Pređi na sadržaj

Dolina kraljeva

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dolina kraljeva na karti Egipta
Dolina kraljeva
Dolina kraljeva
Dolina kraljeva na karti Egipta

Dolina kraljeva (arap. وادي الملوك;‎ Wādī al Mulūk; коптски: džēme),[1] позната и као Долина капија краљева (арап. وادي ابواب المملوك; Wādī Abwāb al Mulūk),[2] je dolina u Egiptu gde su se skoro 500 godina od 16. do 11. veka pre nove ere uklesivale grobnice za faraone i imućne plemiće tokom Novog carstva (od osamnaeste dinastije do dvadesete dinastije).[3][4]

Dolina se nalazi na zapadnoj obali Nila, nasuprot drevnoj Tebi (današnjem Luksoru) u samom srcu Tebanske nekropole.[5] Ovaj vadi se sastoji od dve doline: Istočne doline (u kojoj je većina kraljevskih grobnica) i Zapadne doline.

Budući da je 2005. godine otkrivena nova odaja, a 2008 još dva ulaza u grobnice,[6] danas se zna za ukupno 63 grobnice i odaja različitih veličina: KV54 je obična jama, dok je KV5 kompleks sa preko 120 odaja.[7] Ovo mesto je bila kraljrvska nekropola tokom drevnog Egipta, ali je ovde sahranjeno i nekoliko privilegovanih plemića. Kraljevske grobnice su dekorisane sa prikazima iz egipatske mitologije i istraživačima nude jedenstven uvid u verovanja i pogrebno prakse ovog perioda. Ipak, većina grobnica je opljačkana još u antičkom periodu, ali i dalje ukazuju na nekadašnju moć i uticaj faraona.

U Dolini kraljeva se vrše arheološka i egiptološka istraživanja još od kraja 18. veka. Dolina je postala poznata početkom 20. veka kada je otkrivena Tutankamovnova grobnica (KV62) koja je bila potpuno očuvana i puna blaga. Popularizaciji je pomogla i priča o navodnom prokletstvu faraona[8] i zbog svega ovoga je jedan od najpopularnijih arheoloških lokaliteta na svetu. Dolina je 1979. godine proglašena za Svetsku baštinu zajedno sa ostatkom Tebanske nekropole.[9] I danas se sprovode istraživanja, iskopavanja i konzervacijski radovi u dolini, ali je ona otvorena za javnost i otvoren je turistički centar u njoj.

Geologija[uredi | uredi izvor]

Stratigrafija doline

Dolina je sačinjena od gutsog krečnjaka i drugih sedimentnih stena (koji formiraju litice doline i obližnjeg Deir el Bahrija) i mekog laporca. Sedimentne stene su deponovana pre 35-56 miliona godina kada je prethodnik Sredozemnog mora imao mnogo viši nivo. Tokom Pleistocena dolinu su iz platoa udubile konstantne kiše.[10] Danas nema mnogo kiše u ovom delu Egipta, ali se dogode iznenadne poplave u dolini koje unesu tone šuta u otvorene grobnice.[11]

Graditelji su tokom Novog carstva iskoristili postojeće geološke odlike kako bi napravili grobnice. Neke od njih su iskopane u postojećim liticma krečnjaka, drue iza padina od škriljavca ili na krajevima kamenog grebena kanala koje su napravile poplave.[10]

Nastajali su brojni problemi tokom pravljenjem grobnica. Ovo se vidi u grobnicama faraona Razmesa III i njegovog oca Setnata. Setnat je počeo izgradnju svoje grobnice, KV11, ali su radnici tokom iskopavanja probili u grobnicu Amenmesa tako da su radovi morali da budu obustavljeni, a Setnat je iskoristio grobnicu Tvosreta, KV14. Kada je Ramzes III počeo da podiže svoju grobnicu, on je nastavio sa radovima koje je Setnat obustavio.[12] Ramzes II je takođe imao probleme i njegova grobnica je imala savijenu osu verovatno zbog lošeg kvaliteta stene u koju se uklesivala.[13]

Krajem 20. i početkom 21. veka su sprovedena straživanja georadarom koja su pokazala nekoliko anomalija u dolini, a ispostavilo se da je jedna od njih bila grobnica KV63.[14]

Hidrologija[uredi | uredi izvor]

U oblasti Tebanskih brda povremeno dođe do jakih oluja koje izazivaju poplave u dolini. Novije studije su pokazale da postoji barem sedan aktivnih puteva poplave koji vode kroz centralnu oblast doline.[15] Dokazi pokazaju da je ova centralna oblast bila poplavljena krajem osamnaeste dinastije, jer je nekolikoliko grobnica bilo zakopano ispod par metara šuta. Grobnice KV63, KV62 i KV55 su uklesane u osnovnu stenu vadija, tako da je nivo doline u to vreme bio pet metara niži nego danas.[16] Ova grobnice su nakon poplave bile zaboravljene sve dok nisu bile ponovo otkrivene u 20. veku.[17]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Al-Kurn vrh koji je vidljiv iz doline.
Dolina kraljeva 1950-ih godina.

