Divič (Zvornik)
Divič | |
---|---|
Divič i Zvorničko jezero | |
Administrativni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Opština | Zvornik |
Stanovništvo | |
— 2013. | ![]() |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 21′ 56″ S; 19° 06′ 46″ I / 44.3656° S; 19.1128° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 160-525 m |
Površina | 1,62 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 75400 |
Pozivni broj | 056 |
Divič je naseljeno mjesto u gradu Zvornik, Republika Srpska, BiH. Prema popisu stanovništva iz 2013. u naselju je živjelo 930 stanovnika.[1]
Geografija
[uredi | uredi izvor]Nalazi se na 160-525 metara nadmorske visine, površine 1,62 km2, udaljeno oko 3 km od gradskog centra. Sjedište je istoimene mjesne zajednice. Zbijenog je tipa. Smješteno je u podnožju brda Mlađevac, na poluostrvu okruženom vodom Zvorničkog jezera. Na području sela postoji pet izvora (Bunarić, Dobra, Karlišek, Konjska i Hadžina voda).[2]
Istorija
[uredi | uredi izvor]Na lokalitetu Ograda otkriveni su ostaci rimske utvrde, koja se sastojala od osmatračnice i zgrade za smještaj straže. Žrtvenik s posvetom Jupiteru ukazuje na to da je tu boravilo odjeljenje neke rimske kohorte. Kada je početkom osamdesetih godina XIX vijeka započeta izgradnja puta Zvornik-Sarajevo, selo Divič je, po nalogu austrougarskih vlasti, premješteno na lokalitet Ada, odnosno sadašnju lokaciju, jer je većina kuća u naselju bila na trasi puta. Ostalo je samo nekoliko kuća na brdu iznad lokaliteta Bijele vode (Tabaci) i han ispod ceste, koji se zadržao do Drugog svjetskog rata. Divič je imao čaršiju sa dućanima, koja se nalazila uz glavni drum. Ovaj dio Diviča zvao se Vakuf, i između dva svjetska rata imao je sedam dućana, han, dvije kafane, trafiku, dvije pekare i mesnicu. Poslije 1918. do pedesetih godina HH vijeka, gotovo svi Divičani bavili su se splavarenjem. Radili su kao najamna radna snaga kod bogatih preduzetnika.[2] Na sredini Drine kod Diviča su se nalazila velike stene, koje su lokalno nazivane Bremena a splavari su ih zvali "Stene smrti".[3] Do izgradnje HE "Zvornik" (1955), Drina je zaobilazila Divič u velikom luku, a na mjestu na kome je sada brana elektrane bila je 1905-1952. divička vodenica. Do izgradnje elektrane gotovo sve kuće u Diviču bile su pokrivene šindrom ("parmakuše"). Osnovna škola počela je da radi 1945, a 2014. radila je kao petogodišnja u sastavu OŠ "Sveti Sava", Zvornik. Prema predanju, od sredine XVI vijeka u selu je postojala džamija, koja je zbog dotrajalosti srušena 1935, a na njenom mjestu je 1936. sagrađena nova. Ta džamija stradala je 1992, a obnovljena je 2011. godine. U ataru sela nalazi se muslimansko groblje, sa dosta starih nišana, među kojima se veličinom ističe nišan Tatar-hana. U blizini se nalazi i turbe zvano Turbe-tekija.[2] Tokom ratnih sukoba u Bosni naselju je promenjeno ime u Sveti Stefan.
Sport
[uredi | uredi izvor]Prvi fudbalski klub, pod imenom "Splavar", formiran je 1947. godine. Četiri godine kasnije promijenio je ime u FK "Sonda", a sa izgradnjom hidroelektrane, postao je FK "Turbina". Fudbalski klub "Mladost" osnovan je 1971, a sredinom sedamdesetih godina izgrađeno je fudbalsko igralište. Klub je ugašen 1992, a obnovio je rad 2006. godine. Brodarska društvo, u kojem su bili zastupljeni motonautika, jedriličarstvo, skijanje na vodi i kajakaštvo, osnovano je 1971. godine. Do 1992. svake godine organizovalo je takmičenje u sportovima na vodi. Na Zvorničkom jezeru u Diviču 2002. održano je državno prvenstvo BiH u kajaku i kanuu na mirnim vodama, a 2007. međunarodno klupsko prvenstvo. Na stijeni iznad Zvorničkog jezera postoji hotel. U selu djeluje ogranak KUD-a "Preporod", Zvornik. Selo je dobilo električnu energiju 1950, vodovod i kanalizaciju 1970, a telefonske priključke 1986. godine.[2]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Divič je 1879. imao 127 domaćinstava i 489 stanovnika (muslimana) ; 1910. - 479 stanovnika; 1948. - 796; 1971. - 1.183; 1991. - 1.388 (1.358 Muslimana, po pet Srba i Jugoslovena, četiri Hrvata i 16 iz reda ostalih); 2013. - 229 domaćinstava i 637 stanovnika. Brojnije bošnjačke porodice su: Atlić, Bajić, Bikić, Đihić, Efendić, Kavazbašić, Kapidžić, Kuljanin, Musić, Okanović, Pašić, Pezerović, Ćarmehić, Uzunić, Halilović, Hadžiavdić, Hadžiefendić, Šrndić. Prema porodičnim predanjima, stanovništvo je porijeklom iz Valjeva, Užica, Sokolske nahije i Hercegovine. U Drugom svjetskom ratu poginulo je 16 civila. Sa desne strane puta Zvornik-Vlasenica 1957. podignuta je spomen-česma poginulim borcima NOVJ i civilima ovog kraja. U Odbrambeno-otadžbinskom ratu 1992-1995. stradalo je 57 mještana[2]
Nacionalnost[4] | 2013. | 1991. | 1981. | 1971. |
Muslimani | 1.360 (97,98%) | 1.259 (98,66%) | 1.170 (98,90%) | |
Srbi | 4 (0,28%) | 1 (0,07%) | 4 (0,33%) | |
Hrvati | 4 (0,28%) | 0 | 0 | |
Jugosloveni | 7 (0,50%) | 14 (1,09%) | 1 (0,08%) | |
ostali i nepoznato | 13 (0,93%) | 2 (0,15%) | 8 (0,67%) | |
Ukupno | 930 | 1.388 | 1.276 | 1.183 |
Demografija | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1879. | 489 | |
1910. | 479 | |
1948. | 796 | |
1953. | 863 | |
1961. | 1.032 | |
1971. | 1.183 | |
1981. | 1.276 | |
1991. | 1.388 | |
2013. | 930 |
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik”. popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 18. 11. 2021. g. Pristupljeno 18. 11. 2021.
- ^ a b v g d Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 135-136. ISBN 978-99976-42-37-0.
- ^ "Vreme", 16. jul 1938
- ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Udruženje Građana Diviča (jezik: bošnjački)