Elagabal
Elagabal | |
---|---|
![]() Elagabalova bista, Kapitolinski muzej u Rimu | |
Lični podaci | |
Puno ime | Sekst Varije Avit Basijan |
Datum rođenja | 204. |
Mesto rođenja | Emesa, Rimsko carstvo |
Datum smrti | 11. mart 222. (18 god.) |
Mesto smrti | Rim, Rimsko carstvo |
Porodica | |
Supružnik | Akvilija Severa |
Roditelji | Sekst Varije Marcel Julija Soemija |
Dinastija | Severi |
Rimski car | |
Period | 218 — 11. mart 222. (4 god.) |
Prethodnik | Makrin |
Naslednik | Aleksandar Sever |
Elagabal (rođen je 204. u Emesi, u Siriji, umro 11. marta 222. godine u Rimu) je bio rimski car. Njegovo pravo ime bilo je Sekst Varije Avit Basijan, a zvanično ime Imperator cezar Marko Aurelije Antonin Avgust. Postao je car 16. maja 218. i vladao je sve do svoje smrti 222. godine.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Poreklo
[uredi | uredi izvor]Varije je preko svoje tetke Julije Mameje pripadao dinastiji Severa, koja je tako nazvana po svom osnivaču caru Septimiju Severu.
Vladavina
[uredi | uredi izvor]Nakon ubistva cara Karakale 217. godine, senat je za novog cara potvrdio Makrina, čoveka nepoznatog porekla iz reda vitezova. Makrin je služio kao pretorijanski prefekt pod Karakalom, i najverovatnije skovao zaveru koja je rezultovala Karakalinim ubistvom. Ubrzo je Makrin izazvao veliko nezadovoljstvo svojom nesposobnošću na bojnom polju na istoku, u mesopotamiji, koju su napali Parćani.
Iskoristivši nezadovoljstvo vojske i Makrinovu nepopularnost u Rimu, Julija Meza tetka cara Karakale, i njene dve ćerke, Julija Soemija i Julija Memeja, skovale su zaveru u svom domu u Emesi koja je imala za cilj da dovede Soemijinog sina Elagabala na presto. Elagabal je proglašen za cara a Makrin je, nakon što je pretrpeo težak poraz kod Antiohije i napušten od svojih vojnika, ubrzo pogubljen kod Halkidona.
Tako je Elagabal postao car (218—222.) a dinastija Severa povratila moć. Ipak, mladi car nalazio se pod kontrolom svoje majke i bake, kojima je dugovao presto a njegovo kontroverzno ponašanje i posvećenost sirijskom kultu boga sunca (ime Elagabal je latinska adaptacija sirijske reči El-Gabal koja je označavala boga sunca) izazvala je nezadovoljstvo i zgražavanje u Rimu.
Brojni skandali i afere mladog cara naposletku su doveli do njegovog ubistva. Julija Meza, shvativši položaj u kome se porodica našla, odlučila je da je vreme da Elagabal i njegova majka budu zamenjeni te se okrenula sinu svoje druge ćerke Julije Mameje, trinaestogodišnjem Aleksandru Severu.
Seksualna orijentacija
[uredi | uredi izvor]Elagabalova seksualna orijentacija je izvor mnogih kontroverzi i debata. Elagabal se oženio i razveo pet puta, ali su poznata imena samo tri žene. Ipak, najstabilniju emotivnu vezu uspostavio je sa jednim robom svoje druge žene vestalke Akvilije Severe po imenu Hijerokle koga je nazivao svojim mužem. Bio je oduševljen kada bi bio nazivan ljubavnicom, kraljicom Hijerokla, a pričalo se da je obećao velike sume novca onom lekaru koji bi mu obezbedio ženske genitalije.[1]
Elagabal je po shvatanju modernih autora bio transseksualac.[2][3]
Smrt i naslednik
[uredi | uredi izvor]Aleksandar je dobio titulu cezara i bio konzul zajedno sa Elagabalom, ali je car ubrzo počeo da sumnja u svog rođaka, bojeći se da on ima veću podršku među pretorijancima nego on sam. Aleksandru su oduzete titule i nekoliko puta je preživeo pokušaje ubistva što je dovelo do pobune pretorijanaca koji su zahtevali da vide Aleksandra i Elagabala zajedno u pretorijanskom kampu. Car se povinovao te je 11. marta 222. sa svojom majkom, Julijom Soemijom, javno predstavio svog rođaka vojnicima. Pretorijanci su pozdravili Aleksandra ignorišući Elagabala koji je reagovao naređujući hapšenje i pogubljenje svih koji su učestvovali u neposlušnosti nakon čega su pretorijanci napali cara i njegovu majku i oboje su ubijeni. Njihove glave su odsečene, tela svučena naga a onda su ih vukli posvuda po gradu. Elagabolovo telo na kraju je bačeno u Tibar. Ljubavnik pokojnog cara, Hijerokle, takođe je ubijen zajedno sa ostalim Elagabalovim pristalicama i štićenicima, njegovi religijski propisi su ukinuti a ženama ponovo zabranjeno da prisustvuju sednicama senata. Zabrana sećanja (lat. damnatio memoriae) posebno striktno je primenjena protiv Elagabala i svi njegovi prikazi u javnosti - poput statua i slika - su uništeni.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Revers Elagabal (218—222), denar od srebra. Slučajni nalaz na lokalitetu Belija u Podrimcu. Deo je zbirke Numizmatika I Narodnog muzeja u Leskovcu
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „LXXX.16 Cassius Dio, Roman History”. Pristupljeno 8. 4. 2013.
- ^ Benjamin, Harry; Green, Richard (1966). The Transsexual Phenomenon, Appendix C: Transsexualism: Mythological, Historical, and Cross-Cultiral Aspects. New York: The Julian Press, inc. Pristupljeno 3. 8. 2007.
- ^ Godbout, Louis (2004). „Elagabalus”. GLBTQ: An Encyclopedia of Gay, Lesbian, Bisexual, Transgender, and Queer Culture. Chicago: glbtq, Inc. Arhivirano iz originala 14. 08. 2007. g. Pristupljeno 26. 10. 2009.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Benjamin, Harry; Green, Richard (1966). The Transsexual Phenomenon, Appendix C: Transsexualism: Mythological, Historical, and Cross-Cultiral Aspects. New York: The Julian Press, inc.
- Clauss, Manfred (1997). Die römischen Kaiser. München: C. H. Beck. ISBN 978-3-406-42727-5.
- Alexander Demandt (1997). Das Privatleben der römischen Kaiser. München: C. H. Beck. ISBN 978-3-406-42510-3.
- Martin Frey (1989). Untersuchungen zu Religion und zur Religionspolitik des Kaisers Elagabal. Wiesbaden und Stuttgart: Franz Steiner Verlag. ISBN 978-3-515-05370-9.
- Antonin Artaud (1980). Heliogabal oder Der Anarchist auf dem Thron. München: Rogner&Bernhard. ISBN 978-3-8077-0097-7.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]