Tebanske planine imaju specifičan vrh al Kur, koji su drevni egipćani zvali ta dehent, odnosno Vrh.[18] Vrh je specifičan zato što je piramidnog oblika i mnogi istraživači veruju da je ovo mesto odabrano zato što vrh podseća na piramide koje su faraoni podizali tokom Starog carstva, hiljadama godina pre nego što su faraoni Novog carstva podizali grobnice u Dolini.[19][20] Osim toga, lokacija je bila pogodna zato što je bila izolovana, a i postojali su policajci poznata kao medžaji koja je čuvali grobnice.[21]

Iako su faraonski piramidni kompleksi poput onih u Gizi postali simbol drevnog Egipta, većina grobnica je uklesivana u stenu. Čak i većina piramida i mastaba imaju delove koji su usečeni u zemlju, a grobnice u celosti uklesane u stenu postoje još od Starog carstva.[22]

Nakon poraza Hiksa i ponovnog ujedinjenja Egipta pod vladavinom Ahmosea I, Tebanski vladari su počeli da podižu kompleksne grobnice kako bi ogledale njihovu novostečenu moć.[23] Ipak, grobnice Arhosea i njegovog sina Amenhotepa I se verovatno nalaze u nekropoli sedamneste dinastije Dra Abu el Naga (tačna lokacija nije poznata).[24] Prve kraljevske grobnice u Dolini kraljrva pripadaju Amenhotepu I (iako neki osporavaju ovo)[25] i Tutmosu I čiji je savetnik, Ineni, zabeležio u svojoj grobnici da je posavetovao faraona da podigne svoju grobnicu u izolovanoj dolini. Ipak, nije sigurno koja je grobnica pripadala Amenhotepu, ali se verovatno radi o KV20 ili KV38.[18]

Dolina je korišćena za sahrane od 1539. do 1075. godine pre nove ere. U njoj se nalazi 63 gorbnica, počevši od Tutmosa I sve do Ramzesa X ili Ramzesa XI, iako su ljudi nakon ovog perioda nastavili da se sahranjuju ovde u uzurpiranim grobnicama.[26]

Iako se nazica Dolina kraljeva u njoj se ne nalaze samo grobnice kraljrva, već i plemića, kao i nekoliko kraljica i dece plemića i faraona. Od ukupno 63 poznatih grobnica, samo 20-ak su bile kraljevske.[27] Otprilike za vreme vladavine Ramzesa I (oko 1301. p. n. e.) započeti su radovi u odvojenoj Dolini kraljica gde su se sahranjivale kraljice, prinčevi, princeze i plemići.[28]

Kraljevska nekropola[uredi | uredi izvor]

Drevni egipćani su dolinu nazivali Ta-sekhet-ma'at, odnosnoVeliko polje. Pun naziv Doline kraljrva je bio Velika i velečanstvena nekropola miliona godina faraona, života, snage, zdravlja zapadno od Tebe:.[29]

G41G1Aa1
D21
O1O29
Y1
A50sZ4
Y1
G7N35C11Z2
N35
M4M4M4t
Z2
N35
O29
O1 O1
G7S34U28sD2
Z1
R14t
t
N23 Z1
N35
R19t
O49
G7

[29]

Početkom osamneste dinastije samo faraoni su se sahranjivali u velikim grobnicama u dolini. Kada se neko ko nije bio kraljevskog porekla sahranjivao, to bi se radilo u maloj prostoji uklesanoj u kamen blizu grobnice njegovog gospodara.[30] Grobnica Amenhotepa III je podignuta u zapadnoj dolini, a njegov sin Ehnaton je pokušao da premesti kraljevsku nekropolu u Amarnu, ali ovo nije zaživelo.[31] Njegova religijska reforma nije zaživela i poslednji faraoni osamneste dinastije, Tutankamon, Aj i Horemheb su se sahranili u Dolini kraljeva.[32]

Tokom devetneste i dvadesete dinastije se poveća broj sahrana u Dolini kraljeva i Dolini kraljica, a Ramzes II i Ramzes III podižu ogrobne grobnice u kojima su sahranjeni njihovi sinovi (KV5 i KV3).[33][34] Neki faraoni nisu bili sahranjeni u dolini ili njihova grobnica još nije otkrivena: Tutmos II je možda sahranjen u nekropoli Dra Abu el Naga (ali je njegova mumija pronađena zajedno sa ostalim kraljevskim mumijama u grobnici u blizini Deir el Bahri kompleksa),[35] Smenkhareova grobnica nikada nije pronađena, a i Ramzes VIII je verovatno bio sahranjen na nekom drugom mestu.

Tokom Starog carstva su se uz kraljevsku grobnicu podizali i pogrebni hramovi, ali pošto je trebalo da grobnice u Dolini kraljeva budu skrivene, ovi hramovi su podizani na drugom mestu.[18] Ove hramove su posećivale procesije tokom brojnih festivala koji su se održavali u Tebanskoj nekropoli. Najpoznatiji ovakav festival je svakako Lepi festival doline.[36]

Grobnice su podizali i ukgrašavali radnici koji su živeli u obližnjem selu Deir el Medina koje se nalazilo u malom vadiju između Doline kraljrva i Doline kraljica, nasuprot Tebi. Radnici su išli u dolinu raznim putevima kroz Tebanska brda. Njihov svakodnevni život je poznat zato što su podizali grobnice za sebe i beležili o životima u njima, a ostavili su i brojna dokumenta.[37] Radnici su bili ugledni majstori i zabeleženo je da su organizovali prvi štrajk u istoriji.[38][39]

Istraživanje doline[uredi | uredi izvor]

Pogled na centralni deo Istočne doline i grobnicu KV62
Ulaz u kraljevsku grobnicu nacrtan 1821. godine.

