Pređi na sadržaj

Dolina potoka Bigar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dolina potoka Bigar
Dolina potoka Bigar
LokacijaStara planina
Država Srbija

Dolina potoka Bigar je jedan od najpoznatijih akumulativnih bigrenih vodopada Srbije i kao takav predstavlja objekat hidrološkog nasleđa Srbije.[1]

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Potok Bigar je leva pritoka Stanjanske reke, koja se kod Kalne spaja sa izvorišnim kracima Trgoviškog timoka. Izvire na 530 m n.v. pod grebenom Paješkog kamena (1182 m) i posle samo 1200 m toka, slapovima i vodopadima se obrušava preko sopstvenih naslaga i uliva u Stanjansku reku, na 440 m n.v. U visinskoj razlici od 90 m, potok je izgradio široku dolinu i zapunio je akumulacijama bigra po čemu je i dobio ime. Ukupna površina pod bigrom je 14,4ha i to je najveća akumulacija bigra u Srbiji. Potok Bigar je i dalje bigotvorna rečica sa najrazličitijim oblicima savremene akumulacije. U gornjem delu doline potok Bigar je formirao plitku dolinu u sopstvenim nanosima, koja je danas prepoznatljiva po idealno zaravnjenim terasama, koje se u dužini od preko 400 m pružaju sa obe strane rečnog korita. Nizvodno bigrena akumulacija se završava odsecima preko kojih se potok obrušava nizovima kaskada i slapova između kojih su brojna jezerca.

Geološke odlike[uredi | uredi izvor]

Karstni izvor „Bigar“ drenira karstnu izdan razvijenu u donjokrednim krečnjacima i formira kratak tok koji se uliva u povremeni tok Bigar. Tok je nizvodno formirao bigrene terase u dva nivoa i neposredno pre ušća u Stanjansku reku formirao vodopad. Na području spomenika prirode prisutne su stene paleozojske, najvećim delom mezozojske i kenozojske starosti. Na karbonatnim sedimentima donje krede nalazi se karstni izvor Bigar, tok Bigar, kao i korito Stanjanske reke u koju se uliva. Karbonantne mase su karstifikovane i u njima je razvijena izdan koja se prazni preko karstnog izvora Bigar. Vode ove izdani rastvaraju matičnu krečnjačku stenu i u sebi nose dosta rastvorenog kalcijum-karbonata, koji se taloži na vodopadima u vidu velikih naslaga bigra.

Bigar je stena nastala u kvartalu od aluvijalnih sedimenata. Nataložen je od izvora do vodopada. Na donjoj terasi debljina mestimično prelazi 10 m.

Geomorfološke odlike[uredi | uredi izvor]

Voda potoka Bigar je vremenom formirala dve velike terase. Gornja se nalazi na samom početku potoka. To je idealno zaravnjena terasa sa obe strane rečnog korita i u plitkoj dolini. Ova terasa se završava odsekom u čijem se podnožju formira jezerce zagrađeno bigrenom pregačom, a voda dalje otiče preko brojnih kaskada i slapova, koji su povezani jezercima. Donja terasa je nepravilno zatalasana kanalima i rukavcima. Ona je mnogo više korišćena od strane čoveka. Voda je na više mesta skretana i usmeravana na vodenice ili na njive (veštačke vade) kopanjem kanala. Na donjem toku potok se intenzivno useca u sopstvenu akumulaciju formirajući 10-15m duboku klisuru, na čijem se kraju preko odseka od 16 m obrušava u dolinu Stanjanske reke. Vodopad na odseku donje terase je složena geomorfološko-hidrološka pojava.[2]

Hidrološke odlike[uredi | uredi izvor]

Potok Bigar je leva pritoka Stanjanske reke u koju se uliva kod puta KalnaPirot. Ukupna dužina stalnog toka je 1330 m, a najkraće rastojanje između vrela i ušća u Stanjansku reku je 1220 m, pa je koeficijent razvijenosti rečnog toka 1,0898. Ukupan pad rečnog toka je 110 m, a prosečan 82,71m/km. Uzvodno od vrela uočljiv je gornji deo nekadašnje doline potoka Bigar. Sa dolinom stalnog toka on čini jedinstvenu celinu. Taj uzvodni deo je dug 2300 m i njime voda samo povremeno teče. On počinje od mesta koji se zove Nikolina vrtača, sa visine od 770 m. Primarni maksimum vodostaja javlja se u martu. Već od maja, vodostaj počinje ravnomerno da opada, da bi minimum postigao u septembru, a nizak je tokom čitave letnje sezone.

