Dobrnja (Banja Luka)
Dobrnja | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Bosna i Hercegovina |
Entitet | Republika Srpska |
Grad | Banja Luka |
Stanovništvo | |
— 2013. | 74 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 39′ S; 17° 02′ I / 44.65° S; 17.04° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Ostali podaci | |
Pozivni broj | 051 |
Dobrnja je naseljeno mjesto na području grada Banje Luke, Republika Srpska, BiH. Ovo naseljeno mjesto pripada mjesnoj zajednici Pavići. Prema podacima popisa stanovništva 2013. godine, u ovom naseljenom mjestu je popisano 74 lica.[1]
Geografski položaj[uredi | uredi izvor]
Nalazi se na 490-1.080 metara nadmorske visine, površine 53 km2 , udaljeno oko 20 km od gradskog centra. Razbijenog je tipa, a zaseoci su: Vranješi, Grabovica, Dobrnja, Đakovići, Kadina voda, Milakovići, Savići, Šipke. Smješteno je na platou Manjače i u velikom dijelu Dobrnjskog polja. Kroz atar protiče Grabovička rijeka, a najznačajniji izvori su Bojanića bunar, Mlinište, Marina voda, Ljeskovica i Tučenac. Šume su uglavnom bjelogorične (bukva, jasen, hrast).[2]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Na lokalitetu Crkvena otkrivena je gradina, sa ostacima troske i keramike, vjerovatno iz gvozdenog doba. Kroz selo je prolazio ogranak rimskog puta Salona (Solin) - Servicijum (Gradiška). Na lokalitetu Hrast nađeni su troska i ostaci zida iz rimskog doba, a na lokalitetu Debela međa ostaci rimske utvrde i srednjovjekovna nekropola, sa 18 stećaka. Nekropole iz ovog perioda nalaze se i na lokalitetima Mramorje (osam stećaka) i Pobrđani (šest). Prema predanju, u zaseoku Kadina voda postojao je han. Tokom austrougarske vladavine tu je bila stacionirana austrougarska vojska i žandarmerijska postaja.[2]
Stanovništvo[uredi | uredi izvor]
Prema defteru iz 1541, selo Dobrnja imalo je 18 domaćinstava, a 1604. pominje se kao selo Dobrinje-Sirkobilje, sa knezom, popom i 45 hrišćanskih domaćinstava. Godine 1931. opština pod imenom Kadina Voda imala je 916 domaćinstava i 6.844 stanovnika (6.832 pravoslavca, deset katolika i dva iz reda ostalih); 1953. pod imenom Dobrnja - 9.487 stanovnika. Selo Dobrnja je 1879. imalo 70 domaćinstava i 873 stanovnika (pravoslavci); 1895. - 1.042 stanovnika; 1921. -1.386; 1948. - 1.718; 1971. - 342; 1991. - 130; 2013. - 23 domaćinstva i 74 stanovnika (Srbi). Porodice Bašić, Đaković, Nježić, Petrović slave Jovanjdan; Vranješ - Đurđevdan; Milašinović - Miholjdan. U Prvom svjetskom ratu dobrovoljci u srpskoj vojsci bili su: Milan T. Vranješ, Milić i Marko Divjak, Đuro Kojadinović, Dmitar P. Maslarić, Marko i Milan Mataruga i Kosta G. Savić. Tokom Drugog svjetskog rata poginula su 34 civila, jedan borac VKJ i pet boraca NOVJ. Stanovnici su uglavnom bili uz JVuO, zbog čega je šezdesetih godina selo planski raseljeno. Najviše stanovnika iseljeno je u Vojvodinu, a na području sela izgrađena je kasarna JNA i vojni poligon. U Odbrambeno-otadžbinskom ratu 1992-1995. poginuo je jedan borac VRS. Njegovo ime je navedeno na zajedničkom spomen-obilježju za sve poginule borce ove mjesne zajednice u Stričićima i na spomen-česmi u selu Šljivno.[2]
Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom. Đaci pohađaju osnovnu školu u selu Kola. U ataru postoje dva pravoslavna groblja, a najbliža crkva je u selu Šljivno. Dobrnja je dobila električnu energiju 1980, a bežičnu telefonsku mrežu 2002. godine. Stanovnici se snabdijevaju vodom sa bunara i iz cisterni. Kroz atar prolazi regionalni put Banja Luka - Mrkonjić Grad. U selu postoji kamenolom (2016).[2]
Nacionalnost[3] | 2013. | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. |
Srbi | 74 (100%) | 130 (100%) | 186 (98,41%) | 342 (100%) | 1.329 |
Hrvati | 3 | ||||
Jugosloveni [a] | 1 (0,52%) | ||||
Muslimani [b] | 1 (0,52%) | ||||
ostali i nepoznato | 1 (0,52%) | 2 | |||
Ukupno | 74 | 130 | 189 | 342 | 1.334 |
Demografija[3] (opština Dobrnja) | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1948. | 2.716 | |
1953. | 9.487 | |
1961. | 1.334 | |
1971. | 342 | |
1981. | 189 | |
1991. | 130 | |
2013. | 83 |
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Za sadašnji status Jugoslovena vidi članak Jugosloveni.
- ^ Za sadašnji status Muslimana vidi članak Muslimani.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Preliminarni rezultati Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013, Agencija za statistiku BiH, Sarajevo, 5. 11. 2013.” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 23. 11. 2018. g. Pristupljeno 28. 12. 2013.
- ^ a b v g Enciklopedija Republike Srpske. 3, D-Ž. Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2020. str. 430. ISBN 978-99976-42-37-0.
- ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.