Oblast Doline kraljrva je u fokusu egiptoloških istraživanja već dva veka, ali ovo mesto je privlačilo pažnju oduvek i još su tokom Rimskog perioda turisti dolazili da ga razgledaju.[26] Dolina zbog svoje duge istorije istraživanja savršeno ilustruje i kako se istraživanje drevnog Egipta promenilo tokom godina, jer su je još antikvari posećivali kako bi sakupili artefakte za kolekcije. Dolina se od tada pa do danas kada se vrše iskopavanja cele Tebanske nekropole konstantno istražuje.

U mnogim grobnicama se nalaze grafiti koje su ostavili ljudi koji su ih posetili tokom antike. U grobnicama u dolini se nalazi više od 2.100 grafita na starogrčkom, latinskom, feničanskom, likijskom, koptskom i još nekoliko drugih jezika.[26] Većina, malo manje od hiljadu, se nalazi u grobnici KV9, a najraniji primerak je iz 278. godine pre nove ere.[40]

Tokom Napoleonove invazije na Egipat, 1799. godine, istraživači su nacrtali mape i planove poznatih grobnica.[41] Publikacija Opis Egipta koja je nastala kao rezultat istraživanja sadrži čak dva toma (od ukupno 24) koja se bave okolinom Tebe.[42]

Evropljani su nastavili da istražuju okolinu Tebe tokom 19. veka, a ova istraživanja su postala mnogo intenzivnija nakon što je Šampolion dešifrovao hijeroglife. Početkom ovog veka Đovani Batista Belconi je posetio ovo mesto i otkrio je grobnice Aja, Setija I, Ramzesa I i Ramzesa IX. Krajem svoje posete, Belconi je izjavio da su sve velike grobnice pronađene i da nema više ništa što se može pronaći u dolini. Tokom istog ovog perioda Dolinu kraljeva istražuje i Bernardino Droveti, Francuski konzul-general.[43]

Kada je Gaston Maspero ponovo postao upravnik Servisa egipatskih antikviteta, priroda istraživanjnja doline se promenila. Maspero je zaposlio engleskog arheologa Hauarda Kartera kao glavnog istraživača Gornjeg Egipta i Karter je otkrio nekoliko novih grovnica i istražio nekoliko postojećih kao što su KV42 i KV20.[44]

Ulaz u Horemhebovu grobnicu uslikan nakon što je otkrivena 1908. godine

Početkom 20. veka, američki istraživač Teodor M. Dejvis je dobio dozvolu da vrši iskopavanja u dolini. Njegov tim je otkrio nekoliko kraljevskih i ne-kraljevskih grobnica (uključujući KV43, KV46 i KV57). Ekipa je pronašla nekoliko predmeta za koje su smatrali da su ostaci iz Tutankamonove grobnice i izjavili su da je dolina u potpunosti istražena i da se neće pronaći nikakvi drugi ukopi. Dejvisova knjiga iz 1912. godine Grobnice Harmhabija i Tutankamuna (eng. The Tombs of Harmhabi and Touatânkhamanou) se završava rečenicom "bojim se da je Dolina Kraljeva sada ispražnjena".[45]

Nakon što je Dejvis preminuo 1915. godine, grof Karnarvona je dobio dozvolu da nastavi sa istraživanjima u dolini i zaposlio je Hauarda Kartera da nastavi sa iskopavanjima. Nakon sistematske potrage, Karterov tim je uspeo da oktije Tutankamonovu grobnicu (KV62) u novembru 1922. godine što će postati najsenzacionalnije otkriće u istoriji egiptologije.[46]

Brojna druga istraživanja i radovi koji su doprineli razvoju znanja o dolini su rađeni tokom 20. veka. Početkom 21. veka 2001. godine Projekat mapiranja Tebe je dizajnirao natpise za grobnice i spremio informacije i planove o grobnicama koje su otvorene za javnost.[47]

Razvoj grobnica[uredi | uredi izvor]

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Bogato dekorisana unutrašnjost jedne grobnice