Klimatske odlike[uredi | uredi izvor]

Temperatura vazduha[uredi | uredi izvor]

Klima spomenika prirode je prikazana na osnovu podataka sa stanice Knjaževac i Pirot za period 1961—2000. godina. Srednja godišnja temperatura vazduha je oko 10,2˚S Najhladniji je januar sa temperaturom vazduha od -1,2˚S, a najtopliji mesec je juli sa srednjom mesečnom temperaturom vazduha od 20,6˚S. Godišnja amplituda temperature u Knjaževcu je 21,7˚S . Zbog porasta nadmorske visine, od Knjaževca dolinom Trgoviškog Timoka, amplituda opada.

Padavine[uredi | uredi izvor]

Srednje godišnje količine padavina se kreću od 632-680 mm. Beleže se dva maksimuma (jedan krajem proleća, odnosno početkom leta i drugi krajem jeseni, odnosno početkom zime) i dva minimuma padavina (jedan krajem leta, odnosno početkom jeseni i drugi u nekom od zimskih perioda).

Predeone odlike[uredi | uredi izvor]

Spomenik prirode Dolina potoka Bigar se nalazi u planinskom vencu, na obodu Stare planine. Njen pejzaž je brdsko-planinskih odlika. Blago zatalasana dolina u kojoj se smenjuju livade i šumarci, okružena je šumovitim stranama okolnih uzvišenja. Sastoji se iz dve velike akumulacije na gornjoj i donjoj terasi. Na gornjoj terasi nalazi se idealno zaravnjena čistina iznad koje se nalazi manastir Sv. Onufrija Velikog. Gornja terasa se završava odsecima preko kojih se potok obrušava bezbrojnim kaskadama, slapovima i vodopadima između kojih su brojna jezerca. U srednjem i donjem delu toka, sa obe strane doline, primetni su brojni kanali i jazovi koji su navodili vodu na nizive vodenica. Vodenice su danas napuštene, obrasle vegetacijom i prepuštene propadanju. I na kraju, donja terasa se završava vodopadom, koji je najmarkantniji deo područja.

On se sastoji iz dva kraka, od kojih je desni, vodom bogatiji, izdeljen na dve stepenice-slapa približno iste visine. Levi krak se sastoji iz više tankih mlazeva. Teritorija ovog područja predstavlja specifičan predeo sa karakterističnim prirodnim vrednostima (vodopad, kaskade, slapovi i sl.) i takođe, sa izdvojenim stvorenim vrednostima (manastir, vodenice).[3]

Održivi razvoj[uredi | uredi izvor]

U cilju održivog razvoja lokalne zajednice upravljač će:

  • podržavati aktivnosti lokalnog stanovništva i korisnika koje su u korist očuvanja prirodnih i kulturnih vrednosti spomenika prirode;
  • promovisati lokalne proizvode i usluge kroz svoje aktivnosti;
  • uspostaviti saradnju sa lokalnim zajednicama na zajedničkim projektima s ciljem obnove tradicionalnih vrednosti (hrana, običaji...) za stvaranje prepoznatljivog identiteta lokalnih proizvoda;
  • kontinuirano, kroz edukativan rad i informisanje, povećavati svest korisnika prostora, lokalne zajednice kao i šire javnosti o dobrobitima i koristima zaštite i održivog korištenja zaštićenog područja.

Turističku ponudu zaštićenog područja treba uklopiti u ponudu koju nudi Park prirode „Stara planina“ koji se nalazi u neposrednoj blizini.

  • Tranzitni turizam je najizgledniji oblik turističke ponude, s obzirom da se zaštićeno područje nalazi na putu Pirot – Knjaževac.
  • Izletnički turizam je već uspostavljen, s tim što je potrebno urediti prostor za boravak izletnika, a u cilju zaštite prirodnih i stvorenih vrednosti (ložišta za roštilj, klupe, korpe za otpatke).
  • Ekoturizam treba da doprinese kako razvijanju svesti o zaštiti prirodne sredine ne samo turista već i lokalne zajednice. Ekoturizam se bazira na vođenju i pratnji manjih grupa ljudi u prirodu u cilju edukacije. Eko-ture mogu biti: obrazovne ture, planinarske i slično.
  • Verski turizam predstavlja potencijalni segment turizma ovog područja, s obzirom da je u zaštićenom području jedini manastir u Srbiji koji je posvećen Svetom Onufriju.
  • Seoski turizam i aktiviranje pojedinačnih seoskih domaćinstava je moguće, ali uz veće napore s obzirom na demografsku sliku okoline. Za oživljavanje seoskog turizma neophodna je edukacija članova domaćinstva, finansijska podrška, komunalna uređenost, tehnička i sanitarna opremljenost domaćinstava.[4]

