Pređi na sadržaj

Diplomatski pasoš

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Diplomatski pasoš je posebna putna isprava koja se izdaje državnim predstavnicima i drugim licima sa diplomatskim statusom u cilju zaštite i dokazivanja diplomatskog statusa. Namena i priroda ove putne isprave su definisani pravilima međunarodnog javnog prava. Osnovni dokumenti kojima se reguliše status nosioca diplomatskog pasoša su Bečka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. godine, a kada se radi o međunarodnim diplomatama u sistemu Ujedinjenih nacija, Opšta konvencija o privilegijama i imunitetima UN iz 1946. godine. Nosilac diplomatskog pasoša ima puni diplomatski imunitet i diplomatske privilegije u državi u kojoj vrši svoje funkcije ili u kojoj službeno boravi. Status lica sa ovim dokumentom pri neslužbenom boravku u trećoj državi je regulisan pre svega so domaćim pravom i praksom te države. Pored članova diplomatskog kora, članovi njihovih porodica koje su deo istog domaćinstva u državi akreditacije isto tako poseduju diplomatski pasoš i ako je to predviđeno domaćim zakonodavstvom isti poseduju i diplomatske lične karte ili legitimacije koje se izdaju licima sa diplomatskim statusom. Diplomate Ujedinjenih nacija i specijalizovanih agencija na UN-a poseduju poseban vid na diplomatskog pasoša Ujedinjenih nacija United Nations Laissez-Passer.[1] Takva putna isprava se izdaje saglasno članu VII od Opšte konvencije o privilegijama i imunitetima UN iz 1946. godine. U ovom dokumentu je izričito formulisano da se diplomatski status i korišćenje diplomatskih privilegija i imuniteta daje isključivo u funkciji vršenja dužnosti i funkcija međunarodne organizacije. Slični vid putne isprave je službeni pasoš. Službeni imuniteti i službene privilegije su sadržane u Konvenciji o konzularnim odnosima iz 1963. godine.

Pasoš UN-a

U Republici Srbiji je Pravilnikom Ministarstva spoljnih poslova regulisano koje kategorije mogu posedovati diplomatski pasoš. Pored diplomatskog personala ministarstva spoljnih poslova, odnosno lica sa statusom od atašea i sekretara do savetnika i ambasadora, diplomatski pasoš poseduju Predsednik Republike, Premijer, ministri u Vladi, Predsednik skupštine i predsednici najviših pravo-sudnih tela Republike Srbije, najviši organi bezbednosnih i obaveštajnih službi, kao i druga lica kojima se diplomatski status daje diskrecionim pravom u cilju vršenja poslova od interesa za Republiku Srbiju u inostranstvu.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Profesionalni službenici nivoa P2, P3, P4, kao i diplomatski službenici nivoa P5 i D1 (direktori odelenja) dobijaju plavi Laissez-Passer (gde se poslednjima nivoa P5 i D1 priznaje diplomatski status), a najviši funkcioneri-diplomate nivoa D2 (visoki direktori departmana UN-a (DDG)ili organa ili Agencija odnosno velikih programskih jedinica ili celina u sistemu UN) i viši dobijaju diplomatski crveni Laissez-Passer (nivo Pomoćnika Generalnog Sekretara UN, Generalnog Podsekretara UN (USG) i Zamenika Generalnog Sekretara UN (DSG)). Crveni Laissez-Passer dobija i Generalni Sekretar UN, kao i Generalni direktori Agencija u sistemu UN, uključujući i Generalnog direktora Međunarodne Agencije za Atomsku Energiju (kao "autonomne agencije" u sistemu UN).