Pređi na sadržaj

Dejan Krstić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Dejan Krstić (1971.) je doktor etnoloških i antropoloških nauka, naučni saradnik Narodnog muzeja u Zaječaru.

Dejan Krstić se bavi stručnim muzejskim poslovima, etnološkom i antropološkom naukom i društvenim radom, dao značajne radove, zapažene i cenjene u naučnim krugovima.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Dejan Krstić je rođen u Zaječaru 1971. godine od oca Slobodana rođenog u Dejanovcu i majke Ruzmarinke, rođene u Ošljanu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zaječaru. Maturirao je 1990. godine. Posle završene srednje škole upisao je Filozofski fakultet u Beogradu, smer za etnologiju i antropologiju, koji je završio 1996. godine.

Nakon sticanja zvanja diplomiranog etnologa i antropologa zaposlio se kao stručni saradnik u Kulturno-prosvetnoj zajednici grada Zaječara, gde je radio na organizaciji kulturnih manifestacija, na poslovima prezentovana folklornog nasleđa opštine Zaječar. Ovde je ostao do 2000. godine. Od 2001. godine do današnjeg dana radi u Narodnom muzeju u Zaječaru, na mnogim poslovima. Godine 2002. izabran je u zvanje kustosa. Ubrzo je upisao postdiplomske studije na Filozofskom fakultetu u Beogradu smer Nacionalna etnologija i antropologija, koje je završio 2007 godine, posle čega je dobio zvanje višeg kustosa.

Ovo zvanje je imao do 2014. godine, kada je dobio zvanje muzejskog savetnika. U međuvremenu je uz rad prijavio doktorsku disertaciju, koju je pripremno i odbranio 2014. godine na istom fakultetu. Uz svoj profesionalni rad godine 2013. obavljao je funkciju pomoćnika gradonačelnika za kulturu, turizam i prekograničnu saradnju u Gradskoj upravi u Zaječaru.

Radeći u Narodnom muzeju godine 2016. i 2017. vršio je dužnost direktora muzeja. Bavio se bogatim istraživačkim radovima u okviru svoje struke. Vodio je i osmišljavao muzejske zbirke. Zbirku etnografskih predmeta koja raspolaže sa oko 4.000 predmeta sa područja istočne i jugoistočne Srbije i zbirke fotografija vezanih za odgovarajuće predmete. Radeći na terenu, obezbeđivao je veliki broj etnografskih predmeta za Etnološku zbirku muzeja. Radio je sa saradnicima, a jednim delom i samostalno, na stalnoj postavci Narodnog muzeja Zaječar, koja je otvorena 2010. godine, za koju je Nacionalni komitet za Srbiju međunarodne muzejske organizacije IKOM 2011. godine Muzej nagradio počasnim nazivom „Muzej godine". Posebno se izdvaja postavka ,, Večiti krug" sa pojasevima etnološke zbirke Narodnog muzeja Zaječar, čiji je autor Dejan Krstić, a koja je od 2012 do 2018. godine priređena na 29 lokacija širom Srbije.

Dejan Krstić je pored stručnog rada u Muzeju, organizovao i prezentaciju rezultata rada u Muzeju, preko lokalnih i nacionalnih medija, posebno predstavljajući tradicionalne zanate (grnčarije i opančarstva) terenskim i studijskim ekskurzijama i izložbama u Srbiji, Bugarskoj. Makedoniji i Rumuniji. Uz to, radio je na organizovanju izložbi i realizaciji više projekata kao što su uređenje Arheološkog lokaliteta Romulijana i Radul-begovog konaka. Osnovao je prvu konzervatorijsku radionicu u Muzeju, radio na osnivanju etno-parka na teritoriji Zaječara i drugih projekata.

Trenutno živi i radi u Zaječaru.

Naučni rad[uredi | uredi izvor]

Prve terenske učinio je kao maturant 1990. godine. U toku studija od 1991. do 1996. godine aktivno zapisuje stnološke i antropološke zanimljivosti, a tim se bavi do današnjeg dana, tražeći naučne osnove svog istraživanja na području Knjaževca, Zaječara i šire. Od 2002. do 2008. godine radio je u muzeju u zvanju kustosa. U međuvremenu upisao je postdiplomske studije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, smer Nacionalna etnologija i antropologija, koje je završio 2007. godine odbranom magistarskog rada pod naslovom Kulturna mesta srednjeg Timoka i stekao zvanje magistra etnoloških i antropoloških nauka.