Dodatne vrednosti[uredi | uredi izvor]

Dodatnu vrednost ekološki očuvanom prostoru doline potoka Bigar daje i manastir Sv. Onufrija Velikog, jedini manastir u Srbiji koji je posvećen ovom svecu. Manastir se nalazi na samoj ivici gornje terase. Od nekadašnjeg kompleksa, za koje se pretpostavlja da se prostiralo od vrela do ušća u Stanjansku reku, danas su obnovljeni manastirska crkva, zvonara i konak. Hram je aktivan kao parohijska crkva. Nizvodno, na oko 500 m od manastira, na čistini, nalazi se usamnjeno stablo divlje kruške koje predstavlja zapis, što potvrđuje vrednost ovog područja za okolno stanovništvo.

Od izvora potoka Bigar do ušća u Stanjansku reku , u neposrednoj blizini crkve, krajem 19. veka podignuto je 13 vodenica. One su od 1930. godine koristile okolnom stanovništvu iz belopalanačkog kraja. U blizini zaštićenog područja je seosko naselje Stanjinac, koje ima tipičnu demografsku sliku planinskih naselja Srbije. U njemu je 2002. godine živelo 95 stanovnika čija je prosečna starost 65,6 godina. Prirodni uslovi u dolini potoka Bigar predstavljaju pogodan prostor za razvoj poljoprivrenih aktivnosti. To su uglavnom pčelarstvo i zemljoradnja na tradicionalan način sa upotrebom minimalne količine pesticida.

Imajući u vidu intenzitet ljudskih aktivnosti, ekstezivan način odvijanja poljoprivrede, mali broj stanovnika, relativno mali broj poseta, udaljenost od većih naselja, može se reći da u osnovi ne postoji značajan negativan uticaj na životnu sredinu ovog područja, te se stanje osnovnih činilaca životne sredine (voda, vazduh i zemljište) u spomeniku prirode i bližoj okolini može okarakterisati kao veoma dobro.[5]

Dugoročni ciljevi zaštite SP „Dolina potoka Bigar“[uredi | uredi izvor]

  1. Očuvanje prirodnih i stvorenih vrednosti područja;
  2. Očuvanje i poboljšanje stanja prirodnih činioca životne sredine;
  3. Funkcionisanje spomenika prirode u oblasti rekreacije, turizma i obrazovanja i uređenje prostora radi obezbeđenja podrške navedenim funkcijama;
  4. Stalna interdisciplinarna naučna istraživanja u spomeniku prirode;
  5. Prepoznatljivost prirodnih vrednosti spomenika prirode i van regiona;
  6. Ekonomski benefit lokalnog stanovništva od radova na unapređenju i očuvanju.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „ZAŠTIĆENO PODRUČJE SPOMENIK PRIRODE „DOLINA POTOKA BIGAR“. PLAN UPRAVLjANjA za period 2016 - 2025. godine” (PDF). Srbijašume, str. 5. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 12. 2016. g. Pristupljeno 25. 12. 2016. 
  2. ^ „ZAŠTIĆENO PODRUČJE SPOMENIK PRIRODE „DOLINA POTOKA BIGAR“. PLAN UPRAVLjANjA za period 2016 - 2025. godine” (PDF). Srbijašume, str. 6. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 12. 2016. g. Pristupljeno 25. 12. 2016. 
  3. ^ „ZAŠTIĆENO PODRUČJE SPOMENIK PRIRODE „DOLINA POTOKA BIGAR“. PLAN UPRAVLjANjA za period 2016 - 2025. godine” (PDF). Srbijašume, str. 7. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 12. 2016. g. Pristupljeno 25. 12. 2016. 
  4. ^ „ZAŠTIĆENO PODRUČJE SPOMENIK PRIRODE „DOLINA POTOKA BIGAR“. PLAN UPRAVLjANjA za period 2016 - 2025. godine” (PDF). Srbijašume, str. 16-17. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 12. 2016. g. Pristupljeno 25. 12. 2016. 
  5. ^ „ZAŠTIĆENO PODRUČJE SPOMENIK PRIRODE „DOLINA POTOKA BIGAR“. PLAN UPRAVLjANjA za period 2016 - 2025. godine” (PDF). Srbijašume, str. 7-8. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 12. 2016. g. Pristupljeno 25. 12. 2016. 
  6. ^ „ZAŠTIĆENO PODRUČJE SPOMENIK PRIRODE „DOLINA POTOKA BIGAR“. PLAN UPRAVLjANjA za period 2016 - 2025. godine” (PDF). Srbijašume, str. 9. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 12. 2016. g. Pristupljeno 25. 12. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]