Uobičajni plan grobnice se sastoji od dugog hodnika koji se spušta kroz jednu ili dve prostorije (što možda imitira spuštanje boga Sunca u podzemlje[48]) u pogrebnu prostoriju u kojoj je bio sarkofag. U ranijim grobniva se hodnici okreću za 90 stepeni barem jednom i raniji primerci su imali pogrenu prostoriju u obliku kartuše (kao u grobnici Tutmosa IV).[49] Ova osnova je poznata kao savijena osa.[50] Nakon sahrane, gornji hodnici su bili zatrpani i ulaz u grobnicu je bio sakriven.[51] Oblik se postepeno menjao i nakon Amarna perioda, osnova je počela da postaje prava (grobnica Horemheba je primer ovoga i ponekad je otvorena za javnost) da bi na kraju tokom devetneste i dvadesete dinastije bile potpuno ravne.[52] Kako je osnova postajala sve više prava zajedno sa ovim se i stepen spuštanja smanjivao. Padina u grobnici je skoro nestala tokom kasne dvadesete dinastije.[53] Još jedna stvar koja je česta za većinu grobnica je bunar koji se nalazio u njima i možda je prvobitno dodat kako bi zaštitio donje delove grobnice od poplave. Međutim, izgleda da je vremenom dobio "magijsku" ulogu.[49] Krajem dvadesete dinastije ima primeraka grobnica u kojima bunar nije iskopan, ali i dalje se podizala prostorija za bunar.[49][54]

Dekoracija[uredi | uredi izvor]

Detalj dekoracija iz grobnice KV2 (ank)

Većina kraljevskih grobnica ja bila dekorisana religijskim tekstovima i slikama. Najranije grobnice su bile dekorisane prizorima iz Amuduata (onoga što je u podzemlju), koji opisuju putovanje boga Sunca tokom 12 sati noći. Od vladavine Horemheba grobnice se dekorišu prizorima iz Knjige kapija i prikazan je bog Sunca koji prolazi kroz 12 kapija koje dele vreme noći i osigurava da će vlasnik grobnice bezbedno proći kroz noćno vreme.[55] Ove rane kraljevske grobnice su bile bogato dekorisane, a one koje su pripadale ostalim ljudima nisu imale nikakvu dekoraciju.

Tokom kasne devetneste dinastije Knjiga pećina, koja deli podzemlje u masivne pećine u kojima su bogovi i pripoveda da pokojnik čeka da bog Sunca prođe i vrati ga u život, se oslikavala u gornim delovima grobnice. Puna verzija ove priče je oslikana u grobnici Ramzesa VI.[55] U grobnici Ramzesa III se nalazi oslikana Knjiga Zemlje u kojoj se podzemlje deli u četiri dela i Nun izvlači Sunčev disk.[56]

Plafon grobnica se od Setija I nadalje oslikava prizorima koji će postati Knjiga nebesa koja takođe opisuje putovanje Sunca kroz 12 sati noći. Od Setijeve vladavine pa nadalje se javlja i Molitva Reu, duga sveta pesma koja poziva boga Sunca da se pojavi.[55]

Predmeti[uredi | uredi izvor]

Svaka grobnica je u sebi imala stvari koji će pokojniku omougćiti udoban zagrobni život. Osim svakodnevnih predmeta, u grobnicama su se nalazili i predmeti za magijske rituale poput Šabti figurina. Neki predmeti su napravljeni posebno za pogrebnu upotrebu, ali neke je faraon koristio tokom života kao na primer Tutankamonove sandale koje su pronađene u njegovoj grobnici.[57]

Oznake grobnica[uredi | uredi izvor]

Moderni brojeve grobnica čine slova "KV" koje su skraćenica za Doline kraljeva (engl. Kings' Valley) i brojevi koji se dodeljuju kako se koja grobnica otkrije. Tako KV1, grobnica Ramzesa VII, prva koja je otkrivena i zato nosi broj 1, a poslednja je KV64 koja je otkrivena 2012. godine. Od početka 19. veka, antikvari i arheolozi su čistili i beležili šta su pronalazili u grobnicama i do početka 20. veka se već znalo za 61 grobnicu.[58] Međutim, KV5 je ponovo otkrivena 1990-ih godina jer su je prethodni istraživači odbacili kao nebitnu.[58] Grobnice u Zapadnoj dolini imaju kao oznaku "WV" (engl. West Valley), ali iste brojeve. Nisu sve grobnice korišćene za sahranjaivanje: neke nisu bile korišćene, drugima se ne može odrediti vlasnik, a neke su služile samo za skladištenje.

Osamnaesta dinastija[uredi | uredi izvor]

Dekoracija iz grobnice KV34
Tipična osnova grobnice sa početka osamnaeste dinastije

Grobnice iz osamnaeste dinastije se dosta razlikuju po stilu, dekoraciji i lokaciji. Izgleda da u početku nije bilo fiksnog plana koga su se arhitekte pridržavale. Grobnica Hatšepsut, KV20, ima jedinstven oblik, jer se uvrće i okreće nadole više od 200 m od ulaza, a prostorija sa sarkofagom se nalazi čak 97 m ispod površine zemlje. Vremenom grobnice su postajele sve više usklađene i formalizovao se jedinstven stil i grobnice Tutmosa III (KV34) i Tutmosa IV (KV43) su dobri primeri klasične grobnice iz osamnaeste dinastije sa svojim savijenim osama i jednostavnom dekoracijom.[59]

Grobnica Amenhotepa III koja se nalazi u Zapadnoj dolini je možda najlepša grobnica iz ovog perioda.[60] Nju je ponovo istraživao japanski tim sa Univerziteta Vaseda tokom 1990-ih, ali danas nije otvorena za posetioce.[61]

