Pređi na sadržaj

Експлоатација злата у Србији

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Eksploatacija zlata u Srbiji je jednako aktivna kao i potraga za srebrom, olovom i cinkom, a vrednost ležišta na području istočne Srbije premašuje 50 milijardi dolara. Srbija se nalazi na 62. mestu u svetu po količini iskopanog zlata.[1]

Zlato

Prikaz[uredi | uredi izvor]

Zlato je danas sve više cenjeno i njegova cena raste na berzama širom sveta. Potraga za zlatom je jedno od najizazovnijih istraživanja u geologiji, a danas izaziva sve veće interesovanje širom sveta. Delatnost kopanja zlata povećava se iz godine u godinu, a smatra se da najveće zalihe zlata na celom svetu ima Južna Afrika. Što se Evrope tiče, kada je u pitanju količina iskopanog zlata, u tome prednjače Rusija i Španija. U poslednje vreme otkrivaju se i velika nalazišta zlata u Švedskoj i Finskoj.[2]

Zlato u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Prema poslednjoj analizi Svetskog saveta za zlato, Srbija je sa 17 tona zlatnih poluga, što čini blizu pet odsto ukupnih deviznih rezervi, vodeća zemlja u regionu po količinama tog plemenitog metala. Srbija je i vodeća zemlja u regionu po količinama zlata koje je deponovano u trezorima Narodne banke. Postoji oko 20 polja na kojima se primarno istražuje zlato i još preko 30 polja na kojima se zlato istražuje uz neke druge metale. Srbija ima 250 eksploatacionih polja na kojima se izvode rudarske aktivnosti i 100 istražnih polja na kojima rade neke od najvećih rudarskih kompanija iz sveta. Te strane kompanije u geološka istraživanja ulažu od 10 do 100 miliona dolara godišnje.[3]

Nalazišta

Prema najnovijim geografskim istraživanjima, najveća nalazišta zlata kod nas se nalaze na istoku naše zemlje, odnosno u okolini Zaječara, Bora, Majdanpeka i Negotina. Smatra se da u istočnoj Srbiji ima oko 130 tona zlata i njihova vrednost premašuje 50 milijardi dolara. Veća nalazišta u Srbiji nalaze se još u blizini Medveđe i Raške. Poznato je da ima dosta rudnika na Kosovu i Metohiji, gde se nalaze i glavni centri rudarstva. Najviše pažnje privlače nalazišta „Čukaru Peki“ kod Bora, Borska reka, oblast u dolini Peka, područje planine Crni vrh, kao i okoline zaječarskih sela Nikoličevo i Kraljevica.[1]

Rudnik Bor, Srbija

Strane kompanije[uredi | uredi izvor]

Nekada Sasi, a danas Britanci, Kanađani i Kinezi. Osim naših domaćih kompanija, najčešće Rudarsko – topioničarski basen Bor i Farmakom iz Šapca, u tim krajevima se i mnoge svetske kompanije bave traženjem zlata. Višedecenijsko zapostavljanje rudarstva u Srbiji i gašenje najvećeg broja nekad uspešnih proizvođača dovelo je do sistemskog manjka plana i izvora za finansiranje, istraživanja i eksploatacije rudnog bogatstva Srbije, što su iskoristile strane kompanije. Istovremeno, za istraživanje rudnog bogatstva potrebne su velike investicije, pa je i iz tog razloga otvoren put strancima. Multinacionalne kompanije iz ove oblasti veoma brzo su iskazale veliko interesovanje, a najviše zainteresovanih bilo je iz Kanade i Amerike. Amerikanci i Kanađani su najveći eksploratori rudnika u okolini Bora, gde su izbušili čak oko 42km bušotina. Smatra se da se u ovom nalazištu nalazi bogatstvo vredno gotovo 18 milijardi dolara.[2]

„Lajf stoun kapital“[uredi | uredi izvor]

Koliko je zlato zanimljivo stranim investitorima pokazuje i podatak da je kompanija „Lajf stoun kapital“ (Life Stone Capital) iz Dubaija uzela u zakup rudnik Lece, kod Medveđe, u kome je u toku jedne godine iskopano zlata u vrednosti od 50 miliona evra. Rudnik Lece pripada opštini Medveđa i najveći je evropski rudnik zlata.[2]

„Friport Mekmoran“[uredi | uredi izvor]

Američka kompanija „Friport Mekmoran“ (Freeport – McMoRan), je u okolini Bora otkrila jedno od najvećih i najbogatijih nalazišta zlata i bakra na celom svetu. Kompanija je objavila da je u okolini Bora pronašla čak 98 tone zlata. Još neka istraživanja su pokazala da je u proteklih 100 godina u okolini Bora pronađeno oko 160 tona zlata. Do sada je u svetu najpoznatije bilo nalazište u Americi, rudnik Holster (Hollster), gde se moglo izvući u proseku 27.20 grama zalta po jednoj toni rude. Kada to uporedimo sa količinom zlata koju dobijamo u Boru, onda vidimo zašto je Bor postao toliko popularno nalazište. Prema statističkim podacima, u okolini Bora se izvlači čak 50.3 grama zlata po rudi, što je skoro duplo više nego u Americi. Amerikanci su do ovih fantastičnih rezultata došli kopajući na dubinama između 558 i 559 metara dubine. Rezultati koji se dobijaju istraživanjem zlata u okolini Bora su veoma važno otkriće koje bi moglo da unapredi rudarsku industriju u Srbiji. Amerikanci u iskopavanju nalazišta u okolini Bora godišnje ulažu čak 15 – 20 miliona evra.[2]

