Pređi na sadržaj

Druga muslimanska brigada NOVJ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Druga muslimanska brigada NOVJ
Jugoslovenska partizanska zastava
Postojanje2. mart 1944 – kraj februara 1945.
Mesto formiranja:
Pećigrad
Formacija4 bataljona
Jačinamart 1944: 1100 vojnika i oficira[1]
DeoNarodnooslobodilačke vojske Jugoslavije
Angažovanje
OdlikovanjaOrden bratstva i jedinstva

Druga muslimanska brigada NOVJ formirana je 2. marta 1944. godine u Pećigradu od Tržačkog, Cazinskog, Bihaćkog i Ostrožačkog partizanskog bataljona. Prilikom formiranja imala je četiri bataljona s ukupno 1100 boraca. Bila je u sastavu Unske operativne grupe Četvrtog korpusa NOVJ.

Borbeni put brigade

[uredi | uredi izvor]

U martu 1944. vodila je borbe kod sela Brekovice, Cazina, Ostrošca i drugih mesta, a za vreme neuspelog napada n Cazin, od 9. do 12. aprila, kod Kule i Vrela, protiv neprijateljevih snaga koje su nadirale iz Bihaća. Od sredine aprila do sredine maja dejstvovala je na drumu Otoka-Bužim. Krajem maja vodila je oštre borbe kod Koprivne, Bojne, Tavana i Katinovca, a u junu u rejonu Bužim, Pećigrad.[1]

Od jula 1944. do kraja februara 1945. dejstvovala je uglavnom u Cazinskoj krajini napadajući neprijteljeva uporišta i vršeći diverzije na komunikacijama Kostajnica-Dvor-Bihać, Bihać-Pećigrad i Bihać-Slunj. Brigada je 17. oktobra 1944. na komunikaciji Sunja-Kostajnica napala iz zasede nemačku kolonu i nanela joj gubitke od preko 100 poginulih i ranjenih. Dana 2. novembra je u blizini Otoke napala i razbila ustašku kolonu, 17. novembra kod Skokova odbila napad delova nemačke 392. legionarske divizije, 22. decembra učestvovala je u neuspelom napadu na Cazin, a 6. i 8. januara 1945. kod sela Vrela, Vrste i Kule Bisovače odbila napad deova nemačke 373. legionarske divizije iz Bihaća. U februaru 1945. brigada je imala 1123 borca.[1]

Krajem februara 1945. rasformirana je, a njeno ljudstvo ušlo je u sastav novoformirane Muslimanske brigade i druge jedinice Osme divizije.[1]

Odlikovana je Ordenom bratstva i jedinstva.[1]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v g d Gažević 1975, str. 662.

Literatura

[uredi | uredi izvor]