Pređi na sadržaj

Egipatski hijeroglifi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

egipatski hijeroglifi
Tiplogogrammože se koristiti kao abdžad
Jeziciegipatski
Vremenski period
3200. p. n. e.[1][2][3] - 400. n. e.[4]
Porodica
prvo pisanje
  • egipatski hijeroglifi
Sestrinski sistem
hijeratsko, demotsko, meroitsko, alfabeti srednobronzanog doba
Pravacsleva nadesno
ISO 15924Egyp, 050
Unikod naziv
Egyptian Hieroglyphs

Egipatski hijeroglifi bili su zvanično pismo korišćeno u Starom Egiptu. Sastojalo se od mešavine logogramskih i alfabetskih elemenata, sa oko 1.000 različitih znakova.[5][6] Egipćani su linijske hiroglife koristili u religijskoj literaturi, pišući po papirusu, drvetu ili uklesavajući u stenu. Manje formalne varijante bile su hijeratsko i demotsko pismo čije tehnike nisu hijeroglifske.[7] Od više stotina hijeroglifa koji su se koristili, 24 imaju vrednosti koje odgovaraju po jednom slovu današnjih alfabeta. Egipćani nisu pisali alfabetski, slovo po slovo, već su imali znatno komplikovaniji sistem pisanja.

Upotreba hijeroglifskog pisanja nastala je iz protopismenih sistema simbola u ranom bronzanom dobu, oko 32. veka pre nove ere (Nakada III),[2] sa prvom dešifrovanom rečenicom napisanom na egipatskom jeziku koja datira iz Druge dinastije (28. vek pre nove ere). Egipatski hijeroglifi su se razvili u zreli sistem pisanja koji se koristio za monumentalne natpise na klasičnom jeziku perioda Srednjeg kraljevstva; tokom ovog perioda sistem je koristio oko 900 različitih znakova. Upotreba ovog sistema pisanja nastavljena je tokom Novog kraljevstva i kasnog perioda, te do persijskog i ptolemejskog perioda. Kasni ostaci hijeroglifske upotrebe nalaze se i u rimskom periodu, protežući se do 4. veka.[4]

Konačnim zatvaranjem paganskih hramova u 5. veku izgubljeno je znanje o hijeroglifskom pisanju. Iako je bilo pokušaja, pismo je ostalo nedešifrovano tokom srednjeg veka i ranog modernog perioda. Dešifrovanje hijeroglifskog pisanja konačno je 1820-ih izvršio Žan-Fransoa Šampolion, uz pomoć Rozetskog kamena.[8]

Broj reči sadržanih u svim drevnim egipatskim (tj. hijeroglifskim i hijeratskim) tekstovima koji su danas poznati je približno 5 miliona, i teži ka 10 miliona ako se računaju duplikati (kao što su Knjiga mrtvih i tekstovi kovčega) odvojeno. Najpotpuniji kompendijum starog Egipta, Rečnik egipatskog jezika, sadrži 1,5–1,7 miliona reči.[9][10]

Prevodi hijeroglifa[uredi | uredi izvor]

Za prevod hijeroglifa su se pokušavali vekovima mnogo naučnika takođe Johanes Gropius Bekanus u 16. veku kao i jezuita Atanasius Kirher (1601- 1680) koji je rešio i jedan hijeroglif. Ovi pokušaji su bili ipak bez većeg uspeha jer su se njihovi radovi oslanjali na imaginativne asocijacije. Dugo je vladalo uverenja da se radi o idiomatičkom pismu i naučnici su se usredsređivali na to šta ti simboli predstavljaju, što ni iz daleka nije odgovaralo istini.

Najznačajniji udeo na prevodu hijeroglifa imaju Tomas Jang i Žan Fransoa Šampolion. 1799. godine prilikom Napoleonovog pohoda na Egipat otkrivena je Rosetska ploča sa natpisima na tri pisma (na hijeroglifima, demotskom pismu i grčkom pismu). Ova ploča je bila dovoljan kritički materijal da bi omogućima Šampolionu da u 20-im godinama 19. veka pronikne u reči hijeroglifa. Rešenje hijeroglifa je jednom za svagda opovrglo predstave da se radi o idiomatskom, znači o pismu, zasnovano na slikama. Neki od Šampolionovih otkrića su vremenom bili nadoknađivani novijim otkrićima o ovom pismu i jeziku no time se nisu umanjili značaj njegovih zasluga za razumevanje ovog pisma.

Znak Tradicionalna transliteracija (u engleskoj literaturi) Fonetske vrednosti prema Alen (2000)
  Približni izgovor Beleške Staroegipatski Srednji egipatski
A
egipatski lešinar 3 a zvan alef [l] ili [ɾ] nemo, [j], i [ʔ]
i
trska i/a početni ili krajnji samoglasnik; ponekad [j]
ii
par trski y i nije zabeleženo [j]
y
par povlaka
ili reka (?)
a
ruka ʾ a moguće [d] [ʕ]; [d] moguće očuvano u nekim rečima i dijalektima
w
ili
W
pile prepelice ili
njegov hijeratski znak
w u [w] ~ [u]
b
potkolenica b b   [b] ~ [β]
p
trščana prostirka ili stolica p p   [pʰ]
f
rogata zmija f f   [f]
m
sova m m   [m]
n
talasići n n   [n] [n], ponekad [l]
r
usta r r   [ɾ], ponekad [l]
(uvek [l] u nekim dijalektima)
h
sklonište od trske h h   [h]
H
uvijeni fitilj h [ħ]
x
posteljica h h [x]
X
životinjski stomak i rep kh [ç]
s
previjeno platno s s [s] [s]
z
klin za vrata [θ]
S
ili
N38
ili
N39
baštenski bazen š š   [ʃ]
q
padina brda ili q k [qʼ]
k
korpa sa drškom k k   [kʰ]
u nekim rečima, palatalizovano [kʲ]
g
postolje za teglu g g   [kʼ]
t
vekna t t   [tʰ]
T
uže ili tj č palatalizovano [tʲ] ili [ʧ]
d
šaka d d   [tʼ]
D
kobra ili dj [tʲ’] ili [ʧʼ]