U ovom periodu su moćni i uticajni plemići počeli da se sahranjuju zajedno sa kraljevskom porodicom u Dolini kraljeva. Najpoznatija zajednička grobnica je KV46 u kojoj su sahranjeti Juja i Tjuju. Moguće je da su oni bili roditelji kraljice Tije. Sve do otkrića Tutankamonove grobnice ovo je bila najbolje očuvana grobnica koja je otrkivena u dolini.[62]

Amarna period[uredi | uredi izvor]

Tipična osnova grobnice iz post-Amarna perioda

Kada se kraljevska nekropola ponovo vratila u Tebu iz Amarne, pojavio se novi stil u obliku grobnica koje su se postajale sve više prave. U Zapadnoj dolini se nalazi grobnica za koju se smatra da je bila namnjena Ehnatonu, ali ona nije završena zbog njegove religijske reforme i premeštanja glavnog grada u Amarnu. Uklesan je samo ulaz i nekoliko stepenica. Blizu ove grobnice se nalazi grobnica Aja, Tutankamonovog naslednika. Veruje se da je ona bila namenjena Tutankamonu kada je započeta gradnja, ali da ju je preuzeo Aj i da je Tutankanom bi bio sahranjen u njegovoj grobnici zato što je umro mlad, pre nego što je grobnica završena. Ovo bi značilo da je KV62 možda bila Ajova grobnica što bi bilo logično, jer ona ima čudan oblik i previše je mala za kraljevsku grobnicu.[63] Druge grobnice koje pripadaju "Amarna periodu" se nalaze u manjem, centralnom delu Istočne doline.[64]

Dekoracija iz Tutankanovo grobnice

Jedno od najpoznatijih otkrića u istoriji arheologije je svakako bilo otkriće Tutankamonove grobnice. Nju je otkrio Hauard Karter 4. novembra 1922. godine, a njeno istraživanje i konzerviranje je trajalo narednih deset godina do 1932. godine. Tutankamonova grobnica je bila jedina grobnica u Dolini kraljeva koja je otkrivena gotovo netaktuna i sve do oktrića grobnice KV63 10. marta 2005. godine[65] se smatrala poslednjim velikim otkriće u dolini. Grobnica je bila puna blaga, a budući da Tutankamon nije bio posebno bitan faraon i umro je mlad, može se samo zamisliti koliko je blaga bilo prisutno u ostalim kraljevskim grobnicama koje su odavno oplječkane.[66]

U istoj centralnoj oblasti gde se nalaze grobnice KV62, KV63 i KV64, georadar je u julu 2006. godine detektovao anomaliju za koju se smatra da je možda grobnica ili odaja. Međutim, ovo nije zvanično potvrđeno i postojanje te grobnice nije uvažilo Vrhovno veće antikviteta.[67]

Grobnica Ajovog naslednika, Horemheba, se samo povremeno otvara za javnost. Međutim, ona ima mnoge jedinstvene karakteristike i ekstenzivno je dekorisana. Dekoracija grobnice prikazuje prelaz iz grobnica post-Amarne ka grobnicama devetnaeste dinastije.[68]

Devetnaesta dinastija[uredi | uredi izvor]

Merneptahov kameni sarkofag iz njegove grobnice - KV8

Tokom devetnaeste dinastije grobnice se sve više standardizuju i dekorišu. Grobnica prvog faraona ove dinastije, Ramzesa I, je užurbano završena zbog smrti faraona i zato nije dobar primer. Međutim, ona ipak ima živopisnu dekoraciju i očuvan je faraonov sarkofag. Zbog lokacije, ovo je grobnica koja se često posećuje i oslikava razvoj ulaza, hodnika i dekoracije.[69]

KV17, grobnica njegovog sina i naslednika Setija I (poznata i kao Belconijeva grobnica po istraživaču koji ju je otkrio ili kao grobnica Apisa), se smatra jednom od najboljih grobnica u dolini. Ima ekstenzivan reljef i odlično očuvane slike. Kada ju je Belconi otkrio 1817. godine svoje otkriće je nazivao ..srećnim danom...[70]

Setijev sin, Ramzes veliki, je podigao ogromnu ggobnicu, ali ona nije dobro očuvana. Istraživači iz Francuske i Egipta su radili na konzervaciji, a radovima je rukovodio Kristijan Leblank.[71][72]

Dok je podizao svoju grobnicu, KV7, Ramzes II je naredio da se produži manja grobnica (KV5) koja je pripadala nepoznatom plemiću iz osamnaeste dinastije kako bi u njoj sahranio svoje sinove. Kada je završena, grobnica je ukupno imala 120 soba i smatra se najvećom grobnicom u dolini, ali je poput mnogih drugih oplačkana još u antičkom periodu. Grobnica je takođe loše očuvana, jer su je dosta oštetile poplave koje se povremeno dešavaju i tokom vekova su nanele tone šuta. Na žalost, grobnica trenutno nije otvorena za javnost.[73] Međutim grobnica njegovog sina i naslednika Merneptaha, KV8, je otvorena za javnost i jedna je od najdužih grobnica u dolini budući da je dugačka čak 160 m i završava se sa pogrebnom prostorijom u kojoj je još uvek očuvan kameni sarkofag faraona.[74]