Radeći u muzeju kao etnolog i antropolog, prijavio je doktorsku tezu u Beogradu, koju je pripremio i odbranio 2014. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na Odeljenju za etnologiju  i antropologiju na temu pod naslovom Konstrukcija identiteta Torlaka u Srbiji i Bugarskoj i stekao zvanje doktora etnoloških i antropoloških nauka. Pripremajući disertaciju, vršio je obimna istraživana u širem regionu zapadne Stare planine, sa obe strane državne granice istočne i jugoistočne Srbije i severozapadne Bugarske.

Krstić je do sada objavio 6 monografija, 70 autorskih radova, oko 300 stručnih i informativnih tekstova. Još od apsolventskog staža pa do danas učestvovao je na preko 30 naučnih i stručnih skupova Srbiji, Bugarskoj i Makedoniji. Od 2011 godine član  je grupe koja radi na projektu Održivost identiteta Srba i nacionalnih manjina u pograničnim opštinama istočne  Srbije, koji se sprovodi na Katedri za društvene nauke Mašinskog fakulteta Univerziteta u Nišu, a finansira ga Ministarstvo prosvete i tehnološkog razvoja Republike Srbije. Dejan Krstić je kod navedenog ministarstva dobio zvanje naučnog saradnika.

Krstić se bavio mnogim temama u svojim istraživanjima. Neke od njih su slavski, zavetinski i drugi srodni običaji i verovanja, etno-medicina i veterina, mitološki smisao duhovne kulture, muzičko i horsko nasleđe, usmeno folklorno nasleđe, dijalekti istočne i jugoistočne Srbije, etnopsihologija, narodne nošnje, tradicionalna privreda, tradicionalna socijalna kultura i mnogo toga što spada u oblast njegovog naučnog interesovanja. Pomenute i druge teme osmišljavale su lokalna književnika i zaječarska područja i regionalnog, nacionalnog i balkanskog područja stavljajući rezultate istraživanja u međucivilizacijski i opšteljudski kontekst. Dr Dejan Krstić se svojim temeljnim i značajnim naučnim radom afirmisao tako i toliko da je u naučnim krugovima uvažavan kao jedan od istaknutih terenskih istraživača iz svoje oblasti interesovanja. Obavio je veliki broj studijskih putovanja po balkanskim zemljama i sveta radi upoznavanja etnoloških i etnografskih karakteristika tih zemalja.

Društveno-politički rad[uredi | uredi izvor]

Dejan Krstić je, pored svog naučnog i stručnog rada, dosta i društveno-politički angažovan u sredini u kojoj živi i radi. Još je kao srednjoškolac bio član folklornog ansambla Doma omladine u Zaječaru, predsednik je Zavičajnog društva Timočana Torlaka sa sedištem u Minićevu (opština Knjaževac), urednik je lista Torlak i aktivni saradnik u njemu, član je i učesnik nekoliko nevladinih organizaciju zavičajnog karaktera. Od 2001. do 2013. godine bio je predsednik Mesne zajednice „Karađorđev venac” u Zaječaru, gde je postigao zavidan uspeh u radu. Politikom se aktivno bavio. Godine 2005, njegovo političko angažovanje profilisao je u političku grupaciju pod imenom „Dejan Krstić", koja je učestvovala u političkom životu grada Zaječara. Na osnovu tog političkog angažovanja 2012. godine bio je odbornik u Skupštini grada Zaječara, a 2013. pomoćnik gradonačelnika za kulturu, turizam i prekograničnu saradnju.

Kao aktivni društveni radnik bio je član Komisije za depopulaciju i podsticaj rađana grada Zaječara, predsednik Školskog odbora Muzičke škole „Stevan Mokranjac" u Zaječaru, član Upravnog odbora Turističke organizacije grada Zaječara, predsednik Nadzornog odbora Centra za rehabilitaciju Gamzigradska banja i član gradske komisije za imenovanje ulica.

U privatnom životu aktivno se bavi muzikom (harmonika). Ima svoj orkestar starogradskog akustičnog tipa „Tihe novi".

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Dejan Krstić je dosta naučnih i stručnih radova, novinskih članaka i studija. Njegova bibliografija se nalazi u bibliotekama institucija u kojima je radio i radi, u bogatijim bibliotekama regiona i u njegovoj ličnoj biblioteci. Ima oko 70 radova iz etnologije, antropologije i istoriografije.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dejan Krstić”. Prometej (na jeziku: srpski). Pristupljeno 31. 5. 2024.