Gardiner[11] navodi još nekoliko varijanti:

Znak Tradicionalna transliteracija (u engleskoj literaturi) Beleške
V33
vreća platna g Pojavljuje se u par starijih reči
Aa15
nepoznat (Moguće: prst) m Izvorno im
S3
kruna Donjeg Egipta n Izvorno ideogram nt za 'kruna Donjeg Egipta'
U33
tučak t Izvorno ti

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "...The Mesopotamians invented writing around 3200 bc without any precedent to guide them, as did the Egyptians, independently as far as we know, at approximately the same time" The Oxford History of Historical Writing. Vol. 1. To AD 600, p. 5
  2. ^ a b Richard Mattessich (2002). „The oldest writings, and inventory tags of Egypt”. Accounting Historians Journal. 29 (1): 195—208. JSTOR 40698264. S2CID 160704269. doi:10.2308/0148-4184.29.1.195. Arhivirano iz originala 2018-11-19. g. Pristupljeno 2016-08-27. 
  3. ^ Allen, James P. (2010). Middle Egyptian: An Introduction to the Language and Culture of Hieroglyphs (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. str. 2. ISBN 978-1139486354. 
  4. ^ a b Allen, James P. (2010). Middle Egyptian: An Introduction to the Language and Culture of Hieroglyphs (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. str. 8. ISBN 978-1139486354. 
  5. ^ There were about 1,000 graphemes in the Old Kingdom period, reduced to around 750 to 850 in the classical language of the Middle Kingdom, but inflated to the order of some 5,000 signs in the Ptolemaic period. Antonio Loprieno, Ancient Egyptian: A Linguistic Introduction (Cambridge: Cambridge UP, 1995), p. 12.
  6. ^ The standard inventory of characters used in Egyptology is Gardiner's sign list (1928–1953). A.H. Gardiner (1928), Catalogue of the Egyptian hieroglyphic printing type, from matrices owned and controlled by Dr. Alan Gardiner, "Additions to the new hieroglyphic fount (1928)", in The Journal of Egyptian Archaeology 15 (1929), p. 95; "Additions to the new hieroglyphic fount (1931)", in The Journal of Egyptian Archaeology 17 (1931), pp. 245–247; A.H. Gardiner, "Supplement to the catalogue of the Egyptian hieroglyphic printing type, showing acquisitions to December 1953" (1953). Unicode Egyptian Hieroglyphs as of version 5.2 (2009) assigned 1,070 Unicode characters.
  7. ^ Michael C. Howard (2012). Transnationalism in Ancient and Medieval Societies. P. 23.
  8. ^ Houston, Stephen; Baines, John; Cooper, Jerrold (jul 2003). „Last Writing: Script Obsolescence in Egypt, Mesopotamia, and Mesoamerica”. Comparative Studies in Society and History. 45 (3). ISSN 0010-4175. S2CID 145542213. doi:10.1017/s0010417503000227. 
  9. ^ Carsten Peust, "Über ägyptische Lexikographie. 1: Zum Ptolemaic Lexikon von Penelope Wilson; 2: Versuch eines quantitativen Vergleichs der Textkorpora antiker Sprachen", in Lingua Aegyptia 7, 2000: 245-260: "Nach einer von W. F. Reineke in S. Grunert & L Hafemann (Hrsgg.), Textcorpus und Wörterbuch (Problemeder Ägyptologie 14), Leiden 1999, S.xiii veröffentlichten Schätzung W. Schenkels beträgt die Zahl der in allen heute bekannten ägyptischen (d.h. hieroglyphischen und hieratischen) Texten enthaltenen Wortformen annähernd 5 Millio nen und tendiert, wenn man die Fälle von Mehrfachüberlieferung u.a. des Toten buchs und der Sargtexte separat zählt, gegen 10 Millionen; das Berliner Zettelarchiv des Wörterbuchs der ägyptischen Sprache von A. Erman & H. Grapow (Wb), das sei nerzeit Vollständigkeit anstrebte, umfasst "nur" 1,7 Millionen (nach anderen Angaben: 1,5 Millionen) Zettel." (p.246)
  10. ^ W. Schenkel (1995). „Die Lexikographie des Altägyptisch-Koptischen”. The lexicography of the Ancient Near Eastern languages. (PDF). Verona: Essedue. str. 197. ISBN 88-85697-43-7. OCLC 34816015. 
  11. ^ Gardiner, Sir Alan H. (1973). Egyptian Grammar, 3rd. Ed. The Griffith Institute. str. 27. ISBN 978-0-900416-35-4. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]