Svi kasniji vladari devetnaeste dinastije su svoje grobnice konstruisali na isti način, jer su se dizajn i dekoracija sandardizovali.[75]

Dvadeseta dinastija[uredi | uredi izvor]

Grobnica Ramzesa III, KV11

Prvi vladar dvadesete dinastije, Setnat, je podigao dve grobnice. Počeo je da iskopava grobnicu, ali je greškom prokopao zid i ušao u grobnicu iz devetneste dinastije koja je pripadala Tvosreti. Zbog ovoga napušta radove na njoj i podiže drugu grobnicu koja je bila dugačka 150 m, a ovu napuštenu grobnicu će posle prepraviti i iskoristiti njegov sin, Ramzes III.[76] Grobnica Ramzesa III, KV11, je jedna od najvećig grobnica u dolini i otvorena je za javnost.[77]

Naslednici Ramzesa III su pravili grobnice koje su imale pravu osu i sve su imale sličnu dekoraciju. Jedan od najpoznatijih primera je KV2, grobnica Ramzesa IV, koja u sebi sadrži veliki broj hijeratskih grafita. Grobnica nema većih oštećenja i dekorisana je prikazima iz nekoliko religijskih tekstova.[78] Zajednička grobnica Ramzesa V i Ramzesa VI, KV9 (poznata i kao Memnova grobnica) je dekorisana sa raznim religijskim scenama, ali u njoj se nalaze više od hiljadu grafita na starogrčkom, latinskom i kompstom što ukazuje da su je ljudi posećivali još od antičkog perioda.[79] Zemlja koja je iskopana dok su pravili ovu grobnicu je naneta na mesto gde se nalazila KV62, a kasnije je na tom mestu podignuta i kuća za radnike što će zaštititi Tutankamonovu grobnicu od plljčkaša.[80]

Grobnica Ramzesa IX, KV6

Još jedna grobnica koju su ljudi posećivali od antičkog perida je grobnica Ramzesa IX i ovo se zna, jer su Rimljani i kopti iscrtali grafite po zidovima.[81] Njegova grobnica se nalazi u centralnom delu doline, između grobnica KV5 i KV55. Ukupno je dugačka 105 m i ima nekoliko pomoćnih prostorija koje nisu bile dekorisane. Istraživači su došli do zaključka da nisu bile dekorisane ni završene zbog Ramzesove iznenadne smrti.[82]

Još jedna poznata grobnica je KV19 koja je pripadala sinu Ramzesa IX, Mentuherkepšefu. Grobnica je mala, jer je napravljena prepravljanjem nedovršenog hodnika, ali je ekstenzivno dekorisana. Nakon završenih konzervatorskih radova, danas je otvorena za posetioce.[83][84]

Dvadesetprva dinastija i prestanak sahranjivanja[uredi | uredi izvor]

Krajem Novog carstva Egipat je upao u dug period opadanja političke i ekonomske sile. Tebanski sveštenici su postajali sve moćniji i preuzeli su administrativnu upravu Gornjeg Egipata dok su kraljevi vladali Donjim Egiptom iz Tanisa. Početkom dvadesetprve dinastije dolina se posećivala i koristila, a to ukazuje i kartuša koju je u grobnicu KV4 dodao Tebanski visoki sveštenik Amona, Penđem I.[85] Tokom ovog perioda Dolina kraljeva se intenzivno pljačkala i sveštenici Amona su preneli većinu mumija u tri grobnice kako bi ih zaštitili. Većina blaga koja se nalazila u grobnicama je još u ovom periodu opljačkana. Sveštenici su kasnije skoro sve mumije preneli u jednu grobnicu, DB320, koja je bila nadomak pogrebnog hrama kraljice Hatšepsut.[35][86] Mumije u ovoj grobnici su pronađene u haotičnom stanju, jer su ih sveštenici stavljali bez redosleda i mnoge su završile u tuđim sarkofazima. Neke od kraljevskih mumija i dalje nisu identifikovane. Ostatak mumija je bio sakriven u grobnici KV35 koja je pripadala Amenhotepu II. Istraživači su u ovoj grobnici pronašli više od deset mumija od kojih su mnoge bile kraljevske.[87]

Tokom trećeg međuperioda i kasnije u prethodno otvorenim grobnicama su se sahranjivali obični ljudi. Kopti su neke od grobnica koristili kao crkve, štala i kuće.[18]

Pljačke grobnica[uredi | uredi izvor]

Skoro sve grobnice u Dolini kraljeva su bile opljačkane još u antičkom periodu.[88] Nekolikopapirusa je pronađeno koji opisuju suđenje pljačkašima grobnica, a većina je iz dvadesete dinastije. Osim čestih pljački, tokom građanskog rata za vreme vladavine Ramzesa XI sveštenici su otvorili grobnice i pokupili sve dragocenosti, a mumije su premestili na dve lokacije. Jedna je bila grobnica Amenhotepa II u kojoj se nalazilo 6 mumija, a ostatak je smešten u grobnicu Amenhotepa I. Nekoliko godina kasnije većina je premeštena u Deir el Bahri gde je u jednoj grobnici bilo smešteno 40 kraljevskih mumija u svojim sarkofazima.[89] Neke grobnice su ostale bezbedne tokom ovog perioda (KV62, KV63 i KV46, iako su KV62 i KV46 već bile opljačkane), jer se zaboravilo gde su se nalazile.[90]

