Džasmin Tomas i Rosa Kirka.

Anderson je potvrdio da će Deni biti Klarina simpatija u avgustu 2014. ali je jasno stavio do znanja da Deni neće biti saputnik, već dečko koji ostaje kod kuće koji će Klari pružiti stabilnost koja joj je potrebna nakon putovanja kroz vreme. On je takođe opisao Denija kao „dopadljivog i zagrljivog”.[3] Denijevo se prvi put pojavio u seriji 30. avgusta 2014. u drugoj epizodi 8. serijala, „Unutar Daleka”.[4] Mofat je opisao Denija kao „konkurenta” Doktoru, rekavši da je imao veće izglede da osvoji Klaru od prethodnih momaka kao što su Miki Smit i Rori Vilijams, koji su izgledali slabi u poređenju sa svojim Doktorima.[5]

U dvodelnoj završnici serijala, „Tamna voda”/„Smrt na nebesima”, Denijev lik je ubijen, ne jednom, već dva puta. Njegova prošlost je takođe istražena iz Netersferi, veštačkom zagrobnom životu gde se Deni suočio sa detetom koje je ubio dok je služio u ratu u Avganistanu. Kao deo Misinih planova, Deni je reinkarniran u Kiberčoveka zajedno sa ostalim mrtvima na Zemlji, ali je spasao dan tako što je preuzeo kontrolu nad ostalim Kiberljudima i odveo ih na nebo da eksplodiraju i spale oblake Kiberspora koji su trebali da preobrati i žive. Mofat je rekao da je taj događaj „zacementirao” Denijevo mesto u istoriji Doktora Hua.[6]

Prijem

[uredi | uredi izvor]

Uprkos nekim početnim negodovanjima zbog još jedne simpatije za saputnika, lik Denija Pinka i Andersonovo tumačenje su uglavnom prihvaćeni pozitivno nakon njegovog prvog pojavljivanja. Malkolm Stjuart iz CultBox-a pohvalio je Denija zbog toga što se potpuno razlikovao od likova Rorija Vilijamsa i Mikija Smita, za koje je tvrdio da su „definisani u odnosu na svoje devojke i... držani na povocu od strane svojih boljih polovina” i prokomentarisao da se, za razliku od njih, Deni nije osećao „slabim” i da je bio „direktnija, skromnija opcija”.[7]

Prvobitni prijem njegove smrti u „Tamnoj vodi” takođe je bio pozitivan, a epizoda je dobila pet zvezdica od The Daily Telegraph-a. Majkl Hogan iz tog lista rekao je da Deni Pink „konačno dolazi na svoje” i nazvao je Denijeve flešbekove iz rata „trenucima potresno osećajnim, koji stvaraju knedlu u grlu”.[8] Međutim, kontinuacija njegove priče i trajna smrt u sledećoj epizodi „Smrt na nebesima” naišli su različite kritike, a Doktor Hu TV je prokomentarisao da je način na koji je Deni držao kontrolu nad svojim osećanjima sa uključenim inhibitorom bio „sladunjav” i „otrcan” i kritikovao je to što Denijevoj priči nije dato dovoljno vremena pred ekranom za emocionalni uticaj.[9] Nakon njegove smrti, neki obožavaoci su poveli kampanju da „održe Denija mrtvog” u svetlu trenda Stivena Mofata da vaskrsava pale saputnike, među kojima su bili Klara i Rori Vilijams.[10]

Godine 2015. Majkl Hogan iz The Daily Telegraph-a kritikovao je opšte prikazivanje muških saputnika u Dokotru Huu. On je opisao Denija, pored Mikija Smita (Noel Klark) i Rorija Vilijamsa (Artur Darvil) kao „u suštini sentimentalne, patetične, pomalo dosadne pratnje daleko nadmoćnijim ženama”.[11]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Soteriou, Stephanie (24. 2. 2014). „Samuel Anderson: Who exactly is Doctor Who's newest star?”. Digital Spy. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  2. ^ Jones, Paul (26. 2. 2014). „Doctor Who: Is Samuel Anderson Clara's new love interest?”. Radio Times. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  3. ^ Hayner, Chris E. „Samuel Anderson: Danny Pink is "perfect" boyfriend for Clara”. Zap2It. Arhivirano iz originala 28. 11. 2014. g. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  4. ^ Jeffrey, Morgan (29. 8. 2014). „Doctor Who: Meet Danny Pink”. Digital Spy. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  5. ^ Martin, William (22. 9. 2014). „Danny is a competitor to the Doctor”. CultBox. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  6. ^ Fullerton, Huw. „Danny Pink turned into a Cyberman”. Radio Times. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  7. ^ Stewart, Malcolm (30. 8. 2014). „First impressions of Danny Pink”. CultBox. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  8. ^ Hogan, Michael. „Dark Water Review”. The Telegraph. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  9. ^ Clint, Hassell (9. 11. 2014). „Death in Heaven Review (Part 1)”. Doctor Who TV. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  10. ^ Members, Forum (novembar 2014). „Danny Pink needs to stay dead”. Digital Spy. Pristupljeno 13. 11. 2014. 
  11. ^ Hogan, Michael (26. 3. 2015). „Doctor Who: the 10 best things (and 10 worst things) since the reboot”. The Daily Telegraph. Pristupljeno 2. 4. 2015.