„Medgold Risorsis“[uredi | uredi izvor]

Kanadska istraživačka firma „Medgold Risorsis“ (Medgold Resources), ima dve licence za istraživanje, u Donjem Tiaminu i Surlici Dukatu, koji se nalaze u neposrednoj blizini granice sa Bugarskom i Severnom Makedonijom, u blizini Bosilegrada na jugoistoku Srbije. Deo su strateškog partnerstva sa firmom Fortuna Silver Majns (Fortuna Silver Mines) i oni su na samo jednoj lokaciji u okviru projekta Tiamino pronašli oko 7 miliona tona rude, odnosno 19.3 tone zlata, vrednih nešto više od milijardu dolara. Sadržaj zlata na tom mestu iznosi oko tri grama po toni. Nameravaju da svoje aktivnosti prošire i na druge delove Srbije.[2]

„Avala Risorsis“[uredi | uredi izvor]

Kanadska kompanija „Avala Risorsis“ (Avala Resourses) je u istražnom polju Jasikovu, na Crnom Vrhu u okolini Žagubice pronašla značajne rezerve zlata. Analizirajući sadržaj jedne bušotine utvrdili su srednji sadržaj zlata od čak 8.1 grama po toni. Tragovi zlata pojavljuju se u opsegu dužine 20 i širine 8 kilometara. Posle tog otkrića, nedaleko od prve bušotine, na dubini od 256 metara pronađen je srednji sadržaj od 22.4 grama zlata po toni. Ležišta sa 2 grama zlata po toni smatraju se ekonomski isplativim, pod uslovom da taj sadržaj prate i odgovarajuće količine rude. Istraživanja kanadske kompanije imaju svu podršku Braničevskog upravnog okruga.[2]

„Ziđin“[uredi | uredi izvor]

Kineska rudarska kompanija je „Ziđin“ (Zijin Mining), je kupila od američke kompanije Friport Mekmoran donju zonu nalazišta rezervi bakra i zlata „Čukaru Peki“ kod Bora za 390 miliona dolara, čime će postati jedini vlasnik tog nalazišta. Ziđin je jedan od najvećih proizvođača zlata, a drugi po proizvodnji bakarne rude, koji je 2018. godine, preuzeo lokalnog proizvođača bakra Rudasko – topioničarski basen (RTB) Bor. Ova kompanija je započela i izradu glavnog rudarskog projekta eksploatacije podzemnog ležišta Borska reka. To je jedna od preko 200 lokacija u Srbiji na kojoj se eksploatišu vredna rudna bogatstva. Procenjuje se da ovaj lokalitet u sebi krije rezezve od oko 130 tona zlata. Ziđin je takođe kupio kanadsku kompaniju "Nevsun" (Nevsun Resources), koja je bila vodeća kompanija za ispitivanje nalazišta bakra i zlata u Čukaru Peki. Kupovinom Nevsuna Kinezi su postali stoprocentni vlasnici prava na istraživanje bakra na nalazištu Čukaru Peki – Gornja zona, i vlasnici 60.4 odsto prava na istraživanje Čukaru Peki – Donja zona. Čukaru Peki – Donja zona je zajednički poduhvat sa Friport Mekmoran, koji trenutno poseduje 39.6 odsto prava na istraživanje.[2]

„JCXKS” i „Rakita“[uredi | uredi izvor]

I Kineska kompanija „JCXKS” je potpisala ugovor sa kompanijom „Rakita“ (Rakita Exploration) u vlasništvu kineske kompanije Ziđin, kojim je definisana gradnja rudarskog postrojenja za istraživanje i eksploataciju rudnika zlata na lokalitetu Čukaru Peki kod Bora. Navode da je ovaj ugovor vredan 33,5 miliona evra.[2]

Kratak osvrt[uredi | uredi izvor]

Prema zvaničnoj statistici o proizvodnji plemenitih metala koja se u Boru vodi od 1938. godine do danas je u RTB-u proizvedeno oko 160 tona zlata. O tome koliko je Srbija bogata zlatom, svedoče i strane i domaće kompanije koje se bore da što više novca ulože u nalazišta zlata. Srbija ima i resurse sekundarnog ekonomskog značaja koji su nižeg potencijala i njima pripadaju molibden, antimon, nikl, kalaj, uran, boksit, gvožđe, mangan, volfram i deo retkih elemenata. Mineralni resursi tercijarnog ekonomskog značaja u osnovi nisu u dovoljnoj meri istraženi, a tu su svrstani živa, arsen, platinska grupa elemenata, azbest, grafit, fosfati, kreda, talk, kvarc i sepiolitske gline.[1]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v "Zlato i bakar istočne Srbije", Dušan Jovanović (2018.god).
  2. ^ a b v g d đ e ž www.cenazlata.org
  3. ^ www.krstarica.com

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]