Turizam[uredi | uredi izvor]

Većina grobnica nije otvorena za javnost (18 grobnica se može posetiti, ali nikada nisu otvorene u isto vreme), a često se zbog restauracija zatvaraju one grobnice koje se mogu posetiti.[91] Zbog broja ljudi koji posećuju Tutankamonovu grobnicu (KV62) mora se platiti odvojena karta kako bi se ona videla. U Zapadnoj dolini je otvorena za posetioce samo grobnica Aja i potrebno je kupiti posebnu kartu kako bi se obišla.[47][92] Turistički vodiči ne smeju da drže predavanja u grobnicama i od turista se očekuje da u tišini u nizu prošetaju kroz grobnicu. Ovo se radi kako bi se minimalizovalo oštećenje dekoracija grobnica što je česta pojava sa arheološkim turizmom.[93]

Broj turista koji posećuju Dolinu kraljeva (i sam Luksor) se smanjio nakon što je 1997. godine ubijeno 58 turista u Deir el Bahriju u terorističom napadu.[94]

U proseku skoro svakog dana glavnu dolinu poseti između 4.000 i 5.000 turista. Zapadna dolina se mnogo ređe posećuje, jer je samo Ajova grobnica otvorena za javnost.[47]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Trismegistos”. www.trismegistos.org. Pristupljeno 19. 11. 2017. 
  2. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 6.
  3. ^ Maspero 1913, str. 182.
  4. ^ „Theban Mapping Project”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 5. 12. 2006. g. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  5. ^ Siliotti 1997, str. 13
  6. ^ Hawass, Zahi. „Spotlight Interview: 2008”. The Plateau: Official Website for Dr. Zahi Hawass. Pristupljeno 15. 8. 2008. 
  7. ^ „Valley of the Kings”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 19. 7. 2008. g. Pristupljeno 9. 8. 2008. 
  8. ^ „Egypt's "King Tut Curse" Caused by Tomb Toxins?”. National Geographic. Pristupljeno 8. 12. 2006. 
  9. ^ „Ancient Thebes and its necropolis”. UNESCO Work Heritage Sites. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  10. ^ a b „Geography and Geology of the Valley”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 5. 3. 2012. g. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  11. ^ Sampsell 2003, str. 78.
  12. ^ Weigall 1910, str. 194.
  13. ^ „KV 7 (Rameses II)”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 28. 01. 2016. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  14. ^ Hirokatsu Watanabe, Masanori Ito and Nicholas Reeves (2000). „ARTP Radar Survey of the Valley of the Kings”. Nicholas Reeves. Arhivirano iz originala 7. 11. 2012. g. Pristupljeno 3. 9. 2018. 
  15. ^ Cross 2008, str. 303.
  16. ^ Cross 2008, str. 307.
  17. ^ Cross 2008, str. 310.
  18. ^ a b v g „Historical development of the Valley of the Kings in the New Kingdom”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 20. 2. 2012. g. Pristupljeno 13. 12. 2006. 
  19. ^ Dodson 1991, str. 5–7.
  20. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 17.
  21. ^ Bierbrier 1993, str. 39.
  22. ^ „Historical Development of Royal Cemeteries outside Thebes and inside Thebes (Early Dynastic-Second Intermediate Period)”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 16. 09. 2008. g. Pristupljeno 8. 8. 2008. 
  23. ^ Baines & Malik 2000, str. 99.
  24. ^ Strudwick & Strudwick 1999, str. 94.
  25. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 89.
  26. ^ a b v „History of the Valley of the Kings (Third Intermediate Period-Byzantine Period)”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 23. 09. 2008. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  27. ^ Siliotti 1996, str. 29.
  28. ^ Siliotti 1996, str. 70.
  29. ^ a b Siliotti 1997, str. 12–13
  30. ^ Weigall 1910, str. 186
  31. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 116.
  32. ^ „Development of Tombs, Part I”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 27. 09. 2008. g. Pristupljeno 8. 8. 2008. 
  33. ^ „KV 5 History”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 28. 10. 2008. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  34. ^ „KV 3 (Son of Rameses III)”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 5. 8. 2012. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  35. ^ a b „Cachette of the Royal Mummies, TT320”. Russian Academy of Sciences - Network of the Centre for Egyptological Studies. Arhivirano iz originala 27. 03. 2007. g. Pristupljeno 5. 12. 2006. 
  36. ^ Strudwick & Strudwick 1999, str. 78.
  37. ^ „Introduction to the Deir el-Medina Database”. The Deir el-Medina Database. Leiden University. Arhivirano iz originala 05. 11. 2017. g. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  38. ^ Strudwick & Strudwick 1999, str. 187.
  39. ^ Vernus, Pascal. „Affairs and Scandals in Ancient Egypt”. Bryn Mawr Classical Review. University of Pennsylvania. Arhivirano iz originala 19. 06. 2004. g. Pristupljeno 8. 8. 2008. 
  40. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 51
  41. ^ Siliotti 1997, str. 16.
  42. ^ „Description de l'Égypte – text of the 2nd edition”. Bibliotheque nationale de France (na jeziku: French). Gallicia. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  43. ^ „Bernardino Drovetti”. Travellers In Egypt. Arhivirano iz originala 27. 9. 2006. g. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  44. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 71.
