Pređi na sadržaj

Ekološka mreža

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ekološka mreža je sistem ekološki značajnih područja (zaštićenih prirodnih i približno prirodnih područja) i njihovih zaštitnih zona, koje su povezane ekološkim koridorima. Ovi su od izuzetnog značaja, jer treba da obezbede međusobnu povezanost područja, te da omoguće populacijama vrsta adekvatne uslove za migratorna kretanja i genetsku razmenu tokom rasprostranjivanja.

Zakon o zaštiti prirode (4/16 i čl. 36, 2010)[1] definiše ekološku mrežu kao „jedinstven sistem funkcionalno povezanih prirodnih i poluprirodnih predeonih celina kojima se uspostavljaju i obnavljaju ekološke funkcije, radi očuvanja biološke raznovrsnosti i obezbeđivanja odgovarajućih uslova za održivo korišćenje prostora i resursa na nacionalnom i regionalnom nivou”.

Koncept[uredi | uredi izvor]

Ruta projekta „Zeleni pojas Evrope“

Priroda ne poznaje granice, životnu sredinu čini splet složenih interakcija između abiotične i biotične sfere pa je u skladu sa tim i uspostavljanje organizovane ekološke mreže odabranih staništa od zajedničke važnosti za ljudsku zajednicu, bez obzira na granice i političko uređenje. Donošenje pravnih okvira za međusobno koordinirano delovanje na polju zaštite prirode je važna politička odluka, koja pored trenutnog trenda pritisaka na životnu sredinu (rast stanovništva, zagađivanje, osiromašenje prirode) jedino može da obezbedi opstanak biosfere i čoveka u njoj.

Najpoznatije ekološke mreže su Smaragdna (Emerald) mreža i mreža Natura 2000, a sličan koncept prate i program „Zeleni pojas Evrope“ (European Green Belt)[2] i prekogranični projekat Rezervat biosfere Mura-Drava-Dunav (Trans-Boundary UNESCO Biosphere Reserve „Amazon of Europe“).[3][4] Svaka od međunarodnih ekoloških mreža koncipirana je tako da zemlje članice mreže dele svoj udeo u održavanju iste, garantujući zajednoičko čuvanje zaštićenih područja koja čine mrežu.

Srbija učestvuje u projektu Uneska Čovek i biosfera sa parkom prirode Golija koji je 1986. predložen za rezervat biosfere pod zaštitom UNESCO-a, a zajedno sa još 17 lokaliteta Spomenik prirode Đavolja varoš od 2002. takođe ulazi u sastav mreže međunarodnih rezervata biosfere WNBR (World Network of Biosphere Reserves).[5]

Na osnovu nacionalne strategije zaštite biodiverziteta, i u Srbiji se od 2010. godine uspostavlja ekološka mreža radi obezbeđivanja povoljnih uslova za život ugroženih biljnih i životinjskih vrsta i njihovih staništa. Sastav, kao i način upravljanja i finansiranja mreže utvrđeni su specijalnom regulativom – Uredbom o ekološkoj mreži („Službeni glasnik RS“ br. 102/2010). Prilog 1 Uredbe listira ekološki značajna područja Srbije, a Prilog 2 ekološke koridore od međunarodnog značaja u Republici Srbiji.[6] Nacionalna ekološka mreža Srbije za sada sadrži 101 ekološki značajno područje.

Ekološki koridori[uredi | uredi izvor]

Da bi zaista funkcionisala, ekološka mreža mora biti koherentna trasa povezanih područja koje životinje i biljke slobodno mogu da koriste kao za svoje širenje. Na primer, ako jedna reka prolazi kroz grad, gde njenu obalu radi urbane estetike okivaju betonskim pločama, kroz ta biološki mrtva mesta bez vegetacije životinje kao vidra ili dabar teško mogu da prolaze. Na isti način velik su problem i hidrelektrane, koje sprečavaju kretanje riba do mrestilišta u višim tokovima reke. Od tačke do tačke u mreži staništa moraju da postoje poveznice

Zeleni mostovi[uredi | uredi izvor]

Da bi životinje mogle da premoste nesavladive urbane prepreke poput magistrala, potrebno je izgaditi zelene mostove u pravom smislu te reči: mostove samo za životinje.[7] Hrvatska je u sklopu usklađivanja svojih standarda sa Evropskim, izgradila nekoliko prelaza za divlje životinje.

Postoje i prolazi za životinje, koji se prave ispod auto-puteva, iako postoji polemika oko njihove funkcionalnosti. Neke životinje neće smeti da kroz njih prolaze, ako osete miris neke grabljivice koja je već tuda prošla. Ovi prolazi najviše koriste ugroženim vodozemcima i gmizavcima u njihovom kretanju, da bi mogli da kolonizuju i druga područja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zakon o zaštiti prirode republike Srbije - ceo tekst zakona
  2. ^ European Green Belt zvanična stranica (jezik: engleski)
  3. ^ Middle Danube. WWF - World Wide Fund For Nature (jezik: engleski)
  4. ^ Prekogranični rezervat biosfere za dobrobit prirode i ljudi - zvanična strana projekta
  5. ^ Serbia - UNESCO World Heritage Centre (jezik: engleski)
  6. ^ Ekološka mreža Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. januar 2019). Sa sajta Zavoda za zaštitu prirode
  7. ^ Zeleni mostovi Ludens Media - Svijet je u oku promatrača, 25 .05. 2017

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]