  45. ^ Davis 2001, str. 37. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFDavis2001 (help)
  46. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 81.
  47. ^ a b v „Valley of the Kings”. Egypt and the Nile. Arhivirano iz originala 09. 08. 2011. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  48. ^ Strudwick & Strudwick 1999, str. 117.
  49. ^ a b v Reeves & Wilkinson 1996, str. 25
  50. ^ Wilkinson 1993, str. 10–20.
  51. ^ Strudwick & Strudwick 1999, str. 98.
  52. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 25.
  53. ^ Rossi 2001, str. 75.
  54. ^ „KV-10 tomb diagram”. Amenmesse Project. Pristupljeno 19. 8. 2008. 
  55. ^ a b v Reeves & Wilkinson 1996, str. 37
  56. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 160
  57. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 43
  58. ^ Ruhli, Frank (2015). „New Ancient Egyptian Human Mummies from the Valley of the Kings, Luxor: Anthropological, Radiological, and Egyptological Investigations”. BioMed Research International. 2015: 530362. PMC 4544442Slobodan pristup. PMID 26347313. doi:10.1155/2015/530362. 
  59. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 105
  60. ^ El-Aref, Nevine (11. 2. 2004). „Sleuthing in a royal tomb” (676). Al-Ahram Weekly Online. Arhivirano iz originala 16. 07. 2012. g. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  61. ^ „Interim Report on the Re-Clearance at the Royal Tomb of Amenophis III”. Research in Egypt 1966-1991. Institute of Egyptology at Waseda University. 1991. Arhivirano iz originala 17. 02. 2017. g. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  62. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 174
  63. ^ Strudwick & Strudwick 1999, str. 104.
  64. ^ Davis (2001), p.XV
  65. ^ „Egypt offers first look at newly discovered tomb: First such discovery in Valley of the Kings since Tutankhamun’s in 1922”. MSNBC. 10. 2. 2006. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  66. ^ El Mahdy (2001), pp. 131
  67. ^ Vergano, Dan (14. 8. 2006). „Egyptian tomb digs up controversy”. USA Today. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  68. ^ „KV 57 (Horemheb)”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 1. 5. 2012. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  69. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 134
  70. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 137
  71. ^ Leblanc, Christian. „The Tomb of Ramesses II and Remains of His Funerary Treasure”. Le Ramesseum: Temple de Millions d'Années de Ramsès II à Thèbes-Ouest. Arhivirano iz originala 19. 9. 2006. g. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  72. ^ „Recherches et travaux dans la tombe de Ramsès II: Aujourďhui”. Recherches et Travaux Tombe Ramsès (na jeziku: French). L'Institut d'Egyptologie Thébaine du Musée du Louvre. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  73. ^ „KV 5 Excavation”. Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala 09. 05. 2008. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  74. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 212
  75. ^ Davis 2001, str. 1. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFDavis2001 (help)
  76. ^ „KV 14 (Tausert and Setnakht)”. Theban Mapping project. Arhivirano iz originala 11. 3. 2007. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  77. ^ Weigall 1910, str. 206.
  78. ^ Weigall 1910, str. 196.
  79. ^ „KV 9 (Rameses V and Rameses VI)”. Theban Mapping project. Arhivirano iz originala 31. 10. 2006. g. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  80. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 122
  81. ^ Weigall 1910, str. 198
  82. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 168
  83. ^ „KV 19 (Mentuherkhepeshef)”. Theban Mapping project. Arhivirano iz originala 11. 3. 2007. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  84. ^ Andrews, Mark. „KV19, the Tomb of Prince Ramesses-Mentuherkhepshef”. Tour Egypt. Arhivirano iz originala 23. 09. 2008. g. Pristupljeno 7. 8. 2008. 
  85. ^ Reeves & Wilkinson 1996, str. 208.
  86. ^ „The Finding of the Pharaohs”. TravellersInEgypt.org. Arhivirano iz originala 27. 9. 2006. g. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  87. ^ Weigall 1910, str. 221
  88. ^ „Valley of the Kings, finds in the Petrie Museum”. Digital Egypt. UCL. Arhivirano iz originala 08. 12. 2006. g. Pristupljeno 4. 12. 2006. 
  89. ^ Weigall 1910, str. 191.
  90. ^ „Tomb Raiders of KV 46!”. The Theban Royal Mummy Project. Pristupljeno 22. 11. 2007. 
  91. ^ „KV Condition Surveys” (PDF). Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala (PDF) 03. 10. 2008. g. Pristupljeno 9. 8. 2008. 
  92. ^ „Visitor Management in KV” (PDF). Theban Mapping Project. Arhivirano iz originala (PDF) 03. 10. 2008. g. Pristupljeno 9. 8. 2008. 
  93. ^ Ambros 2001, str. 181.
  94. ^ „Tourists massacred at temple”. BBC News. 17. 11. 1997. Pristupljeno 4. 12. 2006. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]